I tviteraši su ljudi: Mediji razapeli Mariju Lugarić zbog… Oh, gle, Severina je rodila!
Ako je netko slučajno snivao stoljetni san i tek se sad probudio, možda mu nije jasno, ali domaći mediji žive od sisa, skandala i pretjerivanja. Ako mogu povezati ova tri pojma u jednu priču, nitko sretniji od njih. Dobro, publika je sretna. Ista ona koja ostavlja komentare kako je riječ 'o žutilu', ali i dalje to čita. Ironično. Najviše na portalima. Gdje imaju najviše izbora NE čitati takve stvari. Pa se uvijek sjetim pitanja jesu li mediji 'žuti zbog želje čitatelja' ili su 'žuti per se, pa se čitatelji prilagođavaju'. Ali dobro. Nisam ovdje došao komentirati i razmišljati je li prije bila kokoš ili jaje.

Ako je netko slučajno snivao stoljetni san i tek se sad probudio, možda mu nije jasno, ali domaći mediji žive od sisa, skandala i pretjerivanja. Ako mogu povezati ova tri pojma u jednu priču, nitko sretniji od njih. Dobro, publika je sretna. Ista ona koja ostavlja komentare kako je riječ ‘o žutilu‘, ali i dalje to čita. Ironično. Najviše na portalima. Gdje imaju najviše izbora NE čitati takve stvari. Pa se uvijek sjetim pitanja jesu li mediji ‘žuti zbog želje čitatelja’ ili su ‘žuti per se, pa se čitatelji prilagođavaju‘. Ali dobro. Nisam ovdje došao komentirati i razmišljati je li prije bila kokoš ili jaje.
Došao sam ovdje u obranu zdravog razuma. A potaknut medijskim samozadovoljavanjem saborskom zastupnicom Marijom Lugarić i njezinim tvitom. Koji je objavila na Twitteru. Istom onom kojeg uvaženi kolumnisti i neki sasvim ozbiljni novinari proteklih godina marginaliziraju. Jer ga ne razumiju. Isto kao što ni dalje ne razumiju čemu Twitter služi. Ali sad kad je na njemu u proteklih par dana bilo dosta ‘akcije’, sad je Twitter zanimljiv. I više od toga. Sad se nekako ‘broji’ ono što je tvitano. Medijsko povećalo prema Twitteru s jedne strane, žarki sjaj skandalističkog sunca s druge strane i evo ti za čas požara i medijskog dima koji mi tjera suze na oči.
Više nego što se čini na prvi pogled
Priču o tvitu Marije Lugarić o ‘svetim kravama’ vjerojatno znate i ne želim je ponavljati. Priču o Mariji Lugarić na tviteru možda ne znate. Pa ću vam je rado ispričati. Marija je jedna od prvoborki Twittera, kao što je nekoć bila na blogu. Pametna političarka koja, za razliku od 98 posto njih ostalih iz ‘branše’, godinama (uspješno) komunicira s ljudima koji je plaćaju. Koliko je to ‘politički proračunato’ uopće me ne zanima. Mariju pratim od njezinih prvih 20 tvitova. Kroz ostalih par tisuća koliko ih je imala došao sam do nevjerojatnog zaključka. Marija Lugarić je čovjek kao i svi mi ostali. Nadao sam se, poput većine vas, da ću otkriti kako je Marija Lugarić zli robot koji je ispuzao iz neke masonske lože i pokušava zavladati svijetom, ali ništa od toga. ‘Samo’ je žena, majka, političarka.
Znam, naravno. Marija je i javna ličnost. Kao takva ima neke obveze prema publici. Primjerice, komunicirati s njom. Što i radi, za razliku od većine ostalih, ako to već nisam rekao. I kao takvoj, greške joj se ne dopuštaju ili se, kao u ovom slučaju, razapnu do krajnosti. Uz jedan vrlo bitan ispravak.
Pustite nas da se pravimo ludi!
