Ja bih…. da OPG-ovi, trgovine, restorani pa i kafići ne prestanu dostavljati (i digitalizirati se) kad sve ovo završi

Luka Kladarić je prošli tjedan podijelio kako je FINA na svojoj web stranici objasnila kako je dostava dokumentacije za njihove usluge omogućena samo privremeno i kako će se – istekom ograničenja kretanja, sve vratiti na staro.

Pardon: na zastarjelo, nepraktično, lošije… Čini se da FINA ne razumije da ovakvim vraćanjem na staro samo daje još jedan argument za svojim ukidanjem i dodatne teme Rakaru za blog.

Jedino što manje čudi od takve reakcije institucija je vjerojatno brzina kojom su, natjerani usred koronavirusa, uspjele digitalizirati svoje usluge.

Digitalno iskustvo stvarnog svijeta

Restorani, OPG-ovi, trgovine i mnoge druge tvrtke koje do 2020. nisu nudile svoje proizvode i usluge putem digitalnih kanala su se na sličan način morale ubrzati i početi prodavati putem Interneta:

• Iako Konzum Klik nije uopće uspio ispuniti očekivanja najveće internetske trgovine za namirnice u Hrvatskoj stalnim padom svoje web stranice, mnogi OPG-ovi su uspjeli ponuditi svoje proizvode tako da nikad prije nisam tako lako mogao naručiti svježa jaja i povrće putem Interneta, a dostavljeno na kućna vrata. Bolje od odlaska na tržnicu;
• Dok su neki vlasnici restorana godinama govorili kako im nema smisla ponuditi dostavu, primorani koronavirusom to su i učinili. Na žalost, zbog navale narudžbi je kvaliteta patila, ali na Pauzi, Woltu i Glovu nikada nije bio tako velik izbor dostava. Rougemarin je čak osim jela ponudio i namirnice poput baza, domaće tjestenine i tune na web trgovini. Kad sam bio u New Yorku, svaki Starbucks je bio na UberEatsu, a u Hrvatskoj je na Woltu sad… Panpek!

View this post on Instagram

Ražnjići od lungića punjeni lardom dostupni na web shopu www.rougemarin.shop i u Folnegovićevoj 10! . . . #rougemarin #rougemarinzagreb #rougemarinhr #dostava #delivery #fooddelivery #ostanidoma #santoku #webshop #grill #grillajdoma

A post shared by Rougemarin (@rougemarin.hr) on May 4, 2020 at 11:54am PDT

• Trgovine koje dosad nisu omogućavale kupnju putem Interneta ili jednostavno nisu ulagale u brzinu dostave, odjednom se zaista trude da cijeli niz proizvoda, od začina do odjeće, ponude na najlakši mogući način. Vidite što se dogodi kad se potrudite da vam je internetsko iskustvo dobro kao ono u trgovini. Šteta što se morao zatvoriti trgovački centar u kojem se nalazi da probate;
• Sami proizvođači su ponudili internetsku kupovinu svojih proizvoda. Podravka je primjerice u suradnji s Hrvatskom poštom ponudila pakete svojih proizvoda, a Karlovačka pivovara putem NaruciPivo.hr sve od Karlovačkog do Heinekena;
• Online edukacije su doživjele renesansu, jer smo kao korisnici imali vremena i živaca da ih isprobamo i shvatimo da nam odgovaraju. U Netokraciji smo primjerice tako svoju školu programiranja SmartNinja, u samo nekoliko tjedana prebacili potpuno online s tečajevima za baze podataka i web programiranje. Dapače, imamo sve više upita za online tečajeve pa i od tvrtki koji ih žele osigurati za zaposlenike!

Samoizolacija je tako ponudila iskustvo kupnje koje samo prije dva mjeseca nismo mogli ni sanjati, a na koju smo bili ljubomorni kad smo gledali američko ili čak kinesko tržište gdje su digitalne platforme poput Amazon Primea (koji je tijekom ove krize dostigao više od 5 milijardi dolara pretplata) odnosno WeChata nudile sve – putem Interneta. Iako je pojava stranica za grupnu kupovinu prije 10 (deset!) godina dokazala da su Hrvati spremni kupovati preko Interneta, tek je zdravstvena kriza pogurala tvrtke da isprobaju internetsku trgovinu, a sve one koji dosad nisu – da probaju kupiti putem Interneta.

