Sjećate li se kad nam mobiteli nisu bili pametni?

Sjećate li se kad nam mobiteli nisu bili pametni?

Sjećam se kad sam prvi put primio mobitel u ruke – prije desetak godina, krajem osmog razreda osnovne škole. Talentirani bloger i ondašnji susjed Marko Filipan Veno na dvorištu OŠ Veliko Trojstvo pokazao je startrekovski komad budućnosti – Mitshubishi Trium. Preklopno čudo s antenom na izvlačenje nije mu bilo od neke koristi, osim za zabavu pučanstva, obzirom da mobitel tada nije imao gotovo nitko. On je tada spadao u onu primarnu kategoriju korisnika mobitela na našim područjima – ponosni vlasnik.

Sjećam se kad sam prvi put primio mobitel u ruke – prije desetak godina, krajem osmog razreda osnovne škole. Talentirani bloger i ondašnji susjed Marko Filipan Veno na dvorištu OŠ Veliko Trojstvo pokazao je startrekovski komad budućnosti – Mitshubishi Trium.

Preklopno čudo s antenom na izvlačenje nije mu bilo od neke koristi, osim za zabavu pučanstva, obzirom da mobitel tada nije imao gotovo nitko. On je tada spadao u onu primarnu kategoriju korisnika mobitela na našim područjima – ponosni vlasnik.

Drugi model koji mi je došao u ruke bila je crna preklopna Motorola koju je frendov tata prošvercao iz Njemačke, a potom sam čudnim spletom okolnosti postao vlasnik svojeg prvog mobitela – Nokie 5110.

Sjećanje na naše najranije mobilne telefon omogućio je Bonbon koji vam odnedavno omogućava slaganje paketa u kojima možete odabrati željene minute razgovora, broj SMS poruka i internetski promet, a u svojoj ponudi nudi pametne Androide. Bonbonova podrška vam je dostupna na FacebookuTwitteruforumu i chatu…

U okvirima osobne povijesti deset godina možda ne zvuči mnogo, no u kontekstu razvoja mobilne tehnologije tih je deset godina začuđujuće dugo i burno razdoblje. Ispočetka je podijela korisnika bila izuzetno jednostavna, a dijelili smo se na one koji mobitel imaju i one koji mobitel – nemaju.  U pravilu smo svi imali Nokie, zaklinjali se u doživotnu odanost modelu 3310 te bili fascinirani finoćom izvedbe i nešto tanjim tijelom modela 3210. Prve ‘sekte’ stvorile su se između onih koji su više cijenili veličinu ekrana (vlasnici Nokie) i onih kojima je više bilo stalo do geekovskog ‘look&feel’ Ericssona T-10(s).

Jeftini SMS, Snake i baterija koja traje više (od) dana

U to smo doba aktivirali svoje prve SIMPA(tije) kartice i slali poruke po cijeni od 0,21 kune, a izbjegavali pozive koji su bili preskupi. Start paketi su tada bili bitno skuplji, uređaji dragocjeni, pa se prema mobitelima odnosilo s ipak nešto više poštovanja. Kultura korištenja mobitela bila je tek na začetku pa nitko nije previše mario da uređaj isključi tijekom nastave ili da ne priča glasno u društvu. Mobitel je postao statusni simbol i za poziciju u društvu bilo je bitno da se uređaj čuje i vidi. U odnosu na Angry Birds, dugo vremena najpopularnija igra, posebice za nas koji smo putovali vlakom i autobusom u školu, bila je Snake na Nokiji (predstavljena upravo na modelu 5110) i još pamtim koliko sam negodovao zbog poboljšanja grafike ove jednostavne igre na sljedećim modelima.

U to se vrijeme, prirodno, počelo razvijati i crno tržište mobitela, a oni koji su imali tehnologiju i znanje da dekodiraju uređaj na naše mreže sa stranih, odnosno s jedne na drugu domaću, bili su izuzetno traženi i poštovani ljudi. Ono drugo tržište napravilo je prvu podjelu korisnika, na VIP-ovce i SIMPA korisnike, a neki od nas rano su postali evanđelisti pojedine mreže i vrbovali ljude. Začuđenih očiju prepričavali smo saznanja o tome da se u nekim zapadnim zemaljama uređaj može kupiti na benziskoj postaji (!) po cijeni od svega dva, tri eura, još ne shvaćajući princip ‘poklonjenog’ uređaja i skupe naplate usluge.

