Kako je hrvatska stagnirajuća startup scena zaradila ‘samo’ 3 Kune

Nedavni članak o kraju ere startupa Jona Evansa na TechCrunchu mnogima je poslužio kao potvrda teze o krahu hrvatske startup scene. Naoko manji broj inovativnih startupa za koje su svi čuli, nedostatak domaće investicijske scene te iskakanje startupa “iz paštete” mnogima je potvrdila tezu koju ponavljaju od vremena kad su Infinum, pardon – Five, Axilis, i Rimac Automobili – dobitnici ovogodišnjih nagrada Zlatna kuna – zaista bili još startupi.

Evans navodi da nije slučajnost da se manje investira u prve runde startupa u SAD-u u 2017., jer su upravo najveće svjetske tehnološke tvrtke te koje će moći iskoristiti sljedeće trendove u tehnologiji:

• Umjetna inteligencija koja se temelji ne samo na vrhunskom talentu, nego i obilju podataka koje imaju upravo najveće tehnološke tvrtke.
• Hardver koji je krenuo s novom navalom u dobu Internet of Things uređaja, ali i dalje je izuzetno skup za proizvodnju. Većina domaćih i regionalnih igrača preferira razvijati tehnologiju za proizvode, a ne proizvodnju.
• Samovozeći automobili svakako su tehnologija koja se razvija, a na koju i domaći Rimac Automobili stavljaju naglasak, ali nije područje koje se može lako “disruptirati” kao mali startup.
• AR/VR startupi stagniraju, dok veliki brendovi razvijaju svoja rješenja poput Microsoftovog HoloLensa, Google Cardboarda/ARCodea te ARkita.

Samo najveće tehnološke tvrtke na svijetu koje su u međuvremenu postale navrjednije tvrtke na svijetu uopće; Google, Amazon, Apple, Facebook i Microsoft imaju kapital, ljudske resurse i baze velikih podataka da kapitaliziraju spomenute trendove.

Zaključak dugogodišnjih kritičara startup scene, koji očito nisu ni primijetili razvoj i rast uspješnih domaćih tehnoloških tvrtki poput Rimca i Nanobita, jest isti kao prije nekoliko godina: da startupi očito nemaju šanse.

Budimo iskreni – Amerikanci su nam uvijek znali prodati svoje američke snove. Od filmova koje smo gledali kao djeca, koji su nas indoktrinirali na određen način razmišljanja, do startup filozofije koju smo prečesto prihvaćali bez trunke kritike i objektivnog pogleda na stvarno stanje tržišta te prilike za hrvatske startupe.

Mogu li sljedeći Airbnb, Facebook i Amazon nastati u Hrvatskoj i regiji?

Ne.

Jeste li to htjeli čuti?

Ne mogu. Naša infrastruktura, dostupan kapital te talenti u području tehnološkog poslovanja nisu spremni za razvoj takvih giganata. Osim očitog nedostatka inženjera, još nam više od tehničkih kadrova nedostaju stručnjaci u prodaji, marketingu, rastu i podršci inovativnih tehnoloških proizvoda.

Još nam više nedostaje profesionalaca u prodaji, pozicioniranju, rastu i podršci inovativnih tehnologija kakve u Netokraciji pokušavamo razviti projektima poput Digitalna Karijera – powered by bonbon. Za razvoj hardvera nam pak nedostaju povoljne, a za serijsku proizvodnju spremne tvornice hardvera (zbog kojih naši, ali i svjetski hardverski startupi poput Bellabeata moraju imati ured u Kini).

Nismo jedini: rijetke su zemlje osim SAD-a i Izraela uspjele razviti kapacitete za razvoj cjelokupnih tehnoloških proizvoda. Zašto mislite da startupi iz vodećih svjetskih ekonomija, od Japana i Izraela do Australije, sele u SAD?

Eureka, rješenje je u Rimčevom poučku!

Povijesno (hej, tih dvadesetak godina ipak je duži period) se istočna Europa, pa tako i Hrvatska i regija, na svjetskoj startup sceni istaknula prvenstveno u razvoju “dubokih” tehnologija koje nisu trebale vrhunske strategije prodaje ili divna sučelja kakva danas za Airbnb razvija hrvatski dizajner iskustva Tin Kadoić.

