Treći Change: Od developera do menadžera? Moguće je, evo i ključnih savjeta kako

Change je i ove godine zaključio vrhunski tech događaj posvećen enterprise rješenjima. S više od 400 posjetitelja i ovaj put su potvrdili kako je za sve u tech zajednici Change nezaobilazan hub znanja. Uz tri slijeda predavanja od ranog jutra, posjetitelji su imali napretek mogućnosti učiti o prilikama i propustima koje mogu iskoristiti odnosno nadoknaditi. Osim toga, organizatori su se ove godine i dodatno angažirali oko radionica na kojima se to znanje moglo i praktično usvojiti.

Postoji ipak jedan dio praktičnog znanja koji razvojnim inženjerima i drugim ljudima s tehničkom pozadinom, često bude najteži korak naprijed u karijeri. Prijelaz od koda do vođenja i planiranja. Upravo se toj temi posvetila Courtney Hemphill, voditeljica za tehnologiju i partner u američkoj razvojnoj tvrtki Carbon Five.

Zašto pričati o menadžmentu u softverskim tvrtkama i kako naći prave ljude za to?

Objasnimo to poantom koju je navela i Courtney: Iza uspješnih tvrtki stoje odlični timovi, pa iako vizija može doći od jednog bistrog pojedinca, uspješno izvođenje te vizije ovisi o odličnim menadžerskim vještinama. Stoga, pravo pitanje koje trebamo postaviti jest kako od odličnog inženjera napraviti jednako odličnog tehničkog voditelja?

Ključ svega, kao i uvijek – komunikacija

Postoji nekoliko načina da se menadžerske vještine usvoje i iskoriste kroz nekoliko uloga, bilo da je to kodiranje, vođenje tima, pripremanje projekta, upravljanje organizacijom ili vođenje čitavog tehničkog odjela te organizacije. Ovisno o tome koliko je godina osoba u developmentu, nekada je to teži proces prilagodbe. Ipak Courtney tvrdi da je vrlo lako napraviti paralele između rada u razvoju softvera i dijela posla koji se odnosi na menadžment tog razvoja.

Upravo kroz takvo povezivanje možemo izvrsnim developerima pomoći da premoste te razlike u radu. Za početak, dio komunikacije u menadžmentu koji se odnosi na razmjenu poruka, povratnih informacija te ciljeva i ključnih rezultata, Courtney povezuje s apstrakcijom, recenziranjem koda i retroa te raspisivanje storyja prema agileu.

Courtney savjetuje da se u svakoj razmjeni poruka, pogotovo pisanih, fokusiramo na ono najbitnije kao uvod u situaciju. Kao developerima, možda vam se može uzeti u obzir kompliciranje, ali kada s menadžerske strane trebate prenijeti informacije osobama koji su zaduženi za poslovanje, moguće je da ćete ih izgubiti u par sekundi vašeg ‘objašnjavanja’. Zato uvijek pojednostavite situaciju općenitim uvodom dok nisu jasni svi aspekti, a poslije uđite u detalje.

Kako biste se toga mogli držati i u budućnosti, Courtney ističe Piramidalni princip Barbare Minto, koji pomaže da se fokusiramo na jasnu i svrhovitu svakodnevnu dokumentaciju i komunikaciju. Recept je jednostavan, a gradimo ga kao piramidu:

• od trenutne situacije,
• razlučujemo što su komplikacije,
• nalazimo pravo pitanje zašto su nastale, a
• potom i odgovor.

I to je lako zapamtiti kao SCQA formulu (situation, complication, question and answer).

No osim uspješne komunikacije, važno je i pravilno prenijeti povratnu informaciju. Courtney nas tu upućuje na još jedan izvor, knjigu Radical Candor autorice Kim Scott, čiji rad i savjete još možete pratiti i na istoimenom podcastu. Ideja njezinog prijedloga u prenošenju feedbacka kolegama jest da balansiramo između brige za druge i izravnog stava.

Konkretnije, često ćete se kao menadžeri naći u situaciji da morate kolegama prenijeti stvari koje nužno neće dočekati s osmijehom na licu. Prema ideji Radical Candora možete naći zlatnu sredinu: kako u pravoj situaciji biti dovoljno izravan, ali i kako biti mekši kada su drugačije okolnosti, te da prepoznavanje tih situacija može bitno utjecati na odnos među ljudima i timovima.

Najbolji primjer za to daje i sama autorica uoči prezentiranja rezultata svoje tadašnje tvrtke Googleovim rukovodiocima.

Konačno, kako bi mogli iskoristiti naučeno da unaprijedimo buduće procese, retrospektiva je bitna karika kroz sve dimenzije rada kako bi se izgradio odličan tim.

Naučite postavljati ciljeve i mjeriti rezultate

Kako je rekla Courtney u otvaranju ovog dijela predavanja, možemo učiti i napredovati tek do kad uspješno mjerimo rezultate naših aktivnosti.

