Kronike LinkedIna: “Poslovna mreža” koja je postala odlagalište objava za samohvalu i šuplje inspiracije

Prije nego krenemo u analizu tko je koga i koga, čega nema (više naše birtije), htjela bih istaknuti da je ovo osvrt na iskustvo na društvenoj mreži, a ne savjet kakav sadržaj je potrebno kreirati za LinkedIn.

Činjenica je da je većina prisutnih na LinkedInu, uključujući i mene, donedavno gledala na tu mrežu kao vrijedan izvor informacija o različitim trendovima raznovrsnih industrija, kutak za dobru raspravu o procesima zapošljavanja i poslovanja, employer brandingu (relativno novoj pojavi u ovoj regiji za koju mi je drago da imam priliku najviše o njoj doznati na LinkedInu), novim tehnologijama i dostupnim edukacijama, uspješnim i neuspješnim poduzetničkim pothvatima, razmjenu informacija o trenutnim otvorenim pozicijama u xyz branši, promaknućima dragih nam ljudi i naravno – slavlje svakog uspjeha.

Međutim, kako to inače biva… sve što je lijepo kratko traje i LinkedIn je odjednom postao mjesto gdje…

1. Mnogi ljudi svoje objave pretvaraju u vlastite blogove. O sebi.

Netko se čitajući ovo osjeća prozvanim, jer je svaki dan odlučio/la imati #postadayXX? Ne radim to s namjerom, već, kako sam rekla u početku – iznosim svoje iskustvo s ove mreže.

To je jednostavno tako i posljedica je „hustle-hustle-hustle“ i „work-hard-play-harder“ ideje uspjeha koji je – za pojedince inspirirane Garyjem Vaynerchukom – očito JEDINO garantiran prisustvom na LinkedInu kroz svakodnevno izvještavanje svih konekcija o svemu…

Kako da ovo pristojno kažem?

O svemu što je moglo završiti – na Facebooku i Instagramu. Da. Rekla sam to.

Smatram da tome uvelike doprinosi i činjenica kako odjednom svi imaju potrebu imati vlastiti hashtag i doći na meetup gdje će ih netko asocirati s tim hashtagom. Ponekad sve to stvara dojam da se stvara nekakva vojska LinkedIn influencera koja se svaki dan budi u 5 ujutro da budu produktivniji i napišu tu #postaday objavu bez koje njihove konekcije ne bi shvatile da su se i oni mogli probuditi u 5 ujutro i učiniti se prisutnijima na LinkedInu.

Kad podvučemo crtu, priznajte…

Ima jako zanimljivih objava.

Ima i jako napornih objava. Jako. Zato je LinkedIn nažalost dobio atribut Facebook 2.0.

2. Ljudi imaju besramne ulete. Jel’ ovo Tinder 2.0?!

Utješno je da se ovo prema iskustvima bliskih prijateljica i kolegica nije samo meni dogodilo, ali – zaista?!

Samo ću izdvojiti dva osobna primjera u ovom slučaju.

Prvo mjesto na postolju osvaja srpski menadžer koji mi je nakon ozbiljnog ignoriranja poslao svojih 17 fotografija s pitanjem: „MISLIŠ LI DA SAM LEP?“. Ne, Radovane. Ne mislim. Fulao si fudbal, ali ja nisam block.

Drugi primjer je bio jedan profesor matematike i informatike iz okolice Zagreba koji me dodao neposredno nakon početne konferencije o našoj STEM akademiji koju sam moderirala pa mi je bilo jasno da je možda tako naišao na mene. Međutim, prvo javljanje je otkrilo da ga zanima idem li negdje s mužem za vikend. Malo je reć’ da mi je trebalo tek 5 sekundi za taj block.

Molim vas, nemojte ovo raditi. U doba Tindera, Grindra, Badooa, nemojte da vam jednom presudi screenshot uleta s LinkedIna.

3. Neki svoje emotikone shvaćaju poprilično ozbiljno.

Radikalno korištenje emotikona. Više puta. Toliko usiljenih, bespotrebnih i konačno cringeom ozračenih neciničnih objava stvara mi dojam o onim toksično-preentuzijastičnim ljudima koji vjeruju u svoju misiju širenja dobre energije – i da mogu smišljati poruke na bocama Jane radili bi to do kraja života. Oprostite, Louise Hay, nisam shvatila da ste to vi.

Recimo, kad se zaželim ciničnih boomerskih objava odem na Twitter i tamo dobijem dozu pesimizma koji balansira svemir društvenih mreža.

A to me dovodi do…

4. Verbalni proljev

U ovom slučaju, to je najveći eufemizam koji se može iskoristiti. Uvijek se na feedu nađe paragraf koji inspirira, motivira i povezuje istomišljenike koji obavezno s vremena na vrijeme repostaju Simona Sineka, a rijetko kada imaju vrijednu objavu o svom radu u xyz industriji. Istovremeno pomislim „nitko ovako ne priča uživo“ i „evo ga opet“.

Učinkovita metoda sterilizacije feeda je dakako block i unfollow, a čestu primjenu ima i ona: Snooze you once – shame on you. Snooze you twice, again – shame on you.

5. Što ćemo s anketama?

