Što na internetu radi i voli: Saša Ceci

Za fizičara dr. Sašu Cecija kažu da je “znanstvenik s Ruđera, televizije, Facebooka, a pomalo i CERN-a” i to ga najbolje opisuje.

Osim znanstvenom i nastavnom radu, naime, Ceci je predan populariziranju znanosti i to je radio i radi kao voditelj televizijske emisije Treći element, autor mnogih kolumni u raznim medijima, kroz opširne statuse na Facebooku i dvije zbirke svojih eseja Blesimetar ili koliko je krivo biti u krivu i Blesimetar drugi.

Saša je vrlo aktivan na društvenim mrežama, mogli bismo reći da mu je internet jedan od osnovnih alata za rad.

Ajmo krenuti s laganim pitanjima, koji te meme ili fora koju si vidio na internetu nedavno nasmijala?

Bio je 25.5. U Jugi se to slavilo kao Dan mladosti, iliti Titov, kao, roćkas. Na slici je on u nešto mlađim danima, razbacao se s rukama u nekom plesnom pokretu i piše: Tito partija. Odvalio sam se.

Drugi koji mi je bio isto odličan bio je s Hitlerom. Na srpskom je, što je bitno za poantu, i ispod slike ide tekst kako je malo poznato da se strašni Hitler bojao – mačaka. Dolje, kao u komentaru, piše: Logično, zato mu se i zemlja zvala Ne-mačka.

Koju društvenu mrežu najviše koristiš?

Facebook.

Možeš li uopće odvojiti privatno od poslovnog korištenja društvenih mreža (u smislu popularizacije znanosti)?

U prvo vrijeme jesam, dijelio sam neke sadržaje samo prijateljima. Ali nakon što smo, mislim, 2013. Igor, Dario i ja prestali pisati blogove na Jutarnjem, ja sam te svoje zadaćnice počeo objavljivati na Fejsu i nakon toga vrlo rijetko stavljam neke privatne stvari na njega. Tu smo krenuli i sa stranicom Društva za promociju znanosti i kritičkog mišljenja s kojim radimo Skeptike u pubu i stranicom Trećeg elementa, ali i dalje najčešće jednostavno objavim obavijesti i sve na svom zidu kao public.

Odmaže li internet znanstvenicima ili pomaže?

Kao i svako oruđe, možeš ga koristiti za dobro i za loše. Znanost se zahvaljujući internetu strahovito ubrzala.

Nekad se čekalo knjige sažetaka pa kad naletiš na neki znanstveni rad koji ti se čini zanimljiv prema tom sažetku, onda ga naručiš i čekaš da ti stigne poštom. Kad konačno stigne, skužiš da to uopće nije nešto što te zanima. Danas cijeli taj proces traje minutu-dvije. A na bazama preprinta, kao što je arxiv.org za fiziku, možemo vidjeti rane verzije znanstvenih radova naših kolega prije nego budu objavljeni. No, da je nekad prevelika distrakcija, isto je.

Koju društvenu mrežu najviše voliš i zašto?

Facebook, jer sam na njemu nakon Jutarnjeg objavio najviše svojih priča.

Pratiš li TikTok? Na kojem, inače, ima puno popularizatora znanosti i znanstvenika…

Čuo sam za to pa sam s frendicom iz Novog Sada, astrofizičarkom Tijanom Prodanović, snimio jednominutni zafrkantski video o razlikama hrvatskih i srpskih znanstvenih naziva pod Starim mostom u Mostaru.

Zaključili smo da se most kaže isto na oba jezika i pozvali ljude da dođu na naše predavanje o popularizaciji znanosti (khm, nauke) na društvenim mrežama. Prvi dan smo imali skoro 100.000 pregleda. Do danas ih ima fino preko pola milijuna.

Možda bih trebao probati i ja nešto tamo, ali ovaj je ona i snimila i dodavala zastavice i tekst i koješta o čemu ja nemam pojma pa stvarno ne znam. Probat ću možda jednom. Zasad mi je i Instagram za Treći element dovoljno kompliciran 😀

@drcosmicray

27.11.2021. u 17h u Hrvatskom domu u Mostaru pričamo o nauci/znanosti! #mostar #nauka #znanost #bih #jezik #connect

♬ original sound – Dr Cosmic Ray

Koja je najkul osoba/profil koji pratiš?

Relativno nedavno sam otkrio Roberta Reicha (bio je Clintonov ministar rada, a radio je i za Forda i Cartera). Vrlo slično razmišljam o društvu i ekonomiji kao i on, a on to sve nekako fino objasni i argumentira. Osim njega već neko vrijeme pratim Marka Hamilla – obožavam Star Wars, a on zna objaviti neke njihove stare slike i piše neke normalne stvari. One koje onako malo vrate vjeru u ljude.