Iskreni tvit Marije Lugarić o ‘svetim kravama’ je ljudsko lice koje većini političara nedostaje. I ne vidim da je napravila ikakvu grešku. Baš naprotiv. Isto kao što nisam vidio grešku (osim pravopisnih) u tvitu Vlade ‘jadni Splicani‘. Ne da nisam vidio grešku, vidio sam sjajan trenutak, iskren, drag, jedan od boljih na Twitteru.
Ne znam za vas, ali meni je nekako draže kad političari pričaju kako zapravo stoje stvari. U tom trenutku imam osjećaj da zaista i percipiraju pravo stanje stvari, i da će možda, možda napraviti nešto kako bi ih popravili, pa da nam svima bude bolje. Doduše, nije to toliko i isključivo do političara. Ali ok, nisam ovdje došao da vas poučim definiciji ‘države’ i kako je ‘Vlada’ samo jedan njezin dio.
Došao sam ovdje, kao što već rekoh, jer mi se iskreno gadi iživljavanje nad tim tvitom. Objavljenim na Twitteru. Istom onom kojeg već godinama marginaliziraju. I hvala ima na tome. Twitter je zbog toga već dulje vrijeme utočište gdje možemo neometano biti ljudi, sa svim svojim vrlinama i manama. Gdje si možemo, ili smo barem mogli do nedavno, priuštiti pisanje bez da budemo krivo shvaćeni i bez da nas itko cenzurira. Nisam u koži saborske zastupnice Marije Lugarić (niti bih volio biti), ali znam da kad bi me netko krenuo cenzurirati na Twitteru (na ovaj ili onaj način, a kad kažem ‘onaj’, mislim na medijski pritisak), primjerice netko od mojih kolega, šefova… isti bih mu čas dao otkaz, pa šamar, ne nužno istim redoslijedom. Ali to sam samo ja. Ne morate se slagati sa mnom.
Možete, primjerice, posvetiti dan rođenju Princa Jugoslavije, mladog Aleksandra, od majke Severine, popularne glumice i pjevačice. Koristim ovu priliku da u ime Netokracije malom Aleksandru poželim sve najbolje, a vas upućujem da sve svoje ‘medijsko’ vrijeme posvetite tom događaju i molim vas, okanite se tvitova i iskrenih ljudi na njemu.
Jer svima je do sad već kristalno jasno – kad političari krenu govoriti istinu, pa makar i putem Twittera – mi, publika, nismo ti koji to želimo slušati. Hranite nas i dalje lažima. Gladni smo i naivni.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
borja
21. 02. 2012. u 10:33 am
super naslov 🙂
Nebojša Grbačić
21. 02. 2012. u 10:38 am
Tnx! Volim stavljati naslove više nego članke pisati! 😀
Berislav Lopac
21. 02. 2012. u 10:11 pm
Squirrel! 😀
AnyDog
23. 02. 2012. u 1:49 pm
BIG LOL ! 😀 😀 Ima nas još kojima je taj pas ostao u sjećanju … I tako super odgovara naslovu …
A i članak je dobar … 😉
Nikolina
21. 02. 2012. u 10:56 am
“pišući takve stvari po twitteru ona zapravo kritizira najviše sebe, jer zaboravlja da je u MZOS došla da bi bila manager sustavu i ljudima, tako da je svaka nefunkcionalnost sustava njena odgovornost i pogreška i vrijedno je preispitati – ako je toliko frustrirana sustavom – je li sposobna voditi ga?” citirani komentar koji potpisujem!
Trollus Maximuss
21. 02. 2012. u 11:07 am
Ne znam da li bi počeo sa bezočnom navlakušom od naslova, a u članku ni slike Severine, ni najljepše bebe na ovoj i onoj strani Atlantika, ni riječi o tome kako je prošao porod.
A o gluposti novinara da ni ne spominjem. Mislim, očito je da Lugarićka nema veza sa zlim robotima – pa samo joj ime otkriva istinu: lug. A tko živi u lugu, odnosno šumici? Lovac Luka. A koga lovi lovac Luka? Pa zlog vuka, pobogu! Zlog vuka, koji se skriva, kao prava podmukla lovina, u lugu od lovca Luke.