S obzirom da sam radila kao novinarka, izbaždarila sam postavljanje pitanja sa svrhom. U kojem pozitivnom omjeru ste zamijetili svrsishodne ankete na LinekdInu? Anketa here, anketa there, anketa everywhere. U nekima rado sudjelujem i analiziram komentare ispod objava, a po završetku provjerim i rezultate te nove komentare. Odličan feature koji mnogi zloupotrebljavaju postavljajući vrlo površne ankete koje prozirno služe isključivo nečijem dosegu, što mi je dosta jadno, ali hajd’, svi imamo pravo na svoje veselje.

Nije sve tako cringy na LinkedInu

Slažem se. Treba prihvatiti činjenicu da nijednu društvenu mrežu ne možemo sterilizirati i da svaka platforma ima svoje komunikacijske uloge koje jednim dijelom sami dodjeljujemo odabirom tko su nam konekcije, odnosno pratitelji ili prijatelji.

Zato mi nije problem odrediti nekoliko pojava na LinkedInu zbog kojih bih se voljela što duže zadržati na toj društvenoj mreži, a i koje su također moje pozitivno iskustvo.

1. Veliko je (ne)znanje moje.

O nekim stvarima u industriji nisam imala pravu predodžbu, dok mi pojedine konekcije na to nisu ukazale i razbile mitove edukativnim sadržajima, pozivima na edukacije ili doslovno – pozivima na razgovor za posao.

Naišla sam na preporuke odličnih knjiga, alata za organizaciju vremena i radnih zadataka, rasprave u kojima nisam nužno sudjelovala, ali sam izvukla najbitnije zaključke.

2. Široko ti polje…

…k’o network na LinkedInu. Mnoge sam ljude susrela uživo tek nakon što smo postali konekcije na LinkedInu i neki su me ugodno iznenadili, a neki, blago rečeno, su napravili suprotno. Što je ponovno jedan od nebrojenih dokaza koliko krivu percepciju možemo steći o nekome zbog njihovog prisustva na društvenim mrežama.

Bez obzira na to, širenje poznanstava na ovoj mreži mi je i dalje bitno zbog svih korisnih informacija iz industrije, nadogradnje znanja te širenja suradnje i interesa.

3. LinkedIn pomaže ljudima koji nisu na LinkedInu.

Probajte pojedine oglase za posao proslijediti onima koji nemaju LinkedIn profil, a takvih na našim područjima ima mnogo.

Bit će vam zahvalni. (totalno Gary, zar ne?)

4. S kritikama u PM (private messages)!

I ovo mislim najozbiljnije. Sve kritike koje sam ikad nekome uputila na LinkedInu, a vezane su uz poslovanje ili našu suradnju, uputila sam ih osobnom porukom. Rezultati su bili iznenađujući.

Recimo da sam jednom prolazila devetosatni selekcijski postupak za copywritersku poziciju za koju je bilo istaknuto u oglasu da nije potrebno prethodno iskustvo. Nakon istog nije bilo povratne informacije i morala sam od te tvrtke sama potražiti svoju odbijenicu, ali sam zamolila da mi daju kratki osvrt na postignuće u testiranju.

Odbili su to napraviti.

Njihov CEO komentirao je cijeli selekcijski postupak na LinkedInu izdvojivši, po njegovim riječima: jedan od prepotentnih CV-ova koje primaju na dnevnoj razini za svakakve pozicije u firmi i da ti isti ljudi upućuju hejterske mailove nakon što nisu odabrani za navedeni posao.

Odlučila sam mu u osobnoj poruci na LinkedInu dobronamjerno opisati svoje iskustvo selekcijskog postupka u njegovoj firmi i pitati ga zašto imaju praksu odbiti osvrt na uloženi trud kandidata za posao i kako je moguće da, nakon što fiktivno traže čak devet radnih sati od potencijalnih kandidata, nemaju, makar iz pragmatičnih razloga, naviku javiti da netko nije zadovoljio uvjete.

Njegov odgovor bio je prepun isprika i očitog neznanja kako teče selekcijski postupak u njegovoj firmi. Uz to je, naravno, nudio i isprike zašto je došlo do toga – velik broj prijava, vremenska neisplativost takvih povratnih mailova…

Međutim, sutradan, čak 13 dana po završetku natječaja, dočekao me mail njihove voditeljice HR-a s isprikom što su mi odbili dati osvrt na sve uredno dostavljene zadatke u sklopu prijave za posao te je iste dostavila s jasnim rangiranjem rezultata kandidata koji su dobili prednost. Zahvalila sam i zaželjela im sve najbolje u daljnjem radu i rastu poslovanja.

Što sam ja dobila? Ispriku, a u ova vremena dobiti takvo nešto s odmakom vremena se uvijek cijeni.

Što su oni dobili? Kritiku koja im je pomogla promisliti o ophođenju s tuđim vremenom.

5. Zbog LinkedIna sam dobila svoju prvu kolumnu na Netokraciji.

Objava s LinkedIna koja je inspirirala ovu kolumnu kroz četiri dana imala je doseg veći od 37 tisuća ljudi (nemalo za našu regiju), a bazirala se na konkretnoj kritici lavine sadržaja koja je preplavila tu poslovnu društvenu mrežu. Znala sam da će objava eventualno pokrenuti raspravu, ali nikako da ću dobiti priliku argumentirati ovu frustraciju široj masi.

Stoga ću interpretirati LinkedIn kao mjesto koje će mi dopustiti izraziti frustraciju, ali i uzvratiti prilikom da se izrazim i ostvarim nešto novo.