Ovu kolumnu inspirirala je Anica, žena koja mi se javila nakon moje prošle kolumne i potaknula me na razmišljanje o bitnoj temi koja uopće ne treba biti osvrt na prošlost ili se voditi “prije je bilo bolje” narativom, nego jednostavno iskristalizirati kako (ne)svjesno diskriminiramo pojedince koje nazivamo boomerima (op. a. generacija rođena u razdoblju od 1946-1965. godine).

Anica mi je probala objasniti kako se osjeća diskriminirano kada ju netko smatra boomericom jer u tom trenutku ne shvaća ili nije upoznata s nekom tehnologijom. Priznala je da je pojedine pojmove moje kolumne morala guglati kako bi shvatila kontekst određenih pojava koje sam opisala, a ako se dobro sjećam (naravno da se sjećam) spomenula sam i te – nesretne boomere s Twittera.

Sigurna sam da je velika većina razumjela na što sam se osvrnula u prošloj kolumni, ali istovremeno su se pojavili i oni kojima je bitno da shvatimo da ćemo svi jednog dana biti boomeri s interneta.

I to nam neće biti ok. Ne bi nam trebalo uopće biti ok.

Starost = nemilost

Starost je prirodan, ali i okrutan proces. Možda jedino okrutnije od starosti je promatranje starosti na internetu.

S jedne strane tu su milenijalci i Gen Z koji masovno koriste dostupne platforme kako bi njihova prisutnost imala veći doseg. Zbog toga često djeluju kao vojska koja bez svakodnevne komunikacije sa svojim pratiteljima gubi svaki front svog identiteta.

S druge strane, dio starijih generacija ne može razumjeti odakle potreba za takvim povezivanjem, obraćanjem masi, okidanjem selfieja, objavljivanjem storyja i reelsa, zakazivanjem lajv susreta s pratiteljima…

I zbog toga ih ne smijemo kriviti, a još manje diskriminirati. Pa čak i kada pokušavaju postati dio svakodnevice koju virtualno kreiraju njihovi sinovi, kćeri, unuci ili čak praunuci.

Njihov cilj u svemu tome je, između ostalog, da ne budu izostavljeni i zaboravljeni. Da se osjećaju poželjno i dobrodošlo u stare dane. Da usvoje nove vještine zbog kojih će se osjećati manje bespomoćno.

Ovaj svijet je ionako dovoljno okrutan prema starim ljudima, a nismo ništa postigli, ako im uskratimo radost pri vlastitim pokušajima razumijevanja tehnologije i dobrobiti koju ona ima za sve – bez obzira na godine!

Zato fraza “OK, boomer” nije nimalo ok. 

Tu frazu pretežito koriste milenijalci i Gen-Z s ciljem odsijecanja dijaloga sa starijim generacijama koje sasvim prirodno i očekivano zagovaraju drugačije vrijednosti te ne raspolažu velikim znanjem o uporabi modernih tehnologija.

“OK, boomer” je zapravo jeftini ad-hominem od kojeg se nitko ne može braniti, a ujedno implicira bespotrebno odbacivanje i ageism te pokušava svakog pripadnika starije generacije prikazati kroz zatucanost prosječnog glasača iz Biblijskog pojasa na predsjedničkim izborima u Americi. Ili ako baš želite naš primjer – glasača HČSP-a.

“Ok, boomer” su stvorili milenijalci

Prvo korištenje fraze “OK, boomer” datira u 2015. kada je još uvijek, pazite sad, predsjednik SAD-a bio Barack Obama, a kod nas je na vlasti bio SDP. Izdvojene vremenske reference možda na prvu nisu bitne, ali složit ćemo se da je navođenje prethodnih aludiralo na PROŠLI ŽIVOT, a ne na situaciju prije sedam godina.  Vrijeme brzo prolazi kad nisi svjestan koliko brzo stariš, a situacija/tehnologija se mijenja neovisno o tvojoj volji, zar ne?

Dakle, prije sedam godina je na 4chanu (pop-up kviz za milenijalce i Gen-Z: Znate li što je 4chan?) došlo do međusobnog vrijeđanja korisnika foruma prilikom kojeg je neki anonimus (kako to inače biva) htio drugom anonimusu poručiti da je “out of touch” (op. a. izvan doticaja sa stvarnošću) te ga je presjekao komentarom “OK, boomer”.

Ostalo je povijest.

Četiri godine kasnije, ta fraza odjeknula je Tik-Tokom do mjere da su kreatori Peter Kuli & Jedwill preko najlošijeg autotunea kojeg možete čuti skladali “OK BOOMER!” u kojem pripadnike starije generacije opisuju kao rasiste, fašističke birače Donalda Trumpa s lošom frizurom i pogodite što? Pjesma je stekla veliku popularnost, a mladež s Tik-Toka je razvila i “sing-along” (op.e. pjevanje zajedno) izazov s ciljem da glasno, jasno i veselo diskriminiraju starce.