Prvi dio usmjerenja ka poslovnim rezultatima je određivanje ciljeva.

U tome će vam najviše pomoći jedna od legendarnih knjiga menadžmenta koja je postavila temelje konceptu OKR-a (objectives and key results). Riječ je o knjizi High Output Management, bivšeg CEO-a i osnivača Intela, Andrewa S. Grovea:

Umijeće menadžmenta leži u našem kapacitetu da od nekolicine aktivnosti, naizgled jednake važnosti, odaberemo dvije ili tri koje imaju više utjecaja nego ostale, te se fokusiramo na njih.

Kako odabrati i mjeriti ono što je važnije?

• Mjerite na nekoliko razina (od tvrtke, tima do pojedinca).
• Postavite što veće standarde (do 70% šanse).
• Nemojte previše toga mjeriti (prioritizirajte).
• Vremenski se ograničite (3 mjeseca ili manje).
• Nikada ne povezujte mjerenja uz nagrade i kompenzacije.

Kako iskoristiti mjerenja za bolje rezultate?

Kroz empatiju i diversifikaciju, ukratko. Kao prvo, pojam empatije koji Courtney spominje se uglavnom odnosi na preuzimanje odgovornosti prema korisnicima, konkretnije, da budete odgovorni za rješenja i rezultate koje (ne)ćete postići.

Osigurajte da uvijek možete stati iza onoga što razvijate, od planiranja do distribucije. To ćete, naravno, opet postići time što pratite razvoj od početka do kraja, testiranjem koda, definiranjem početne i krajnje točke, učenjem od prošlih incidenata i prenošenjem tog znanja kako bi prevenirali buduće.

Konačno, u odnosu na zaposlenike, do boljih rezultata možete doći i prihvaćanjem činjenice da različitosti čine razliku. Jer, kako ističe Courtney rezultati su odraz postojećeg znanja ljudi koji vode proizvodni proces. Što je više različitog znanja u toj bazi, to su bolji rezultati. Činjenica je da tvrtke koje imaju raznovrsniju strukturu, kako rodnu, tako i etničku, bilježe bolju učinkovitost za 15 odnosno 35 posto, od onih koji ju nemaju.

Postoji nekoliko načina da se ide u korak s prihvaćanjem tih različitosti:

1. U procesu zapošljavanja tražite izvan postojećih okvira i izvora kandidata.
2. Jasno definirajte rubrike pri razgovorima za posao i napredovanje.
3. Tražite ‘stretch‘ projekte za kolege koje vidite da mogu dati više i koji će beneficirati izlaskom iz svoje ‘sigurne zone’.
4. Stvorite inkluzivno okruženje kojeg će pojedinci htjeti biti dio.

I na kraju, motivacija kao zajednički nazivnik svega

Kategoriju motivacije u menadžmentu Courtney povezuje s mentoriranjem, psihološkom sigurnošću i nama samima. U odnosu na softver to bi označavalo procese kao što je programiranje u paru, testiranje i rekurzija.

Za mentoriranje ističe tri dimenzije na koje trebate obratiti pozornost:

• Prijenos znanja (od jednog prema mnogima)
• Međusobno dijeljenje (networking)
• Osvrt (podijeljenog i prenesenog)

Kada govori o psihološkoj sigurnosti, Courtney se najviše fokusirala na koncept rizika s obzirom na to da bez istraživanja novoga, nema ni inovacija. Kako bi bili odgovorni, ali i odvažni pokretači promjena, potrebno je znati preuzeti rizik. Najvažnije od toga je prepoznati vrste rizika i što one impliciraju. Ističe da prije ulaska u nova područja moramo razjasniti sami sebi, ali i drugima, koje su razine prihvatljivog rizika (acceptable risk) i koji dio rizika možemo kontrolirati (managed risk).

Nemojte da vas paraliziraju uobičajene prepreke

Courtney ističe kako je kroz svojih 18+ godina iskustva nailazila uvijek na slične probleme kod developera koji su prelazili u menadžment. Kao prvo, većina ih zapne u nemogućnosti da delegira zadatke na druge, bilo da je to zbog podcjenjivanja drugih ili pouzdanja samo u sebe – stav je kriv, i dugoročno neefikasan.

Kao drugo, nije rijetkost da se zapetljaju u kompleksnostima, kako dnevnih zadataka, tako i većih strateških planova. Zato savjetuje i novopečenim menadžerima da ne trče za svakom ‘sjajnom, novom’ tehnologijom.

I treće, ali ne manje važno – ego. Da, najčešće problem može biti ego, ne samo u smislu da su mnogi od nas posebni ‘narcisi’, već u tome da imamo probleme u percipiranju svog znanja, vještina i općenito našeg odnosa s drugima. Najčešći problem s egom je daleko od narcisoidnosti, a odnosi se na poznati fenomen ‘sindroma uljeza‘.

Njezin zaključak na sve prethodno?

Budite transparentni – sa sobom i drugima – dijelite probleme, planove i rezultate kad god možete.