Brz, brži, najbrži - ovih dana svi jurcamo okolo, sudarajući se jedni s drugima jer su nam nosevi zabijeni u mobilne uređaje, jurimo najbrži mobilni internet i najbrže mobilne uređaje jer nam vrijeme otvaranja stranica i aplikacija nikad nije dovoljno kratko, iako smo o ovakvim brzinama i performansama samo nekoliko godina ranije mogli samo sanjati. Shvativši koliko sam zapravo na internetu u pokretu, odlučila sam analizirati samo djelić svoga dana - onaj koji se odnosi na jutarnji put od kuće do posla.
Sve počinje buđenjem, otvaranjem očiju i snoozanjem alarma. Nekoliko puta. Nisam jutarnji tip i ne pokušavam to promijeniti – noćna sam ptica koja najbolje funkcionira uvečer. No, ipak se ujutro treba dovući do posla i raditi, a s dijelom toga počinjem već u krevetu. Ne osuđujte me.
Prvo što vidim su mailovi, a najdraža aplikacija za njih mi je Mailbox. Nešto najava, nešto newslettera, nešto kolega koji u sitno doba noći šalju poruke umjesto da spavaju snom pravednika. Ako ništa ne gori, u pravilu ne odgovaram na njih dok se ne dočepam računala, ali tu i tamo riješim kakve sitnije stvari.
Potom odlazim na druge aplikacije. Tu je mamina poruka na Messengeru za dobro jutro, nećakinjina nerazumljiva naljepnica na Viberu, nekoliko obavijesti iz specijaliziranih grupa na Facebooku u koje sam uključena, kakav ranojutarnji cvrkut s Twittera…
S obzirom na to da mi treba malo više vremena da se razbudim, posao/zabava se nastavljaju uz kavu. Pregledavanje tehnoloških i drugih portala u potrazi za zanimljivim vijestima. Kako većina dolazi iz SAD-a, druga vremenska zona pobrine se za to da ih ima napretek. Da bih si olakšala pretragu, najčešće koristim dvije aplikacije – Feedly i Flipboard. Uz kavu pokrećem i omiljenu igru na koju utrošim nekoliko minuta na dan – Family Guy: The Quest for Stuff. Situacija je ozbiljna, ekipa iz Zvjezdanih staza posjetila je Quahog – već sam izgubila Worfa, neću isto napraviti i s Geordijem La Forgeom!
Nekoliko mailova i drugih zadataka kasnije, spremna sam na put do posla. Slušalice u uši, streaming servis je već krcat omiljenom glazbom. U tramvaju sam se sjetila da trebam platiti nekakav račun, vadim iz bankarske aplikacije predložak i plaćam ga putem mobitela. Očajavam zbog stanja na računu i gasim aplikaciju.
Dvije stanice prije glavnog trga glazba se gasi, aplikacije otkazuju poslušnost. Iako je signal prividno dobar, znam da tu postoji “crna” rupa na koju sam već navikla. Koristim tih nekoliko minuta tišine, fotkam kakvu obližnju zanimljivost i čekam da tramvaj prođe kroz “rupu” da sliku mogu uploadati na Instagram. Nakon toga pogledam što ima novo u grupama na Facebooku, što pišu ljudi s kojima dijelim kakve interese i zajedničke teme, a ne prijateljske i rodbinske veze. Naravno, i za to postoji posebna aplikacija – Facebook Groups.
Stiže mi poruka na Hipchat, ekipa s posla dijeli kakve zanimljivosti na naš interni chat ili ima kakvo pitanje. Kad riješim to, usput otvorim Pinterest ne bih li našla kakav zanimljiv recept za večeru. Ili pogledam u kalendar kakav sastanak imam danas. Nepoznata mi je adresa sastanka – palim Googleove karte i gledam kako bih došla do te lokacije.
Već sam blizu ureda, glazba sada veselo svira u ušima. Kolegica mi preko WhatsAppa šalje sliku žlica koje su se nakupile na njenom stolu – na mom ih ima više! :O Pred uredom se “čekiram” putem Foursquarea Swarma, ulazim u ured i posramljeno vraćam žlice u kuhinju…

I tek tada otvaram i palim računalo. Dobro jutro, ekipa!
Ovo je samo djelić mog povezanog dana. Na poslu je mobilni uređaj uvijek uz mene. Na trčanju poslije posla mjeri rezultate putem Endomondoa. Kakva simpatična poruka uvijek se provuče tijekom dana, kakav urnebesni link, kakav psić kojemu treba pomoć.
Znajte kad treba stati
Kažu da nas je tehnologija udaljila, a ja kažem da nas je istodobno povezala s morem ljudi s kojima se nikad ne bismo susreli da nije nje. Na putu do posla bilo bi znatno dosadnije, a teže bih riješila iz tramvaja kakvu situaciju koja “gori”. Je li to bolje ili samo drugačije – još ne znam, ali uživam u ovoj promjeni. Samo treba znati i uzeti pauzu i stati.
Zato sam za vrijeme blagdana i obiteljskog okupljanja oduzela mobitele rodbini – i onoj osnovnoškolske dobi i onoj u kojoj se unuci broje. Pogasila sam aplikacije za dopisivanje, Imgure, Candy Crush Sage, zaključala ih i stavila na stol. Tko prvi dotakne svoj uređaj – časti sladoledom. Što se dogodilo? Pričali smo, smijali se, igrali šah i vješala. Preživjeli smo nekoliko sati bez mobitela, a vjerujem da ćemo i ubuduće isto prakticirati. No, istodobno ćemo i uživati što možemo biti dostupni, povezani – ali samo ako to sami odaberemo. Ne zaboravite: tehnologija je tu da služi nama, a ne mi njoj.
A kad odlučiš koristiti tehnologiju, onda želiš da to bude bez ometanja! Isprobaj Vipnetovu najbolju 4G LTE mrežu za pametne telefone s kojom su sporo preuzimanje sadržaja, beskonačno otvaranje internetskih stranica i aplikacija te slaba pokrivenost postali stvar prošlosti!
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.