SHOUT OUT to #GeorgeLucas for no particular reason,
other than being a deeply gifted visionary, a down-to-earth regular guy AND a genial genius who changed the world forever.#MayThe14thBeWithHim
🎂❤️🙏 pic.twitter.com/Ov2V991ohF

— Mark Hamill (@MarkHamill) May 14, 2022

A koja je najkul osoba/profil koji prati tebe?

Kad mi je Bare iz Majki poslao zahtjev za prijateljstvom – to mi je bilo totalno cool. On mi je baš – ono, zakon. Pa Ripper i Yaya. I Mile Kekin. Ne znam što sam napravio, ili napisao da im se svidjelo, ali evo – to mi je onako baš totalno fora. Ljudi čije albume imam i slušao sam ih u nekim razdobljima života baš dosta.

Obično pitamo sugovornike je li im se dogodilo da je neki njihov komentar izazvao više pažnje da društvenim mrežama nego što su očekivali. Tebe to ne moramo pitati pa pitam da izdvojiš neki najupečatljiviji slučaj, koji je baš ostavio dojam na tebe.

Pa, OK, nisam očekivao da će moje pismo poduzetnicima (Poduzetniče, brate, čovječe…) baš svi prenijeti. I naravno da sam dobrom dijelu ljudi ispao nekakav uhljeb jer sam im poručio da ne traže kako da se izvuku od društvene obaveze, nego da se radije zapitaju kako mogu pomoći da svima bude lakše. Nije prošlo dugo, na isto pitanje (zašto baš mi) dao sam isti odgovor nastavnicima. Ljudi su popušili tu neku priču da će društvo postajati bolje što se mi više brinemo sami za sebe. Sebičnost je najveća vrlina.

I onda se taj idiotski balon od sapunice rasplinuo u pandemiji, ali dio ljudi je odlučio vjerovati u tu tlapnju i dalje po svaku cijenu. I onda su se kao utopljenici za slamku hvatali za svaku pa i najgluplju teoriju zavjere. Ono, baš koma. Zato su mi moji ljetni tekstovi o fizici draži, a isto ih ljudi dosta čitaju i dijele.

Zadnji tekst s više od 300 dijeljenja opet je, nažalost, bio o koroni. Išao je uz grafički prikaz postotka cijepljenih u državama i broja preminulih. Uz tek par iznimaka, oko kojih su teoretičari zavjera odmah krenuli smišljati novije i još luđe teorije, pravilnost je bila više nego očita. Što je više cijepljenih, to je manje preminulih od koronavirusa.

Nekima se to baš jako nije svidjelo pa kad nisu mogli protiv činjenica, krenuli su pljuvati po nama koji smo ih dijelili. Nažalost, i tako proziran trik upali kod nekih ljudi. Ako su ranije vjerovali da su cjepiva nešto grozno, onda će prečesto povjerovati svakom neodgovornom magarcu koji će im reći da su oni od početka u pravu, a cijeli ostatak svijet u krivu. Zeznuta je ta naša psihologija.

Je li borba protiv dezinformacija i teorija zavjera na društvenim mrežama borba protiv vjetrenjača ili ipak ima smisla?

Često sam razmišljao zašto država plaća znanstvenike. Mi bismo na institutima i fakultetima mogli funkcionirati na tržištu. Fakulteti bi mogli živjeti od školarina, a mi od suradnje s industrijom. Međutim, ne samo kod nas nego i u mnogim drugim zemljama, znanstvenike financira država, društvo, svi ljudi. Zašto? Zato da otkrivam tajne pobuđenog protona? Mislim, OK, zašto ne?

Ali nekako mi je logično da država, društvo, naša zajednica još nešto očekuje. Kad već imamo to znanje, razumijevanje prirode. I one oko nas i ove naše, ljudske. Pa kad uočimo da netko muljari navodeći poluistine ili čiste neistine, da je naša odgovornost da reagiramo nekako. I tako se već 12 godina bavim promocijom znanosti – ne popularnim pokusima za djecu (iako i to radim) nego nepopularnim zanovijetanjem svaki put kad uočim da netko pokušava prevariti ljude.

Posao je težak jer ljudi koji su prevareni prečesto su sami htjeli biti prevareni, povjerovali su istinski, duboko u tu laž jer su željeli vjerovati u nju, i sad kad im netko drugi nabija istinu u lice, ne reagiraju baš najbolje. Važno je razumjeti da nitko od nas ne bi reagirao dobro na takvo nešto, ali i da netko to treba raditi. Stalno. Jer nova ludila kao da nastaju svakodnevno. I svako od njih cilja neko naše meko mjesto. Da se ukotvi u nama. Da postane dio nas, dio našeg identiteta. Nakon toga mi zabludu branimo našim životom.

Nekad pokušam ljudima približiti činjenicu da su i znanstvenici takvi. Max Planck je rekao da znanost napreduje sprovod po sprovod. Nitko od nas nije imun na to. Ali to ne znači da su to vjetrenjače koje ne možemo pobijediti, nego da nam već i ta spoznaja pomaže da znamo da se trebamo boriti protiv njih. Svatko od nas protiv svojih. A znanstvenici će biti tu da pomognu.

