Od svih industrija, IT stručnjaci u Hrvatskoj najzadovoljniji svojim poslom

Degordian je u prosincu 2022. lansirao novu, besplatnu ekstenziju My Stethoscopea, alata za mjerenje te unaprjeđivanje zadovoljstva i angažiranosti zaposlenika. Tada smo predstavili u tančine pozadinu nastanka ove platforme te njezine funkcionalnosti. Nastao u suradnji sa psiholozima iz Business Psychology Laba i uz smjernice Degordianovih HR-ovaca, My Stethoscope kroz pomno razrađen upitnik dobiva bitne informacije na osnovu kojih vam može dati detaljan uvid u vaše (ne)zadovoljstvo poslom, kroz 12 dimenzija.

My Stethoscope, iako u primarnoj verziji komercijalni proizvod, s ovom besplatnom inačicom želio je onaj ključan analitički dio ponuditi na korištenje i samim pojedincima. Cilj je omogućiti zajednici alat kojim će se moći kreirati svojevrstan benchmark – svatko svoje rezultate može usporediti s rezultatima tržišta i industrije u kojoj radi. U trenutna krizna vremena, takav osvrt posebno je zanimljiv za razumijevanje kretanja na domaćem tržištu rada.

U trenutni pregled uključeni su odgovori više od 4000 tisuće ispitanika, a ako i vi želite dobiti svoju analizu i usporediti rezultate, My Stethoscope upitnik možete besplatno ispuniti ovdje.

Tko je najzadovoljniji u Hrvatskoj?

Kad je u pitanju općenita slika My Stethoscope rezultata, najzadovoljniji su ljudi zaposleni u IT industriji – njihov prosjek zadovoljstva iznosi 3,08, a slijedi automobilska industrija čije je zadovoljstvo u prosjeku ocijenjeno s 2,92 od 5. Najnezadovoljniji je javni sektor – prosjek zadovoljstva ljudi zaposlenih u ovom sektoru je tek 2.01.

U ukupnim rezultatima, najzadovoljniji su ljudi koji rade u tvrtkama do 9 ljudi, a najmanje zadovoljni oni koji rade u velikim sustavima koji broje preko 1000 zaposlenika, no razine zadovoljstva nemaju velike oscilacije.

Muškarci zaposleni u Hrvatskoj su nešto zadovoljniji od žena – prosjek za muškarce je 3.33, dok je prosjek zadovoljstva žena 2.97. Najzadovoljnija dobna skupina zaposlenih osoba u Hrvatskoj jest ona 61+, ali razlika nije značajna – njihov prosjek zadovoljstva jest 2,96, dok je kod skupine koja je izrazila najmanje zadovoljstvo, ona 41-50 godina, 2,44 na skali 0-5.

S obzirom na malene razlike, možda je iz svih ovih kategorija zapravo najbitnije zaključiti da je prosječna ocjena niska te da, bez obzira na veličinu tvrtke, spol i dob, zaposleni u Hrvatskoj nisu baš zadovoljni!

Osim ako ne rade u IT-ju…

U čije podatke gledamo?

My Stethoscope je zamišljen da mapira zadovoljstvo u svim sektorima i industrijama. S tim na umu, razumljivo je da je demografska slika svih ispitanika nešto drugačija od onih koji rade samo u IT-ju.

Podaci koje ćemo vam prezentirati za IT u potpunosti se tiču hrvatskog tržišta. U pitanju su pretežito ispitanici muškog spola (68,1 %) te 31,6 % žena, što je prilično reprezentativno za ukupnu skupinu. Po godinama, ispitanici su uglavnom u prvoj polovici života. Do 30 godina imamo 43,4 % ispitanika, u većoj mjeri onih u 20-ima, a onih u 30-ima je 41,1 %. Znatno manje je starijih ispitanika, tek oko 12 % onih od 41-50 godina.

Što se tiče staža ispitanika, nešto više od trećine ima godinu radnog staža, zatim s 24 % slijedi skupina ispitanika sa stažom do 5 godina dok je na upitnik odgovorilo 12 % stručnjaka s 5-10 godina staža.

Koliko su zadovoljniji IT stručnjaci?

Nisu mnogo, ali barem ocjena nije dovoljan, već dobar. Ova najzadovoljnija skupina zaposlenih u Hrvatskoj ocijenila je svoje zadovoljstvo s 3,13!

Unutar IT-ja najzadovoljniji su oni koji se bave savjetovanjem, zatim slijede programeri, a oni koji se bave productom najmanje su zadovoljna skupina.

