Digitalna demencija, Manfred Spitzer: Internet nas pretvara u šuplje e-mentalere?

Svi smo već digitalno dementni, moraju li biti i naša djeca? Recenzija knjige Manfreda Spitzera.

Da li nas tehnologija „oslobađa“ uobičajenih mentalnih napora te stoga postajemo o njoj sve ovisniji, a naše psihičke sposobnosti slabe, glavno je pitanje u knjizi uglednog njemačkog neuroznanstvenika i psihijatra koja je krajem 2018. prevedena i na hrvatski.

Knjižničari bi vam mogli ispričati priče o zaboravljenim knjigama, onima koje se ne čitaju, povremeno prolistaju, standardno uzimaju ili ovima koje jedva da dođu u police, a već su vani i ne vraćaju se tako lako. Jedna od takvih je i Digitalna demencija njemačkog psihijatra Manfreda Spitzera.

Riječ je o silno popularnoj i kontroverznoj knjizi njemačkog znanstvenika koja na momente poziva na radikalnu digitalnu higijenu uz cijelu paletu medicinskih, obrazovnih, financijskih pa i personalnih objašnjenja o opasnostima prepuštanja, ne samo internetu, već općenito strojevima o kojima sve više ovisimo.

Manfred Spitzer ovogodišnji je gost Weekend Media Festivala na kojem će u petak, 24. rujna u 15 sati održati predavanje “Epidemija pametnih telefona: Prijetnja zdravlju, obrazovanju i društvu”.

Djeca i mi kao šuplji e-mentaleri

Knjiga o tome kako “mi i naša djeca silazimo s uma” kreće poznatim diskursom autora Jespera Juula, s jednom bitnom razlikom – Spitzer se više puta ispričava i brani oko vlastitih spoznaja kako je u kratkom roku naša civilizacija zaglavila na ekranima interneta – kao da to ne znamo – ali samo je pitanje koliko svu tu beskorisnu ožičenost želimo sami sebi priznati. I dok nastavak ponire u duboku psihologiju, u hipofize, sinapse i transmitere (što bi moglo odbiti značajan dio čitatelja) paralelno razmišljam gdje su moja djeca sada po internetima.

Što se mene samog tiče, kao da okrećem točak civilizacije: ne kupujem online, izbjegavam GPS, skinuo sam se s društvenih mreža, još tu i tamo glavinjam po netu, ali sve skupa osjećam se fokusiraniji, smireniji, pa ako hoćete i sretniji. Tako da skupljam ono malo svog iskustva, kartice tuđih znanja, pa tako i ovu knjigu, uz prstohvat intuicije kako bi svoju djecu uveo u digitalno naličje djetinjstva.

Gdje su vaša djeca sada po internetima?

Nakon pedesetak stranica Digitalne demencije i površnom bi čitatelju trebalo biti jasno zašto se ovu knjigu često navodi, manje citira i još manje recenzira, osim možda u stručnim krugovima, a oni pak stoje s one strane čitalačke realnosti. Naime, rijetki su znanstvenici koju znaju dobro pisati, a da to nije van uobičajenih kanona i formula. Dođe čovjeku reći im: ma super su vam ideje, ali, braćo i sestre, loše pišete, udaviste; platite ghost writera, nije sramota!

Ali, o tome ću više u sljedećem poglavlju.

“Riječ demencija izvodi se iz latinskog de (razdvajanje, urušavanje) i mens (um, razum). Doslovce prevedeno to znači: umni urušaj”, piše Manfred na pedeset i prvoj stranici.

Uostalom, mišljenja sam da ako je samo stručnjacima dozvoljeno misliti i pisati, ne čudi što postoji internetska komentarska kaljuža. Ali, opet, nepošteno je sada u ovom književnom prikazu očekivati nešto od znanstvenika pa bio to i samo stil, da ne kažem literarnu dubinu. Na koncu, da nije horde polupismenih internauta, ne bi je Manfred niti napisao, a oni je ionako neće pročitati.