Imamo i među nama neke neugodne muljatore, ali velika većina znanstvenika će rado reći sve što znaju o svakoj temi o kojoj nešto znaju. Samo ih je nekad teško dobiti da to kažu javno. To je upravo ono što nam nedostaje i što otvara prostor tim raznim muljatorima.

Što misliš o metaverseu?

Baš ništa.

Plaćaš li pretplatu na neki portal, domaći ili strani?

Ne. Pretplaćen sam na Scientific American, ali na papirnato izdanje. Možda bih se trebao prebaciti na portal.

Razmišljao sam o Telegramu ili Jutarnjem, ali kad naletim na neku fora informaciju volim je podijeliti s frendovima i pratiteljima na Fejsu, a ovo što pročitam s pretplatom neću moći podijeliti. Onda mi se to ne da ni čitati.

Znam da moraju nešto napraviti da bi platili novinare. Znam. Nemam pojma. Ljudi su za malu naknadu uvijek mogli besplatno pročitati novine u knjižnicama i u kafićima. To je važno za društvo. A onda opet, ako nema kvalitetnih novinara, badava nam besplatne novine. To je zeznuto pitanje na koje stvarno nemam odgovor.

Što misliš o Redditu? Pratiš li neke subreddite?

Povremeno naletim guglajući na neke postove na redditu, ali nikad nisam pronašao ništa toliko korisno, ili zabavno da bih se predugo zadržao tamo. Možda je problem u meni. Prestar sam.

Šalješ li glasovne poruke?

Ne.

Otkrij nam najblesavije ime WhatsApp grupe u kojoj si?

Joj, ne znam. Svako toliko me ubace u neku pa jedan krene daviti sve ostale, pa pobjegnem. Evo gledam sad ovih par što su mi ostale i nemam pojma što bih rekao. Ne koristim to osim kad je neka akcija, privremeno. Nakon toga se maknem.

Da možeš zadržati samo jednu pretplatu na neki servis, to bi bio..?

Ako pod pretplatom na servis misliš na plaćanje lovom, kako imam iPhone ostavio bih si Apple Music. Iako me malo nervira da nemaju sve albume od Balaševića. Zapravo i ne tako malo.

Koja je najgluplja stvar koju si kupio po preporuci s interneta?

Uj. Dakle, odem na postdok u SAD i ode mi punjač za laptop. Bila je to 2007. i odem na eBay i pogledam što nude. Naručio sam i original, ali njima je trebalo cirka tjedan dana. Nije mi se plaćalo duplo da mi dođe za par dana pa sam kupio neki jeftinjola punjač koji je po preporukama na internetu bio super za moj laptop.

Trebalo mi je biti sumnjivo da je izvrstan i za 37 drugih vrsta laptopa, ali dobro sad. Došao je drugi dan i ja ga spojim i normalno da ne puni. Ostavio sam ga preko noći (jer sam idiot) i napunio ga je. Ja reko – jej! Radio sam par sati bez punjača i kad sam ga spojio, opet ne puni. Naime, ispalo je da puni ako već je skroz pun ili, ako nije pun, kad je isključen. Ono, genijalno. Bacio sam ga u smeće čim mi je došao originalni.

Još imam PTSP od toga pa kad mi negdje nude nešto skroz isto, samo nije originalno, i upola je jeftinije – odbijam. Apple me jako voli.

Koju aplikaciju prvu otvoriš svaki dan ujutro?

Facebook ili mail, ovisno o tome koja je frka.

Imaš li neki digitalni guilty pleasure?

Uf, nemam pojma. Igrao sam onog Diabla i baš mi je bio jako drag pa pratim kad izlaze neke nove verzije. Sad se čeka četvrti dio pa gledam sva videa što se objavljuju na YouTubeu. Srećom ne objavljuju svaki dan nego svakih par mjeseci nešto.

E, da, i igram na tabletu onu glupu igru kad majmuni buše balone. Volim te tower defense igre.

Jesi li nedavno pročitao neki dobar članak online koji bi preporučio svima?

Zadnje sam podijelio nešto od Stribora Markovića, ali sve što on na Fejsu napiše je divno pa apsolutno preporučujem.

Prije toga sam podijelio i tekst Igora Rudana, Pet neočekivanih zagonetki u globalnom zdravstvu.

Od onih mojih lupetanja, ovo zadnje u Novom listu im je izazvalo finu najezdu trolova pa možda i piše nešto korisno ili zanimljivo. Link na kraću, objavljenu verziju je ovdje, a koga zanima duža, ima i to.

Al, aj ako moram odabrati samo jednu stvarno dobru i važnu stvar koju bi svi trebali pročitati, onda je to sasvim sigurno ovaj članak.