/SockPuppet
Tomislav
21. 02. 2012. u 11:07 am
Nikolina oprosti, ali komentar je totalna glupost.
Nikolina
21. 02. 2012. u 11:20 am
sorry Tomislave, ali to je moje mišljenje… je li glupost ili nije za tebe je, za mene ne jer ja sam radila u MZOŠ-u, znam kako se tamo radi, znam koliko je lijenih svetih krava, znam jako dobro koliko papirologije i procedure treba samo da stupis u kontakt sa nekim iz drugog odjela i sve to znam ali Lugarićka je odgovorna za svoju javnu riječ, svoje ispuhivanje treba raditi negdje drugdje a ne javno! Dobila je poziciju i na poziciji je da nešto napravi… a ne da se ispuhuje u javnosti! Plaćamo ju da radi i mijenja stvar a ne da nam govori o onome sto se zna. To mogu ja reci, moj susjed ili moj poznanik koji tamo NE RADI jer nisu u poziciji, a netko tko tamo radi i ima mogućnost mijenjati stvari- ima prioritet – a to je promjena!! Da je tvit bio: evo , nakon godinu dana rijesili smo se svih lijenih svetih krava u MZOŠ-u ili radimo na rješavanju tih istih rekla bi , svaka cast stara moja, ovako- NE
Tomislav
21. 02. 2012. u 11:25 am
Potpuno mi je jasno da je to gledište nekoga tko tamo radi 🙂 Meni je genijalno da se političarka može ovako slobodno izraziti. Praktički je tek došla tamo i mislim da je ovakva javna kritika sasvim okej. Ako ona dobro obavi svoj posao, možda dočekaš i drugi komentar za godinu dana. S tobom bih se složio da je komentar napisan 2013 godine. Onda bi bilo jasno da ona nije dobro obavila svoj posao, kao što svi Sanadaerovi suradnici nisu dobro radili svoj posao (očigledno su nesposobni ako “ništa nisu znali”). Suludo mi je braniti političarima da koji put iznesu i osobni stav. Ja ju dugo followam i super je. Netko bi rekao da je i suvišno znati da Marija Lugarić nedjeljom jede ribu s blitvom i krumpirom, ali takvi tvitovi pokazuju njenu ljudstku stranu, kao što kaže i članak.
Nikolina
21. 02. 2012. u 11:35 am
malo pozornije pročitaj ono sto pisem: “Potpuno mi je jasno da je to gledište nekoga tko tamo radi ” velika je razlika izmedu RADITI i RADILA SAM ( kako i pise) razlog odlaska je upravo bilo nezadovoljstvo drzavnom upravom i nacinom (ne)rada u istoj a tu onda ne vidim materijal za tvoj zakljucak!
nadam se da cu docekati taj komentar i slijedece godine! Nitko sretniji od mene da se stvari u MZOŠ-u poprave!
Ja nemam problem sa njezinom ljudskom ili ne ljudskom stranom. U Hrvatskoj jos uvijek trazimo ljudske strane u politicarima i zabavljamo se oko toga a ne gledamo što rade! Za mene Lugarićka tvita i to je to! Iskreno se nadam da ce tvitanje postati proporcionalno njezinim promjenama i sudjelovanje u istima!
Tomislav
21. 02. 2012. u 11:48 am
Ne znam. Meni je pokazivanje ljudske strane interesantno zato jer vjerujem da će iz ljudskosti i zdravog razmišljanja izrasti i pošten radi.
Tomislav
21. 02. 2012. u 11:48 am
*rad.
