Twitter zbunjuje one koji ga ne koriste, zato opaska ‘retweets ≠ endorsements’ nije dovoljna

Twitter zbunjuje one koji ga ne koriste, zato opaska ‘retweets ≠ endorsements’ nije dovoljna

Mnogi korisnici Twittera u svoju biografiju dodali su objašnjenje “retweets ≠ endorsements”. No, u pojedinim slučajevima, posebice ako je politika upletena, to neće biti dovoljno da se ogradite od sadržaja koji dijelite - posebice ako taj sadržaj dođe pred oči onih koji Twitter ne koriste.

Twitter možda nikad nije ispunio svoj puni potencijal, ali i dalje je vrlo relevantan i utjecajan medij za određene teme. Jedna od njih je, svakako, politika, a posljednji slučajevi u SAD-u pokazuju koliko daleko događaji povezani s politikom i ovom društvenom mrežom mogu ići – do vrha, do Kongresa.

No, ovdje nećemo pričati o shadow-banningu, širenju lažnih vijesti, ekstremizma, govora mržnje i ostalim aktualnim problemima s kojima se Twitter susreće, nego o vrlo jednostavnoj radnji koju korisnici ove društvene mreže rade svakodnevno – retvitanju.

Odnosno, dijeljenju tuđeg tvita.

Ako ste (bili) vjeran korisnik ove društvene mreže, često ste mogli naići na profile koji u biografijama drže opasku “retweets ≠ endorsements” te “views my own”. Riječ je o svojevrsnom ograđivanju – u potonjem slučaju, obično to na svojem profilu naglašavaju pojedinci koji su dio većih organizacija kako bi se upravo one ogradile od mišljenja i izjava svojih zaposlenika i suradnika, a u prvom slučaju se sami pojedinci ograđuju od onog što dijele.

Ograditi se od sadržaja koji dijelimo? To se možda može na prvi pogled činiti bizarno nekome tko ne zna na koji način Twitter funkcionira, odnosno jest funkcionirao.

Problematika seže u rane godine Twittera, kada smo bili poprilično ograničeni brojem znakova (samo 140!), a željeli smo brzo dijeliti informacije s drugima. Nije tad bilo ni algoritma koji je utjecao na prikazivanje objava – sve je bilo kronološki, informacije su se dijelile skoro u stvarnom vremenu. Dijelili smo zanimljivosti, aktualnosti i sve ostalo što smo mislili da bi bilo relevantno za naše followere, a ako bismo htjeli podijeliti nešto što je netko drugi već objavio na Twitteru, samo bismo kopirali taj tvit uz oznaku RT (retweet).

Kasnije je Twitter uveo gumb za retweetanje, a potom i mogućnost dodavanja vlastitog komentara uz postojeći tvit, ali problem je bio u tome što je sav taj sadržaj i dalje morao stati u samo 140 znakova. I to sve do 2015. godine.

Nije stoga ni čudno što smo dosta sadržaja samo automatski retvitali, u svrhu informiranja drugih, a od iznesenog mišljenja u retvitu ograđivali smo se opaskom u biografijama.

U Australiji upravo odlučuju o tome je li retvitanje = odobravanje

No, zanimljiv slučaj stiže ovih dana iz Australije. Naime, tamo se upravo odlučuje o tome je li retvitanje zapravo odobravanje, a u kaši se našao potpredsjednik Construction, Forestry, Maritime, Mining and Energy Uniona, koji je 2016. retvitao ministricu Michaeliu Cash, koja se osvrnula na donacije koje sindikat daje tamošnjoj Radničkoj stranci – i time, kako tvrdi sindikat, pokazao pristranost.

Zanimljivo je kako se u saslušanju moralo duboko ulaziti u mehaniku retvitanja te što taj čin zapravo znači – iz nekog razloga je postalo važno što su potrebne čak dvije radnje da bi se retweet objavio.

Ovakvo cjepkanje funkcija Twittera očito je nužno da bi se objasnilo što je korisnik htio postići određenom radnjom, posebice jer onima koji ovu društvenu mrežu ne koriste, nešto izvađeno iz konteksta može biti poprilično zbunjujuće – i kreirati dodatne napetosti.

Kako danas interpretirati (re)tvit star nekoliko godina?

Twitter zbunjuje one koji ga ne koriste, a danas je teško objasniti kontekst nekog davnog (re)tvita.

Nije rijetkost da se izvlače iz konteksta stari tvitovi, zbog čega su pojedini pribjegli, zlu ne trebalo, brisanju svojih starih objava. A nije rijetkost ni da takve, nekad davno nedužne i nebitne, objave polariziraju javnost. Jer, kako vrlo dobro primjećuje Vox:

Posljednjih mjeseci imali smo mnoga previranja vezana uz Twitter, a većina je nastala zbog sličnog problema: Ne znamo kako interpretirati ono što je napisano na Twitteru. No, to ne sprječava one koji to ne znaju interpretirati, da koriste taj sadržaj kao oružje.