Pripremite sebe i svoje male digital nativese

Tekst postaje bitno pitkiji kad autor krene doticati sve one teme koje nas se direktno tiču. Ne digitaliziraju se samo stari književni naslovi već pomalo i ljudi, pa Manfred piše o novom “novom” tehnološkom dobu, interesu korporacija u implementaciji informatičke tehnologije u škole, mozgovima na Googleu i svim onim cyberbull opasnostima koje već sada, a posebice tijekom cjelokupnog društveno mrežnog odrastanja, vrebaju naše male digital nativese.

Uza sav respekt prema znanosti, jedini problem koji ja vidim prilikom čitanja ovakvih popularno znanstvenih tekstova je taj što se ovaj psihijatar u vidu autora spušta s nekog ležećeg shrink oblaka i čitatelja uzima za dječju ruku: Sad će tebi čiko to objasniti, uz grafove, slike, rendgenske slike mozga… Zaboravljajući pritom da dok dođe do biti onoga što želi reći, takvim diskursom kao da nesvjesno ne poštuje čitatelja, ujedno umanjujući informativnu vrijednost svoje poruke i, ono najbitnije – širi odbojnost (ako ćemo o inteligenciji, mozgu, razumijevanju, promišljanju pročitanog, dubinskom čitanju itd.) prema svim tim dobrim zaključcima do kojih je došao.

Kad bi Digitalna demencija bila fenomenalna…

Selfi koji se objavljuje na društvenim mrežama nova je ideologija našeg vremena: ono što talijanski pisac Andrea Inglese naziva “jedinom legitimnom strašću, strašću za neprekidnom samopromocijom.”, piše Frédéric Beigbeder u svojoj novoj knjizi Život bez kraja. I možda je baš ovaj poznati francuski književnik, glumac i bivši marketinški stručnjak idealan obrazac za ovu priču: uzbuđuje ga sto tisuća lajkova na njegove postove dok retweeta i objavljuje fotke po Instagramu na putovanju sa svojom kćerkom u potrazi za besmrtnošću. Usput joj za ljubimca nabavlja robota za kojeg se desetogodišnjakinja želi udati…

Nemojte ovaj siže shvatiti doslovno jer Beigbeder nije sam književni vrh, niti tek inteligentno dijete francuske više klase – on je i roditelj koji u jednom trenutku zaključi da je u životu više stvorio svojim spermatozoidima nego li sa svime što je uopće radio.

Molimo da prihvatite sve kolačiće kako biste mogli vidjeti ovaj sadržaj

I koliko god je Francuz slobodan, lud i razbarušen koji od vlastitih stavova i ponekad briljantnih tweet ideja gradi roman koji jedva drži narativnu vodu, dotle je Njemac uštogljen, pomalo i nezadovoljan odjekom svojih riječi i ideja, a ujedno i skriven iza neurobiološke znanosti sa velikim početnim Z slovima. Spitzerov glas protiv digitalnog klupka politike, velikih kompanija, interesnih lobija ili općenito moći, dočarava nam ovaj virtualni svijet kao onu četvrtu križarsku vojnu koja nikad ne dođe do Jeruzalema.

Prava šteta što ova dvojica nisu jedna osoba jer bi onda Digitalna demencija bila fenomenalna knjiga! Ovako je ona vrsta profesorskog diskursa koji prilično naživcira kad autor napiše: “O tome ćemo više u sljedećem poglavlju”. Suspens čitalačke smrti.

Zašto ovu knjigu ipak vrijedi pročitati?

Mada završava s nekim klasičnim selfhelp prijedlozima, vrijedi pročitati ovu knjigu sa svim njezinim manama bili vi zagriženi digitalac ili roditelj, oboje ili pak nešto treće. (I vjerujte knjižničarima koji to kažu, mada su svi primjerci knjige zauzeti).

Šteta je tek tako odmahnuti digitalnim jagodicama na neke radikalne ideje koje dolaze iz nekog drugačijeg spektra mišljenja te budimo i iskreni: nema ništa lakše do kliknuti na neki drugi sadržaj. U tome i jest bit Digitalne demencije.