Napokon imamo sveto trojstvo digitalizacije hrvatskog naroda: Severina, grupna kupovina i korona virus.

Puca nas nostalgija za offline iskustvima

Iako nam je naručivanje domaćih proizvoda iz OPG-ova olakšalo kuhanje finih jela, a video servisi poput Zooma i Google Meeta olakšali da odradimo sastanke na daljinu, dobrim rezultatima samoizolacije i mjera ograničenja kretanja (kao i najavom njihovog smanjivanja) počela nas je pucati nostalgija za svijetom koji smo imali… u siječnju?

Na Instagramu su se tako pojavile objave Instagram profila Ja Bih Zagreb i Ja Bih Split koji su nastali, kako objašnjava jedan od profila, za “zagrebačke brije koje pozitivom zrače” a koje objavljuju jednostavne želje mnogih da, primjerice, im kiša pokvari roštilj na Jarunu ili da bi tartar iz SC menze:

View this post on Instagram

Još kad mi onak zahvati pošteno. 😭😭 #zagrebstreet #zagrebcroatia #zagrebcity #lovezagreb #zagrebfood #zagreblife

A post shared by Ja bih Zagreb (@jabih__zagreb) on Apr 29, 2020 at 2:32am PDT

View this post on Instagram

A post shared by Ja bi SPLIT (@jabisplit) on Apr 29, 2020 at 1:11am PDT

View this post on Instagram

Zar ima itko u Osijeku kome ovo ne nedostaje? 😎🌞

A post shared by Ja bih Osijek (@jabih_osijek) on May 4, 2020 at 4:24am PDT

Slatko.

Istovremeno se nadam da su neke želje sarkastične, jer inače su prilično mazohističke. Ne, ne bih gužvu na Slavonskoj i ne bih saunu u tramvaju. Objavu da bi htjeli da im fali jedan papir na šalteru su vjerojatno lajkali samo zaposlenici već spomenute FINA-e.

Razumljivo je da nakon više od mjesec dana samoizolacije želimo da se sve vrati u kakvu takvu normalu koju poznajemo, ali me brine da kao kupci, ali i poduzetnici, brzo zaboravljamo prednosti koje nam pruža digitalizacija.

Povratak u budućnost, jer povratka u statusquo nema pa ni u redove FINA-e

Iako sam razumljivo nostalgičan za kavom u Express baru i Kavanturi i doručkom u Eggspressu, Kavantura mi putem svoje internetske trgovine dostavlja željenu kavu koju mogu raditi kod kuće, a Eggspress je na Woltu!

Moramo se diviti brzini kojom su se mnoge male i srednje tvrtke uspješno prilagodile novoj stvarnosti samoizolacije kako bi mogle nastaviti poslovati i zadržati zaposlenike te pružiti svoje usluge kupcima. Mnogi restorani poput Savice u Zagrebu su prepoznali u ovoj situaciji i priliku da pomognu svojim gostima s receptima, ako već ne mogu s jelima, i svaka od takvih aktivnosti je nevjerojatno pohvalna.

Najavljenim smanjivanjem mjera naravno, javlja se i želja za povratkom na staro. Želimo na kavice, želimo na plac, želimo čak i u trgovine (to ne razumijem baš, jer mrzim gužve), a vlasnici restorana, OPGova i trgovina nam žele pružiti ta iskustva.

Razmišljati da se vratimo na staro, da restoran više ne nudi dostavu, da internetska trgovina nije praktična i da OPG ne nudi svoje proizvode putem primjerice Instagrama je razmišljati poput FINA-e.

I ne mislim čak na povratak samoizolacije i mjera kao faktor, unatoč tome što postoji opasnost da se situacija ponovno pogorša najesen…

Dva digitalna koraka naprijed, nijedan nazad!