‘Nazvat ću te s kućnog, slab je signal’

Primijetit ću i da su prvi vlasnici mobitela van većih gradova bili oni do kojih tehnologija u pravilu dolazi s nešto dužim vremenskim odmakom – poljoprivrednici i seljaci. Obzirom na prirodu (!) njihovog posla, mobitel je za njih bio praktičan uređaj. Prvo razočaranje iskusili bi na polju neke zabiti kad bi shvatili da je uređaj beskoristan jer – nema signala. I sam pamtim da je tih prvih godina u okolici Bjelovara signal bio rijedak poput zraka te da sam satima čučao u jednom dijelu kuće tijekom svojeg prvog ozbiljnijeg dopisivanja ‘na slijepo’ s djevojkom do čijeg sam broja došao sasvim slučajno, tada popularnom metodom među nama klincima – pošalji poruku na neki nasumični broj i nadaj se najboljemu. Isto je vrijedilo i za beskrajne pokušaje lažiranja koda s bona.

3210... (Snimio Johannes Henseler na Flickru)

Mobilne uređaje tada smo, u skladu s njihovim mogućnostima, koristili isključivo za slanje poruka, pozive i spomenute igre. Sjećam se da je kolala urbana legenda o tome kako Nokia 3210 ima ‘skrivenu opciju’ radara koji može detektirati onaj policijski na udaljenosti od barem dva kilometra, a za što bi danas trebalo biti barem nekoliko aplikacija. Pamtim i neke ljude koji su upravo tim mitom od lakovjernih roditelja izvukli uređaj. Stariji ljudi imali su poprilično velik otpor prema mobitelima, no par godina kasnije, kad je moja tada 60 i nešto godišnja baka i sebi kupila jedan uređaj, trend je postao nametnutna stvarnost, poput Facebooka danas.

Tko prvi njegova (fotka) djevojke

Pamtim i prvi uređaj (Nokiu) s kamerom, koji je kolegi iz razreda, tada već u gimnaziji, stigao na dnu torbe autobusom iz Švicarske kao i postepeno otkrivanje WAP-a, najčešće na način da se netko pogreškom spojio na ono što smo tada zvali internet pa mu je u samo tri minute ‘pojelo’ bon, ili nedajbože, nabilo račun na pretplati koje su tada bile rijetkost. Nekako je tada i počela kultura žicanja za poziv i poruku pa su oni mudriji vlasnici pretplate skrivali da istu imaju, iz evidentnih, financijskih razloga.

U to su vrijeme ogromne cigle poput prvih Nokia zamijenjivali sve manji i manji uređaji pa svjedočimo jednoj bizarnoj igri prirode i trenutku povijesti kada je pitanje prestiža bilo čiji je manji. Tu i tamo netko bi od kakve rodbine iz inozemstva dobio neki ‘svemirski’ uređaj poput Nokie 7600 dok je Motorola Razor V3, primjerice, bila alfa i omega stila.

Koji mjesec kasnije dobar dio uređaja osim poziva i SMS-a dobio je i funkciju pohranivanja podataka, odnosno glazbe, a kroz par mjeseci počeo je nezaustavljivi rast broja uređaja s kamerama. Što se mog iskustva tiče, to je bio prijelomni trenutak, točka preokreta kad je mobitel prestao biti ‘mobitel’ i počeo postajati multimedijalno računalo sa sve većim brojem funkcija i sve kraćim trajanjem baterije. Nije da se žalim, iako bih rado da mi baterija na iPhoneu traje barem koji sat dulje. Sjećate li se svojih “glupih” telefona?

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. Emanuel Blagonić

    Emanuel Blagonić

    30. 03. 2011. u 10:54 am Odgovori

    Odličan članak, budi uspomene 🙂
    Moj prvi mobitel, tamo negdje 2000-te je bio Ericsson T-10, odličan mobitel, pao mi je više puta, letio je u dalj za olimpijski rekord, otpala mi je baterija i sve je radilo.. mislim da ga još uvijek negdje imam i da još uvijek radi… Poslije je došao Siemens S35, a onda moj najbolji mobitel ikad – stvarno je bio odličan – Motorola V3, baterija je trajala danima 🙂
    Posljednji je iPhone u drugoj reinkarnaciji 🙂 i jako sam zadovoljan…
    Kada pogledam unatrag, ispada da sam imao sreće sa mobitelima jer sam uvijek bio i više nego zadovoljan…

  2. Igor

    Igor

    30. 03. 2011. u 2:39 pm Odgovori

    Odlican clanak. Ne samo da budi uspomene nego me i nostalgija uhvatila. Nokia 8110 je bila vrhunac stila dobiokad sam ju . Cak se kasnije i u Matrixu pojavila! Imam negdje i primjerak onih “mobi”tela ne tako mobilnih jer je veci od gradevinske cigle ali nisam siguran koji je model.

