Što smo čuli od PR gurua iz Silicijske doline i zašto nemamo njegovu fotografiju?
Na predavanje 'Tajne PR-a iz Silicon Valleya' na Weekend Media Festivalu sjedilo se doslovno na podu, za što ćete nam morati vjerovati na riječ jer je zvijezda predavanja, "guru iz Silicijske doline“ Jonathan Hirshon, čovjek čiju je sliku nemoguće pronaći na internetu, zabranio fotografiranje.

S 27 godina iskustva u tehnološkom PR-u, radeći za divove poput Applea i Sonya, ali i savjetujući brojne europske i američke startupe, uz veliku dozu humora objasnio je okupljenima što trebaju raditi kako njihova priopćenja za (tehnološke) novinare ne bi završila u junk folderu ili kao primjeri loših pitcheva na jednoj od budućih prezentacija.
Startup koji mijenja svijet, još jedan Uber za nešto, revolucionarna aplikacija… Hirshon ističe kako su njegovi kolege, tech novinari, zatrpani s oko 300 emailova dnevno, od čega je možda tek pet posto važno, a ostalo je smeće.
Možete samo zamisliti frustraciju novinara kada krenu pregledavati svoje sandučiće, što djelomično objašnjava zašto su im PR-ovci omraženi.
Istaknuo je kako svi koji se bave odnosima s javnošću imaju dva gospodara – prvi je klijent koji ih plaća, a drugi je novinar, koji treba imati prednost.
Klijenti na kraju uvijek odu, čak i ako ste godinama radili za njih, a novinari ostaju i zato vam oni trebaju biti važniji. Ako se dvoumite oko “maltretiranja” novinara s priopćenjem za koje znate da nije vrijedno objave ili razgovora s klijentom, uvijek se ponovno obratite klijentu jer ćete s tim novinarom vjerojatno raditi još godinama. Upornost je vrijedna divljenja, ali morate znati kada prestati čak i ako vas klijent pritišće.
Što će mi osoba za PR, kad imam upute kako se to radi?

Da, pisanje objave za medije i pitchanje novinarima ima svojih zakonitosti, no Hirshon naglašava kako nije dovoljno slijediti upute. Priznao je kako su novinari znali objaviti stvari samo zato što su dolazile od njega i da u protivnom to vjerojatno ne bi bio slučaj.
Samo zato što imate dobru informaciju, ne znači da će ju novinar i objaviti. Osobe za odnose s javnošću služe kao tampon zona između klijenta i novinara pri čemu je iznimno važna izgradnja i održavanje odnosa.
Za svoj posao kaže da je poput odvjetničkog, s time da njegovim klijentima sudi javnost.
Klijentima uvijek kažem – ako se ne slažu sa mnom, neka me uvjere da nisam u pravu. Moj je posao spriječiti ih da naprave glupost!
Samo Apple može biti nepristojan
Na pitanje kako to da Apple radi suprotno od onoga što on savjetuje, Hirshon je objasnio kako je Appleov jedini stav prema novinarima: ‘Bez komentara!’ samo zašto što si mogu dopustiti takvo (ne)komuniciranje, dok ostali, uključujući čak Facebook i Google, ne mogu tako.
Apple je tajnovit i loš u komuniciranju, što je bio Jobsov izbor. To je tvrđava u kojoj si možete dopustiti biti nepristojni. Drugdje to ne bi prošlo!
Kao savjet okupljenima, Hirshon je naglasio da ne napuhuju stvari u objavama, da se klone otrcanih fraza i da ne lažu jer će naštetiti i klijentu i sebi. Za kraj je dodao kako je osobni integritet iznimno važan, što je pokazao na svom primjeru kada je dao otkaz u Appleu zato što se nije slagao s odlukom tvrtke o otpuštanju velikog broja ljudi. Iako se može činiti kao ludost, Hirshon je rekao kako je to bio koristan potez jer je medijska zajednica kasnije još više cijenila njegovo mišljenje.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Savjetnik
29. 09. 2015. u 8:36 am
Prisutni ljudi su uzalud izgubili vrijeme jer im čovjek naprosto nije rekao istinu (namjerno, a vjerujem i zašto). Sticajem okolnosti upućen sam u te svari i one ovako stoje.
Prosječan startup nema nikakve šanse da njegov PR članak objave tech mediji, moguća iznimka je samo kada dobije veliku rundu investiranja (no tada mu ionako više ne trebaju besplatne PR objave).
Članci o startupima se objavljuju isključivo tako da startup plati između 5.000 i 25.000 USD mjesečno kvalitetnim PR kompanijama koje održavaju dobre odnose sa ključnim novinarima u ključnim medijima. Naravno da su 90% objava čiste bezvezarije jer svijet nema toliko inovativnih stvari za objaviti. Ali to je deal između PR kompanija i novinara, jedni drugima pomažu u poslu.
Stvar sa objavama je slična onoj sa bankama. U banci dobiju lovu oni koji je ne trebaju. ‘Besplatnu’ objavu dobiju oni koji imaju love da je masno plate.