Twitter je čudan. Dobar dio sadržaja napisan tamo zapravo je metetekstualni komentar drugih tvitova i namijenjen je specifičnoj publici u točno određenom vremenu. Riječ je o prolaznom, samoreferencijalnom diskursu koji, nažalost, ipak nije toliko prolazan i povezan s referencom na koju se sadržaj odnosi. Naprotiv! Dizajniran je da bude lako prenosiv dalje, arhiviran, pretraživan i ugrađen na druga internetska mjesta, u bilo kojem kontekstu, u bilo kojem trenutku u budućnosti.

Korisnicima Twittera, koji znaju kako on funkcioniram jasno je da iza tvita, pa i retvita, uvijek stoji kontekst, ali onima koji ovu društvenu mrežu ne koriste, nikad neće biti potpuno jasne njene specifičnosti. I zato imamo saslušanja o tome kakva je mehanika retvitanja, seciranja što je korisnik htio poručiti tom radnjom, a ponekad nas čak ni ona opaska u biografiji pojedince neće spasiti od neželjenih posljedica.

Iako je na prvi pogled Twitter uvijek bio jednostavan za korištenje, uvijek je postojala nešto viša ulazna barijera za one koje ova društvena mreža nije zahvatila dok je bila na usponu i vrhuncu. Twitter taj problem pokušava popraviti godinama, a dodavanjem sve većeg broja novih opcija zapravo je i zakomplicirao stvari – i doveo neke od korisnika u škripac jer sad moraju objašnjavati što su mislili reći jednim retvitom tamo nekad 2016. godine ili ranije.

Ako ništa drugo, ako ste imalo javna osoba (a danas to svatko tko dijeli sadržaj na društvenim mrežama jest) pazite da uz retvit uvijek date kontekst, odnosno komentar. Ako se i embeda taj sadržaj za nekoliko godina, vaš će komentar, nadajmo se, biti vidljiv.

ponuda

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Kultura 2.0

Je li go-go plesačicama i “I tata bi, sine” majicama mjesto na tehnološkoj konferenciji?

Ako ste među onima koji se pitaju koji je pravi odgovor na pitanje iz naslova, preporučujem pozorno čitanje teksta do kraja.

Tehnologija

Zašto Facebookove Libra i Calibra nisu pravi blockchain, a trebaju ih se bojati najviše – banke?

Svaka osoba na svijetu koja koristi Facebook, Instagram ili WhatsApp će uskoro nesumnjivo imati i svoj crypto novčanik, što je gotovo trećina svih ljudi na svijetu.

Društvene mreže

Kako je Mislav Kolakušić uz Facebook i Google oglase postao najveće iznenađenje izbora za EP

Mislav Kolakušić zasigurno je jedno od većih iznenađenja jučerašnjih izbora za Europski parlament, a čini se da dobar dio svoje popularnosti, zahvaljujući kojoj je osvojio 68.882 preferencijalnih glasova, može zahvaliti pametnom korištenju društvenih mreža i online oglašavanja.

Što ste propustili

Startupi i poslovanje

Hrvatski Red Sky osigurao 200.000 dolara za AI koji slijepima i slabovidnima omogućuje navigiranje prostorom

Što imaju u planu s investicijom i samim razvojem Sarah sustava kojeg razvijaju već sedam godina?

Intervju

#DigitalnaKarijera: Zrinka i Lana novinarke su koje su tiskanu riječ zamijenile digitalnom

A karijeru u redakciji - poduzetničkom! Od Fakulteta političkih znanosti do poduzetništva u svijetu digitala, provjerili smo kako su dvije novinarke napravile zaokret i ostvarile svoju digitalnu karijeru.

Mobilno

Harry Potter: Wizards Unite – nova AR igra tvoraca Pokemon Go-a dostupna je i u Hrvatskoj

Harry Potter: Wizards Unite nova je igra tvoraca globalnog hita Pokemon Go-a, a ovo će nas ljeto izmamiti na ulice kako bismo pronalazili razna bića i likove iz Harry Potter svemira, bacali čarolije i skupljali iskustvo.

Intervju

Hrvatska Ars Futura uz Blizzard i Activision: Donedavno su njihove igre samo igrali, a danas s njima surađuju

Poput mnogih gamera, naslove Blizzarda i Activisiona, jednih od najvećih imena gaming industrije, igrali su i članovi tima zagrebačke agencije Ars Futura, a sad već nekoliko godina s njima izravno surađuju. U intervjuu otkrivamo kako je sve započelo i što se to veliko priprema za dalje.

Tehnologija

Zašto Facebookove Libra i Calibra nisu pravi blockchain, a trebaju ih se bojati najviše – banke?

Svaka osoba na svijetu koja koristi Facebook, Instagram ili WhatsApp će uskoro nesumnjivo imati i svoj crypto novčanik, što je gotovo trećina svih ljudi na svijetu.

Startupi i poslovanje

Blockchain from the Bloc(k) 18: Može li DAO unijeti promjene u demokraciju?

Što je DAO i kako nam može pomoći da postanemo bolje društvo, ne samo bolji geekovi? Nova epizdoda Blockchain from the Bloc(k)-a ima odgovore na ta pitanja!