Ako ništa drugo, potrudite se zbog djece i sebe te možda izbjegnete da vam se vaše dijete jedne lijepe digitalne subote – u ovom virtualnom životnom Las Vegasu – vjenča s robotom.

Molimo da prihvatite sve kolačiće kako biste mogli vidjeti ovaj sadržaj

Do čitanja, motivirajte se s par dobrih Manfredovih zaključaka:

O posljedicama “digitalnog doba”:

  • Intenzivno korištenje društvenih online mreža ne smanjuje samo broj prijateljstava u stvarnom životu nego i socijalnu kompetentnost jer se za to zadužena moždana područja smanjuju.
  • Poznati jezikoslovac Noam Chomsky rekao je nedavno u jednom intervjuu: “U tweetu ili internetskom prilogu ne može se reći mnogo. To dovodi do veće površnosti.”
  • Prije se u materiju prodiralo, danas se umjesto toga surfa po mreži (dakle, klizi preko sadržaja).
  • Ako si igre u kojima se igrači nagrađuju za ubijanje realistički prikazanih ljudi, dobivajući tim više bodova što su ubojstva okrutnija, zaista dio naše kulture, onda s našom kulturom nešto nije u redu.
  • Naš život u “digitalnom dobu” odlikuje se prije svega time da neprestance sve moguće činimo istovremeno.
  • Digitalni mediji imaju negativan učinak na sposobnost samokontrole i stoga izazivaju stres.
  • Ljudi koji često istodobno koriste više medija pokazuju probleme s kontrolom vlastitih misli.
  • Sprega između pretjeranog korištenja interneta i depresivne psihopatologije potvrđena je rezultatima različitih studija.
  • Društvene mreže ugrožavaju socijalne vještine i potiču strahove i depresije.

O životu općenito:

  • Razlika spram obrade oranice motikom u bitnome se sastoji u brzini. Oranje s volom naporno je, ali se za isto vrijeme uspije proorati veća površina.
  • Upravo zato što smo svi već digitalno dementni, nitko ništa ne primjećuje i ne prosvjeduje.
  • Argument da tehnologija revolucionira učenje iznosi se za svaku novu tehnologiju: film, radio, televiziju, a sad računala i internet.
  • Ne postoji dokaz za tvrdnju da bi moderna informatička tehnologija poboljšala učenje u školi.
  • Ja ne spadam u autore koji bi se ljutili zbog redigiranja rukopisa, nego u one koji se raduju jer im netko pomaže da posao obave bolje nego što bi to sami ikada mogli.

O djeci i mladima koji žive kroz digitaliju:

  • Upamtimo: vrijeme što ga djeca ispod tri godine provedu pred ekranima izgubljeno je vrijeme.
  • Uvođenje digitalnih medija u dječje vrtiće i osnovne škole nije ništa drugo nego neka vrsta navlačenja na drogu.
  • U Švedskoj je, uzgred, zabranjena svaka reklama koja se obraća djeci.
  • Kao psihijatar, neprestance zamjećujem da mladi više ne znaju što treba reći, a što ne treba – vjerojatno zato što samo još rijetko s nekim razgovaraju.
  • Djeca koja igraju videoigre provode, u usporedbi s djecom koja to ne čine, 30 posto manje vremena čitajući te 34 posto manje vremena pišući domaće zadaće.
  • Kod računalnih igara to su veća spremnost na nasilje, otupjelost spram realnog nasilja, društvena izoliranost (!) i smanjena šansa za obrazovanje.
  • Postoje valjani razlozi da odrasli neke sadržaje drže podalje od djece jer je poznato da im je mozak posebno podložan oblikovanju i “trajno preuzima boju misli”, kako je to lijepo izrazio rimski car Marko Aurelije.
  • Djeca su nepresušno vrelo pitanja, poziva na igru, drukčijih mišljenja, provokacija i šala – mnogo poticajnija od ekrana računala.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. Mateo

    Mateo

    27. 01. 2020. u 1:48 pm Odgovori

    Sve je to istina, i ja sam pročitao te je predlažem svima koji nisu kako bi se barem malo osvijestili. Ja imam samo 15 godina, ali kada je knjiga postala teža u smislu da se koristi sve više fraza iz psihologije, tada sami sebe morate natjerati da ju pročitate. Morate si postaviti neki cilj te truditi se ostvariti ga.