Žene su nešto zadovoljnije od muškaraca – one su svoje zadovoljstvo ocijenile ocjenom 3,15, dok je muški spol dao ocjenu 2,9 – što je zanimljiv podatak i iznimka u odnosu na većinu drugih industrija. S druge strane, dob ne utječe značajno na ocjenu zadovoljstva koja se kreće između 2,83 u dobnoj skupini 51-60 i 3,06 u dobnoj skupini 26-30.

Sukladno generalnom zadovoljstvu, eNPS (employee net promoter score) – koji pokazuje kolika je vjerojatnost da će zaposlenik preporučiti svoju tvrtku drugima, upućuje da je manje vjerojatno kako će oni manje zadovoljni preporučiti tvrtku u kojoj rade i obrnuto. Prema ukupnom uzorku svih zaposlenih u Hrvatskoj My Stethoscope otkriva kako bi tek 30 % zaposlenih preporučilo tvrtku u kojoj rade.

eNPS u IT industriji pak iznosi visokih 7.91 od 10. Konkretno, 43 % IT stručnjaka bi preporučilo svoju tvrtku za rad drugom kolegi(ci), dok to ne bi učinilo njih 20%. To nas ostavlja na čak 37 % onih pasivnih…

Employee net promoter score također prati zadovoljstvo pa su tako najveći promoteri svoje tvrtke i industrije isto oni koji se bave savjetodavnim poslovima, zatim programeri, a ambasadori su u najmanjoj mjeri oni koji se bave razvojem proizvoda.

Što utječe na zadovoljstvo IT stručnjaka u Hrvatskoj?

Glavno pitanje ove analize. Odgovori se odnose na 12 spomenutih dimenzija: autonomiju, suradnju, komunikaciju, angažiranost (engagement), inovativnost, rukovođenje (leadership), učenje i razvoj, viziju i smisao, ravnotežu poslovnog i privatnog, organizaciju posla i zadnje, ali ne manje bitno – radne uvjete.

Zaposleni u Hrvatskoj općenito su najzadovoljniji međusobnom suradnjom i angažmanom, dok su najmanje zadovoljni balansom između privatnog i poslovnog života.

Razlike u ocjenama među dimenzijama nisu velike, no u pregledu podataka primijetili smo razlike između ukupne skupine zaposlenih i onih zaposlenih u IT industriji. Prema usporedbi, radni uvjeti osjetno su značajniji faktor IT stručnjacima kad je u pitanju zadovoljstvo. Jednako tako bitniji faktor u odnosu na širu radnu populaciju im se ispostavljaju suradnja, komunikacija, rukovođenje te učenje i razvoj.

Međutim, ako promatramo samo IT, kao najvažnije dimenzije zadovoljstva ističu se: suradnja, angažiranost, rukovodstvo, vizija i svrha te komunikacija.

Najbolje ocijenjena od 12 ispitanih dimenzija je dimenzija suradnje koja je dobila ocjenu 3,72, a slijedi je dimenzija angažiranosti ocijenjena ocjenom 3,42, što znači da zaposlenici u IT industriji cijene dobre odnose te suradnju među timovima i suradnicima, ali i kada mogu biti entuzijastični oko posla i posvećeni onom što rade.

Lojalnost je najniže ocijenjena dimenzija, no razlika nije značajna, a radi se o ocjeni 2,77. Možda očekivano, jedna od najlošijih ocjena pripala je balansu privatnog i poslovnog – ta je dimenzija dobila ocjenu 2,78.

Zadovoljstvo pune dobra suradnja i motivacija

Suradnja kao najbolje ocijenjena kategorija pokazuje kako zaposlenici posebno cijene poštivanje različitosti, izostanak diskriminacije, razvijanje prijateljskih odnosa, ugodnu radnu atmosferu i otvorenost za izražavanje vlastitog mišljenja.

S druge strane, u ovoj kategoriji najmanje se ispitanika slaže s tim da se u njihovoj tvrtki stavlja naglasak na učenje iz pogrešaka i da se cijeni fokus na rješavanje problema, a još manje ih je u situaciji da se osjećaju da ih se zbog pogreške neće osuđivati.

Ako usporedimo ovo s dimenzijom inovativnosti & promjena, zanimljiva su jednako niska slaganja ispitanika s izjavama: “Moja tvrtka uči na greškama…” i “Kada se dogodi pogreška, proces se prilagodi kad bi se minimizirala ili izbjegla mogućnost ponavljanja…”

U drugoj najpopularnijoj kategoriji zadovoljstva – angažiranosti, ističe se kako je velikoj većini stalo do uspjeha tvrtke u kojoj rade (prosječna ocjena 4,52). Zanimljiv je stoga i podatak koji pokazuje kako bi značajan dio ispitanika u svojoj tvrtki donosio odluke drugačije u odnosu kako se donose na njihovom trenutnom radnom mjestu. Možda se upravo tu krije i razlog niskog slaganja s izjavom “Ono što radim na poslu u skladu je s onim tko sam.”