  3. TinoGo

    TinoGo

    30. 03. 2011. u 6:39 pm Odgovori

    Nokia 3210 moj prvi mobitel, sta je najbolje od svega iman je još i još uvijek radi, baterija traje pola dana al to je super za mobitel više od 11 godina 🙂

    Ma Nokia je zakon

  4. Goran Radic (@goranapp)

    Goran Radic (@goranapp)

    06. 04. 2011. u 6:53 pm Odgovori

    Philips Diga sam kupio 1996 godine od Croneta na 6 rata. To je bilo 5 godina prije nego sto mobitel “nije imao skoro nitko”. Prije 10 godina kad se Nebojsa prvi puta susreo s tehnoloskim cudom bio sam voditelj projekta SIMPA (Prepaid) i VPN za Cronet. Te je godine Cronet kupio upgrade na 1,2 milijuna prepaid korisnika. Toliko o tome da nikog nije bilo na mrezi 🙂

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Veliki intervjui

Big Tech zarađuje skoro 200 milijuna eura od oglašavanja u Hrvatskoj, a ne plaća porez

Uvođenje oporezivanja internetskog oglašavanja moglo bi značajno pomoći domaćim medijima, ali kada će ući u Zakon o medijima?

Umjetna inteligencija

Najvažniji dio Rimčevog Vernea nije robotaksi, već iskustvo?

Ovaj tjedan rebrendirana u Verne, Project 3 Mobility, tvrtka koju su 2019. godine osnovali Mate Rimac, Adriano Mudri te Marko Pejković, danas napokon ima prvo “opipljivo” predstavljanje onog što su razvijali. No, je li robotaksi usluga zbilja najvažnije što mogu ponuditi?

Veliki intervjui

Postaj, Trebam.hr i Meštar.hr – što očekivati od platformi za pronalazak majstora

Usprkos tome što nam nedostaje majstora na raznim područjima, barem imamo dovoljno platformi koje će nas povezati s onima najboljima, ili se barem tome nadamo.

Što ste propustili

Novost

Cijeli svijet zahvatio “plavi ekran smrti”: Što do sada znamo

Aviokompanije otkazuju letove, televizije su prestale s emitiranjem, poslovanje su prekinule mnoge banke, pa i Londonska burza. U Hrvatskoj probleme ima CEZIH, televizije, pa i kontrola leta.

Startupi

Nađite bug na Daytoni – i osvojite nagradu iz fonda od 60.000 dolara

Developeri koji Daytoni do kraja godine pomognu poboljšati Daytonine značajke ili prijaviti bugove, mogu osvojiti i solidnu financijsku nagradu.

Netokracijin Playbook IT industrije

15 godina izazova i uspjeha hrvatskih IT agencija: Priče CEO-a s prve crte

Četiri domaće agencije progovaraju o najvećim izazovima u svojih 10+ godina rada, dijele savjete, osvrću se na domaću industriju, a dali su i svoje viđenje razvoja agencija ubuduće.

Startupi

Sa Sonjom o Entriu: Bili smo na rubu, a sad ulažemo 500.000 eura godišnje samo u razvoj

Kada u četiri godine jedan domaći startup jedva izbjegne bankrot i toliko preokrene sudbinu da se u kuloarima počinje pričati kako strani konkurent potaknut njihovim rastom navodno razmišlja o povlačenju s tržišta, možemo sa sigurnošću reći da je uspjeh postignut.

Veliki intervjui

HZZO je nešto naučio iz hakerskog napada, ali još se ne zna gdje je “procurilo”

Hakerski napadi uzeli su maha zadnjih par tjedana, a jedna od žrtava je i HZZO od kojeg bi KBC Zagreb nešto mogao i naučiti.

Startupi

Inkubator BIRD: otvorene su prijave za novi program

Riječ je o novom programu koji je restrukturiran na nekoliko razina i posebno namijenjen startupima s AI komponentom.