Jedan od najboljih primjera toga svakako su i dalje Rimac Automobili, Zlatnom kunom nagrađeni promotor hrvatskog gospodarstva, koji svoj rast temelje na prodaji tehnologije za električne automobile, umjesto na serijskoj proizvodnji automobila. Mate je još na početku razvoja svoje tvrtke shvatio da ne može iz Hrvatske konkurirati cijenom, kapacitetom i razvojem proizvođačima poput Tesle ili BMW-a, ali može razviti tehnologije koje će dobro unovčiti, zapošljavajući putem stotine inženjera. Njegovom timu je proizvod tehnologija za pametne, električne automobile, dok je Concept One zapravo njen prikaz, njen divan showroom primjerak koji vole svi mediji.

U nedavnom intervjuu Rimac je priznao kako je čak i sudar poznatog voditelja Richarda Hammonda u Conceptu One, iako je zabrinuo B2B klijente, stvorio interes kod krajnjih kupaca:

Ja sam se jako uplašio što će se dogoditi. Bili smo tada i pod velikim financijskim pritiskom, užasnim, jednostavno smo morali zatvoriti investiciju i baš je bilo gadno. Srećom, svi su bili okej s tim. Točnije, B2C klijenti, dakle ljudi koji bi od nas kupili aute, navalili su na nas. Ekipi iz prodaje telefoni su se užarili, svi su htjeli kupiti aute
Čak i u nesreći, pokazni primjerak je pokazao svoju učinkovitost.

Nova generacija tehnoloških poduzetnika prati Rimčev primjer u stopama. Startuper Srđan Kovačević, koji je na svom nedavnom pitchu imenovao “Rimčev poučak”, naveo je kako u osječkom Reaktoru razvijaju FPV tehnologiju za postojeće dronove.

Jeste li znali za Rimčev poučak? 🚘FPV.One je startup iz Osijeka koji razvija #firstpersonview 👀 rješenje, a danas se predstavljaju na #ideaknockout gdje je naš @ivanbrezakbrkan član žirija!

A post shared by Netokracija (@netokracija) on Sep 28, 2017 at 6:22am PDT

Američki giganti stoje na leđima istočnoeuropskih pa i hrvatskih giganata

Tko je vjerovao da su najveći američki tehnološki giganti razvijeni tijekom cijelog desetljeća, poput Amazona, Facebooka i Googlea, nastali na tragu isključivo poslovne ambicije ili isključivo tehnološkog razvoja, nije mogao uspjeti ni tada, a ne može ni sada. Uvjeti za razvoj takvih tvrtki nikad nisu bili povoljni ni u Hrvatskoj, ni regiji, ni u Londonu, ni u Berlinu.

Niti trebaju biti.

While I've head good things about it, #dldtelaviv is a truly remarkable innovation festival in the #startupnation! Recommend to all true startupers! 😎

A post shared by Ivan Brezak Brkan (@ivanbrezakbrkan) on Sep 6, 2017 at 10:56pm PDT

Na nedavnom putovanju u “startup naciju”, Izrael, otkrio sam kako su se njihove tehnološke tvrtke okrenule globalnom tržištu upravo zato što nisu mogle računati na bliskoistočno. Izraelski startupi poput Similarweba, čija je vrijednost procijenjena na skoro milijardu dolara, od prvog dana znaju da moraju “ići vani” kao što i uspješni hrvatski i istočnoeuropski startupi znaju da će uspjeti prije ako proizvode razvijaju temeljem agencijskog rada, poput Fivea ili Axilisa, ili prodaju tehnologiju kroz showroom proizvode, poput Rimca.

Startupi koji su pak živjeli “startup životom”, misleći i da za njih vrijede tržišna pravila Silicijske doline, nisu ni mogli uspjeti.

Tko je startapao, startapao je.

Tko je pak slijedio kune, eure i dolare – dobio je Kunu. Hrvatski startupi ne stagniraju, već se prilagođavaju tržištu koje je pojeo softver i kupcima koji žele odlične tehnologije – ako to nije pravi startuperski način, ne znam što jest.