Radni uvjeti i organizacija: Dobro je, ali može i bolje

Između najbolje i najlošije ocijenjenih kategorija, važno se osvrnuti i na radne uvjete. U IT industriji kad je u pitanju kategorija koja se odnosi, primjerice na plaću, povišice, sustav nagrađivanja i opremu – zaposleni su najzadovoljniji poštivanjem njihovih zakonskih prava i opremom za rad dok su nešto manje zadovoljni plaćom, time koliko je ona u skladu sa znanjima i odgovornostima osobe te dinamikom povišica.

Iako bi poštivanje zakonskih prava trebalo biti standard, za usporedbu: dok je u IT-ju, najbolje ocijenjenoj industriji, 93% ljudi izjavilo kako se poštuju njihova zakonska prava, u javnom sektoru, čije je zadovoljstvo tek na 2,01, preko 28% izjavilo je kako se njihova zakonom osigurana prava barem djelomično ne poštuju.

Kad je u pitanju organizacija posla, dobro je što većina ispitanika zna što se točno od njih očekuje na poslu, no problematično je što se osjeti nedostatak ljudi, što utječe na kvalitetu rada; sastanci nisu najproduktivnija stvar u industriji, a mnogima smeta što u njihovim tvrtkama pravila i procedure nisu jasno definirane i dostupne svima.

Onih vjernih ima malo…

Što se tiče najlošije ocijenjenih dimenzija: lojalnosti te balansu privatnog i poslovnog, podaci dodatno potvrđuju već neka ustaljena mišljenja o IT kadru.

U kategoriji lojalnosti, čak 62 % ispitanih IT stručnjaka se slaže s izjavom da aktivno traže drugi posao! U dobnoj skupini 51-60 čak ih je 68 % izjavilo da aktivno traže novi posao, a zanimljivo je da nitko od te skupine nije potvrdio da uopće ne razmišlja o novom poslu. Suprotno tome, barem 7,59 % ispitanika dobne skupina 26-30 reklo je kako uopće ne traži novi posao, dok je njih 46,84 % na pitanje traže li aktivno novi posao odgovorilo sa “u potpunosti se slažem”.

Podaci koji se tiču ravnoteže između privatnog i poslovnog su posebno zanimljivi: oko 45% zaposlenih u IT industriji izjavilo je kako često prekovremeno radi, oko 41% kaže kako im to ometa privatni i obiteljski život, no ipak, oko 50% njih kaže kako se u slobodno vrijeme može u potpunosti opustiti, a čest osjećaj iscijeđenosti zbog posla proživljava 26% zaposlenika u IT-ju. Ukratko, iako je posao u IT-ju zahtjevan, na većinu to ne utječe negativno – prisutan je balans između privatnog i poslovnog.

I zaključno, na što se onda najviše/najmanje žale IT-jevci?

Jako se malo ispitanika iz IT industrije složilo s time da na radnom mjestu imaju definiran razvojni plan za daljnja unaprjeđenja njihovih kompetencija. Pokazalo se i da jako malo IT tvrtki uvodi promjene kad su potrebne, a kad dođe do problema, oni se ne rješavaju dovoljno brzo i uspješno. Dosta je jasno i da se osjeti kako nedostatak ljudi utječe na način i kvalitetu rada te količinu zadataka za koje rokovi nisu baš realistični što dovodi do prekovremenog rada.

S druge strane, pokazalo se da je IT stručnjacima stalo do tvrtki u kojima rade te da paze na ugled tvrtke i van radnog vremena. Zanimljivo je da većina njih iznimno cijeni što ne postoji netrpeljivosti u radnom okruženju i što mogu razviti prijateljske odnose na radnom mjestu.

Iako ističu da nekada dobivaju oprečne zadatke od jedne ili više osoba, većina navodi kako su voditelji timova uvijek tu za njih ako im treba pomoć te ih ohrabruju u teškim zadacima. Svojim voditeljima uglavnom pripisuju dosta dobre vještine vođenja, osim u jednoj stavci – velika većina se ne slaže da njihov voditelj tima ulaže puno vremena u razvoj i usmjeravanje članova tima. Što je razumljivo da je neizvedivo s obzirom na nedostatak ljudi čiji se radni kapacitet onda mora maksimalno iskoristiti… No, mora li?