Iako mi je ideja odlaska na tržnicu uvijek bila primamljiva i simpatična, zaista nemam živaca otići subotom ujutro poput svog oca kako bih kod već provjerenih proizvođača kupio povrće, meso i sve između. Puno mi je draže provjeriti što mi treba i od isto tako provjerenih proizvođača koje sam našao putem preporuke ili platformi kao što je Naruči2Go naručiti putem emaila ili čak njihove internetske trgovine da mi dostave. Lakše, brže i imam veću kontrolu nad troškovima, dok proizvođač zna da neću “po putu” kupiti od nekoga drugog.

Da Kezele, od kojeg sad naručujem jaja i jagode (i vino), prestane podržavati online naručivanje i vrati se na staro, neću se prošetati do tržnice, nego ću naći drugi OPG kod kojega mogu naručiti online. Ako SOI ili R’N’B food ne budu na Woltu, naći ću alternativu koja dostavlja, jer mi se neće baš dati – posebno ne sad – ići u restorane. Da, IKEA je imala gužvu, jer je mnogima to šetnjica kao što je uvijek bila, ali IKEA nudi i dobro iskustvo internetske kupovine i “take outa”.

U istraživanju o kojem smo pisali na Netokraciji iz 2015. tadašnji je Gemiusov country manager Vibor Kalogjera istaknuo kako Hrvati što se tiče internetske dostave žele jeftinu dostavu i ne boje se plaćati karticama. Konkurentnost dostavnih službi i novi igrači poput Glova drastično su olakšali dostavu svega i svačega, a KeksPay i PayPal i svi ostali načini plaćanja sad su jednostavniji nego ikada i još bolje rješenje u post-COVID-19 svijetu.

Kupci žele online naručivanje, od vas ili vaše konkurencije.

U svojoj odličnoj kolumni o tome što možemo naručiti iz krize 2008. na Netokraciji, Robert Petković je objasnio kako neka psihologijska istraživanja pokazuju da je u prosjeku potrebno 66 dana da steknemo novu naviku, dok se neke mogu steći već i nakon 18 dana. U našem slučaju govorimo o – novim potrošačkim navikama. Navika, primjerice, da pivo umjesto u dućanu naručim putem Beershopa ili vino putem Wine and morea.

Ne mogu vjerovati da ovo moram pisati u 2020., ali u krizi uzrokovanoj koronavirusom i ususret financijskoj krizi imate samo dvije opcije:

• Nadati se da će se sve vratiti na staro (što neće) i cmizdriti da svijet nije fer na društvenim mrežama;
• Iskoristiti situaciju u kojoj su vas natjerali da uložite u ecommerce ili dostavu i dodatno izgraditi te kanale.

Budimo realni, te kanale su OPG-ovi, restorani i trgovine trebale graditi još davno, ali jednostavno nije bio zaista drastičan razlog da krenu. Da, nekim industrijama poput turizma ili teretana je gotovo nemoguće pružiti “online uslugu”, ali… morat će. Mnogi su, zahvaljujući lijepom vremenu već počeli s treninzima u prirodi ili planiranjem kampiranjem umjesto hotela i apartmana. Iako se godinama govorilo da Hrvati nisu narod koji uzima kavu za van, ograničenjem terasa, ali i željom za izbjegavanjem gužvi – sad je trenutak kad trebate ponuditi dobru kavu “to go”.

Kao u svakoj krizi, tvrtke koje se prilagode novoj stvarnosti će vjerojatno ne samo preživjeti, nego i bolje poslovati kad se situacija poboljša, dok će oni koji se samo nadaju u dizanje mjera – završiti kao što se nadamo da će i koronavirus.

Što se tiče naših navika, nakon skoro dva mjeseca mjera one su se promijenile i iako “bismo” sad nešto drugo – i dalje ćemo htjeti naručivati putem Interneta, sudjelovati u online događajima poput Digitalnih doručaka i razgovarati s prijateljima s kojima se možda ni ne bi čuli putem Facetimea ili Instagram poziva.

Ja bih stoga da se, kao konzumenti i poduzetnici, ne vraćamo na staro nego gledamo što konačno u 21. stoljeću možemo koristiti i pružiti od digitalno-pojačanih iskustva.

Hvala Peekatorovom Marinu Mrši na inspiraciji za članak.