Poprilično tužno i neosjetljivo, i premda nisu najgore stvari koje se događaju na internetu, ne zaslužuje proći neprimijećeno. Zašto? Stanovništvo nam je već poprilično staro, a samim time i mi isto.

Nemam rješenje, ali …

Možda imam ideju kako drugačije promatrati cijelu ovu stvar jer za početak bi valjalo mijenjati perspektivu, barem teoretski.

Proučavajući teoriju difuzije inovacija koju je opisao američki sociolog Everett Rogers zapravo možemo naći dobre temelje kako približiti tehnologiju starijima i učiniti je inkluzivnom, a ne ekskluzivnom. Teorija zapravo teži pojasniti kojom brzinom, kako i zašto se neka inovacija širi kroz određenu populaciju. Ipak, jasno razdvaja difuziju inovacije od procesa usvajanja inovacije.

Rogers tvrdi da je “difuzija” odnosno širenje inovacije – grupni proces, dok je usvajanje inovacije individualnog karaktera. To je proces u kojem je inovacija komunicirana određenim kanalima komunikacije kroz određeno vrijeme među članovima društvenog sustava.

Rogers navodi kako postoje četiri glavna elementa koji utječu na širenje novine:

1. Sama inovacija (npr. razgovor putem videopoziva);
2. Komunikacijski kanali (npr. Viber, WhatsApp);
3. Vrijeme prilagodbe (relativna brzina kojom se inovaciji prilagođavaju članovi društvenog sustava);
4. Članovi društvenog sustava (npr. starija populacija, milenijalci, Gen Z…).

Što je Rogersov zajednički nazivnik inovacije i difuzije? Vrijeme. Tko treba više vremena za usvajanje inovacije? Logično, starija populacija.

Veliku ulogu u tome ima naravno – komunikacija među pojedincima i grupama, a koja ujedno dijeli proces širenja inovacije na nekoliko faza: znanje, uvjeravanje, odlučivanje, implementaciju i potvrđivanje.

Da skratim priču, velika je vjerojatnost da će u fazi uvjeravanja starija populacija formirati nepovoljan stav prema inovaciji ako joj nisu kvalitetno komunicirane informacije u fazi znanja. Faza znanja je vrlo racionalna, ali faza uvjeravanja je afektivna i vrlo emocionalna te bi trebala smanjiti nesigurnosti starijih prije odluke za korištenjem tehnologije.

Hoće li faza odlučivanja imati pozitivan ishod za implementaciju inovacije, ako svaki pokušaj interakcije starije populacije s internet sadržajima završi s odsijecanjem “OK, boomer” ? Neće.

Trebamo se zapitati koliko smo (su)odgovorni u pojedinim fazama širenja inovacije i kako olakšati pristup tehnologiji svima, a pogotovo starijoj populaciji prema kojima je vrijeme nemilosrdno.

Diskriminirala sam boomere, a da to nisam ni znala

Iskreno, do onog razgovora s Anicom, nisam imala dojam da s riječju boomer ikoga diskriminiram. Zaista! Drago mi je da sam saznala da sam bila u krivu.

Za mene su boomeri (bili) slatki starci koji u okviru svog razumijevanja tehnologije i funkcionalnosti koriste internet na svoj način. Tipa, moja baka (81) meni MMS-om (???) šalje slike Tita i svoje slučajne selfije. Osim što mi bude predrago i smiješno, znam da je to njezin najbolji pokušaj da bude prisutna i sudjeluje u mom životu služeći se tehnologijom s trenutnim opsegom znanja kojeg ima. Najbolje u cijeloj priči bude što joj to toliko znači da me odmah odluči nazvati i pitati jesam li dobila njenu fotografiju.

Zato je ova isprika definitivno na mjestu. Sorry bako, ja sam veći boomer nego što si ti ikad bila:

Nemoj zamjeriti što sam ti se toliko smijala kad si mi poslala Tita u MMS-u s novog mobitela kojeg još nisi znala koristiti. Meni je to postala jedna od naših najdražih uspomena i zbog nje si za mene legenda s mobitelom u jednoj ruci i štakom u drugoj.

Pokazat ću ti idući put kako da me samo nazoveš Viberom na audio poziv, bez videa jer znam da ne možeš stisnuti touch-screen sasvim precizno u kutu gdje je ikona za videopoziv zbog slabog osjeta u rukama nakon moždanog udara.