Nikolina
21. 02. 2012. u 11:56 am
da, i ja vjerujem u to… na stranu sve… i meni je zanimljivo i interesantno vidjeti da su ljudi ali razmišljajuci o ovome svemu vidim da smo svi dosta oguglali na neke stvari… Komunjare za vrijeme Juge, HDZ do neki dan su od politike napravili elitističko- nemoralno-neljudsku sektu i zato danas Kolacija prolazi sa svojim tvit vamo tvit tamo… a kad se malo maknemo od toga svega i zapitamo se: “Hej, pa placamo vas da radite, da radite za NAŠE DOBRO, ne da mi pokazujete da ste ljudi jer se to podrazumijeva! ” Zaboravili smo da se to podrazumijeva! E to je ono sto me žalosti…
Eto, bio je ovo kvalitetan dijalog… ugodan ostatak dana ti zelim 🙂
Vanai
21. 02. 2012. u 5:46 pm
Nikolina,
Word za sva tri komentara. 🙂
Naime, nemam ništa protiv Marije (drago mi je da bar netko od zastupnika koristi Tw. i redovno komunicira i tako najlakše prati ‘disanje’ ljudi) ali galama oko tvita i hvaljenje istog po Twitteru (kao i razapinjanje po medijima) meni je ispalo totalno bizarno. Pa ponavljam baš ovo što si napisala, to je to: “Hej, pa placamo vas da radite, da radite za NAŠE DOBRO, ne da mi pokazujete da ste ljudi jer se to podrazumijeva! ” Zaboravili smo da se to podrazumijeva! E to je ono sto me žalosti…
Nikolina
21. 02. 2012. u 10:17 pm
Vanai: 🙂 hvala
Ana
22. 02. 2012. u 11:19 am
Ahahahaah ovo je jako! Twitteraši nisu “ljudi” nego community manageri stoga je u najmanju ruku smiješan ovaj gotovo lirski tekst o iskrenosti Vlade i njenom suosjećanju kad iza toga što trkeljaju na fejsu i po twitteru ne stoje konkretno ni Milanović, a bome ni Čačić & co. Izuzetak je ova gđa Lugarić, koja, eto, piše, al joj nedostaje malo kućnog odgoja. Ako ćemo se diviti nedostatku svakog traga bontona i to hvaliti na sva internetska zvona kako bi postalo preferirani oblik ponašanja, onda mi nas je žao. Jer neka granica uljudnog ponašanja treba postojat, bar je postojala dok smo stvarno nekoć davno bili civilizirani i dok se slušalo što imaju za reći oni educirani, načitani, inteligentni…. a ne samo svaka bena koja ima doma internet.
Ivan Vučica
25. 02. 2012. u 1:54 pm
Ana,
tviteraši neformalno izbacuju misli. Nema to veze s odgojem ili nedostatkom istog — to su random misli.
Andrej
25. 02. 2012. u 10:19 am
Definitivno ovo nema veze s ljudskim licem i ne priliči nekome na položaju moći da se ovako javno izražava koliko god nekima to bilo “simpatično” i “iskreno”.
Ovo je čisti bullying na zaposlenike MZOS-a. Prvo ih je sve etiketirala kao svete krave i lijenčine, a onda je ispala kao odgovorna prema javnosti – živa komedija.
Zar vi zbilja mislite da se osoba na poziciji moći smije dopustiti svakodnevno birtijaško trkeljanje?
Ona je uz svoju birtijašku izjavu onda trebala barem podastrti izvještaj o radu zaposlenika MZOS-a, a ne ovako, po svom osjećaju ocjeniti njihov rad i omogućiti hajku na njih. Zašto sad netko tko doslovno shvati njezin post ne bi ogrebao auto nekog zaposlenika MZOS-a ili bacio jaje na prozor gdje stanuje?
Prednost prošlih vlasti što nije sudjelovala u tim društvenim mrežama pa nije mogla tako progriješiti.
Na kraju krajeva, potpuno je krivo što državne institucije koriste vlasničke socijalne mreže: i sa stajališta slobodnog tržišta (preferira se jedan subjekt bez javnog natječaja), ali ponajviše sa stajališta slobode informacija i interneta gdje su sve službene informacije u centraliziranim rukama nekih privatnih biznisa.