  2. dora mihaljević

    dora mihaljević

    18. 08. 2020. u 12:45 pm Odgovori

    Knjiga “Digitalna demecija” je više nego pametna, ona je korisna… Evo, već sa prethodnom recenzijom, autoru Manfredu Spitzeru, zamijera se “odbojan” jezik struke. Zašto? Čitanje “manje prohodnih tekstova” aktivira pamćenje na naučeno, intuiciju, želju za spoznajmom, Potom otvorite riječnik, (može i u u papirnatom izanju): riječnik stranih riječi, filosofijskih pojmova, medicinski… Što je dobar početak!

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

eUsluge

Grad Zagreb omogućio potpun uvid u proračun kroz aplikaciju iTransparentnost

Nova aplikacija omogućuje svakom građaninu da detaljno prouči gradski porarčun po različitim parametrima.

Startupi

Što je to R&D potencijal – i kakve veze ima s razvojem startupa?

Je li startup nacija u kojoj su nastali tech giganti kao Skype, Wise, Bolt i Pipedrive to postala slučajno, otkrijte sa mnom na putu u Estoniju.

Nesortirano

Što je Akt o čipovima – i kako će doprinjeti tehnološkom razvitku Hrvatske

Jačanje konkurentnosti Europske unije u industriji poluvodiča prilika je i za Hrvatsku koja u sklopu 43 milijarde eura vrijedne incijative priprema otvaranje edukacijskih centara.

Što ste propustili

Panel

Hrvatski game developeri o stvaranju “ozbiljnih” videoigara

S predstavnicima game dev studija, ali i drugih privatnih tvrtki i dobrotvornih organizacija, raspravljamo o razvoju videoigara kojima svrha nije samo zabava, već i edukacija.

Intervju

Ivan Mrvoš: “Include više nije samo ‘onaj mali s pametnim klupama'”

Include, solinski startup poznat po pametnim klupama Steora, okrenuo se razvoju i proizvodnji novih proizvoda. Mrvoš, koji još nema ni 30 godina, a već je iskusni poduzetnik s respektabilnom karijerom, za Netokraciju je ispričao kako se i koliko ta tvrtka promijenila. Nedavno smo mogli pročitati da bi mogli promijeniti i vlasnika...

Esport

Peta sezona SET-a zaključena u Infobipu: Od 22 fakulteta pobjednički je varaždinski FOI

Student Esports Tournament, jedan od najpoznatijih studentskih esport događaja u Hrvatskoj, petu sezonu završio je u spektakularnoj LAN završnici koja se održala u prostorima Infobipa u Zagrebu.

Novost

Goran Bosankić u Field39 stiže na poziciju Chief Revenue Officera

Nakon više od 6 godina u Assecu SEE, a potom isto toliko u ABC Tech grupi, Goran Bosankić dolazi u Field39 kao Chief Revenue Officer i član Upravnog odbora.

Digitalni marketing

Super Bowl fenomen iliti “Vrijeme je da se vratite pred TV. Počinju reklame.”

Dok sam bio u Americi netom prije Super Bowla jedno mi je postalo jasno. Američki nogomet tamo je religija, a SuperBowl kao Božić. Samo što se za ovaj Božić svi okupe oko TV-a gledati reklame!

Novost

Teo Širola iz Muzeja iluzija proglašen najboljim mladim menadžerom 2023. godine

Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika (HUM) CROMA dodijelilo je predsjedniku tvrtke Metamorfoza, koja upravlja globalnom mrežom Muzeja iluzija, nagradu za mladog menadžera 2023. godine.