Dragi praprauniče, ostavljam ti nekoliko (tehnoloških) stvari koje su mene fascinirale, smiješni mali zastarjeli predmeti koji su se tvojoj praprabaki jednom činili kao vrhunac tehnologije, a tebi će biti i otprilike inovativni koliko i kotač. Doduše, možda će vaša generacija zbilja imati leteće aute koje smo mi uvijek željeli, pa će ti i kotač biti čudan i nov.

Dragi moj prapraunuče, znam da je tebi sad cijeli svijet nov i čudan i da svakog trenutka vidiš i upoznaješ nove stvari, počevši s tim nožnim palcem koji vjerojatno u ovom trenutku revno proučavaš. Postoji mnogo stvari koje bih ti htjela poželjeti u životu, a jedna od njih je da zauvijek zadržiš tu znatiželju i da te nikad ne prestanu fascinirati stvari koje se događaju oko tebe.
Zato ti u Vremenskom trezoru ostavljam nekoliko (tehnoloških) stvari koje su mene fascinirale, smiješni mali zastarjeli predmeti koji su se meni, tvojoj praprabaki jednom činili kao vrhunac tehnologije, a tebi će biti otprilike inovativni koliko i kotač. Doduše, možda će vaša generacija zbilja imati leteće aute koje smo mi uvijek željeli pa će ti i kotač biti čudan i nov.
Dok se nije uploadalo, spremalo se na disketu i USB
Ovi komadi plastike ovdje, jedan manji od drugoga, su disketa, ZIP i USB ključ. Sva tvoja digitalna dobra jednom će najvjerojatnije biti u oblacima (a želim da i tamo zadržiš i glavu) ili tko zna kakvu ćete tehnologiju do tada smisliti, ali u moje vrijeme sve što nam je bilo bitno spremali smo na jedan ili drugi disk. Jednom smo mislili da je jedan megabajt sav prostor koji će nam ikada trebati, a trideset godina kasnije ni terabajti nam nisu dosta. To je još jedna stvar koju ćeš naučiti kad malo porasteš – nikad ti neće biti dovoljno prostora za sve, slike, glazbu, projekte, glupe male GIF-ove i one datoteke koje neću imenovati, a činit će velik i često pregledavan dio tvoje kolekcije.
Postojale su aplikacije – za sve
Ostavljam ti i svoj pametni telefon, jer je on uvelike obilježio moju generaciju. Zamisli, jednom su ljude slali na mjesec uz pomoć računala višestruko slabijih od ovog mog telefona, koji iskreno uglavnom koristim da šaljem naljepnice preko chatova, pokazujem videe mačaka, i trenutačno, stavljam mnoštvo slika na Instagram, da se možeš čuditi čime smo se mi to prije 100 godina bavili svakoga dana – ako u tvoje vrijeme Instagrama uopće bude.
Pa ipak, odličan je to komad tehnologije, i uspjeli smo u njega ugurati i kameru i telefon i audio i video reprodukciju i svakakve programe i operativne sustave. A da nije bilo tih blesavih naljepnica i chat aplikacija, pitanje je bi li uopće bilo i tebe, mislim da tvoj prapradjed ne bi nikad pao na mene uživo.
Čitali smo s papira i crno-bijelih ekrana
U kutiju stavljam i svoj Kindle – ne znam hoćeš li znati kako knjige divno mirišu i kako ih je divno držati u rukama i gledati na polici, ali zanemari sad to. Mogu ti pričati bajke o tome kako je drveće bitno za planet i kako sam spašavala prirodu čitajući e-knjige umjesto onih tiskanih, ali istina je da mu se nije dalo brisati prašinu sa svih tih Marija Jurić Zagorki i tegliti sve tomove u torbi kad se pakiralo za more. Ovaj mali komad plastike je uštedio mnogo živaca i truda.
Prilažem i pametni sat, tek toliko da vidiš da nije pametno baš sve što se tako naziva. Iskreno, ne znam što bih s time, stalno ga moram puniti (znaš li koliko smo vremena trošili puneći baterije svih ovih spravica? Nadam se da se u tvojoj generaciji sve to riješilo!), a životna mu je svrha da mi šalje poslovne mailove na zapešće, pa da ih teže ignoriram.
Sve “pametno” je bilo hit
Željela sam ga, jer je nov i jer je „nosiva tehnologija“ i sve „pametno“ bilo hit u moje vrijeme – znam da mi nećeš vjerovati, ali nedavno su na sajmu potrošačke elektronike predstavili i pametne čarape. Čarape! Nek ti to bude podsjetnik da se iz dobrih ideja ponekad rode i blesave, ali i da na putu do uspjeha ima nekoliko promašaja. Možda će tvoj sat jednom zbilja biti pametan, i smijat ćeš mi se što sam vjerovala u hoverboardove, ali ne i u pametne satove.
Dioptrija više nije bila povod za (Googleove) naočale
Još ću jednu stvar dodati u ovu kutiju, ali zasad je nemam, jer još nije u komercijalnoj prodaji. Tako ti mi zovemo stvari do kojih mogu doći više-manje samo Amerikanci. No kad Google Glass dođe i kod nas, spremit ću ih za tebe. Ne znam što od toga mogu očekivati, ne znam je li to još jedna prolazna faza u tehnologiji kojoj ćemo se svi zajedno jednom smijati ili će tebi biti savršeno normalno hodati s računalom na licu. Ako je ovo zadnje slučaj, poslušaj me i skini tu i tamo to sa sebe.
Tehnologija je divna stvar i ti dolaziš iz duge linije zaljubljenika u istu, ali treba se tu i tamo maknuti od ekrana da ne propustiš sve što se događa oko tebe. Mi smo se nekad znali toliko zalijepiti za svoje telefone kao da su nam implanitrani u dlanove (jesu li računala u tvoje vrijeme zapravo u dlanovima?). Nemoj biti budala koja gleda utakmicu na malom zaslonu (je li nogomet još uvijek popularan?) dok je na spoju, dugoročno će ti biti bolje ako više gledaš u curu, a manje u loptu i dlakave noge nekog nogometaša. Voli te tvoja praprabaka.
Svoje ‘gadgete’ možete poslati u budućnost zahvaljujući Vremenskom trezoru otvorenom povodom 100 godina Zagrebačke banke. Radi se o vremenskoj kapsuli koja će vaš Kindle, iPhone ili neki drugi tehnološki predmet pohraniti na iznenađenje vaših prapraunuka! Posjetite VremenskiTrezor.hr za više informacija…
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.