Kad developer otvori dušu na YouTubeu: ‘Gola istina’ Božidara Ševe

Nova godina, novi formati, a čast da sudjeluje u prvom (n)ovogodišnjem intervjuu tjedna dobio je Božidar Ševo. Nije to ni slučajno. Božidar i Netokracija prate se godinama, još otkako je počeo sudjelovati na studentskim natjecanjima te kreirao svoj startup, Backway. Danas radi u jednom od najzvučnijih domaćih startupa, Photomathu, aplikaciji domaće radinosti koja je zaludjela školarce diljem svijeta nudeći im mogućnost da rješavaju matematičke zadatke uz pomoć kamere telefona.

‘Hakiranje’ vlastitog poslovnog razvoja – još na fakultetu

No, dolazak do mjesta na kojemu je danas nikako nije bio pravocrtan. Tako se Božidar nikada nije libio sudjelovati u raznim projektima, kao što su studentska natjecanja, ali ni pokretati vlastite, od već spomenutog Backwaya ili igara kao što je ColorTap, do serijala videa Gola istina, u kojem priča o svom putu, daje savjete, ali i otkriva škakljive detalje, primjerice, o tome kako je “hakirao” pobjedu na tehnološkom studentskom natjecanju te osvojio 10.000 kuna ili na koje je probleme naišao u procesu zapošljavanja u domaćim tehnološkim tvrtkama.

“Smatram da smo svi odgovorni jedni prema drugima iznositi prave informacije”, započinje tako Božidar svoj video serijal, stoga sam i ja odlučila iskreno porazgovarati s njim i upitati ga – je li on startuperska Nives Celzijus? Odgovara mi kroz smijeh: Ako ova Gola istina bude popularna kao Gola istina Nives Celzijus, bit će to super!

Umjesto ‘tračanja’ na kavi – video

Smijeh se ipak pretvara u ozbiljan izraz na licu jer, iako zabavan, serijal želi nuditi korisne informacije za koje Božidar i sam kaže kako bi volio da ih je imao prije no što je donio neke krive odluke.

U zadnjih nekoliko godina sam skupio dosta negativnih, ali i pozitivnih iskustava. Ljudi vole na kavicama pričati o raznim temama, problemima koji ih okružuju, ali kad treba nešto reći na glas, pred svima, onda nastane muk. To se vidi u svim sferama društva, od politike, obrazovnog sustava, do odnosa na radnom mjestu.

Banalan primjer, ako u nekoj tvrtki postoji problem, problem koji je većini jasan, ali većina šuti o tome, dok samo pojedinci ukazuju na njega, kako će oni koji vode cijelu tvrtku znati da problem uopće postoji? Jasna je logika, teško ćete reagirati na neki problem ako vam samo jedna od 50 osoba ukaže na njega, iako i ostalih 49 znaju za njega, ali jednostavno misle “da ih se to ne tiče”.

Sam serijal nije nastao iznenada – Božidar već dugo i priča i piše o sličnim stvarima, ali video mu je baš “legao”, veli. Ljudi ga lakše konzumiraju, a i kroz njega može lakše prenijeti ideje, savjete i iskustva i tako na neki način vratiti zajednici, jer je i sam tu gdje jest zbog mnogih dobrih savjeta koje je od njenih članova dobio.

Primjerice, kad sam se zanimao za iOS development, poslao sam mail Sanjinu Celeskom iz Rijeke koji mi je skroz jasno objasnio kako funkcionira, što mi treba, kako učiti, itd. Da mi on nije odgovorio i dobro me usmjerio, možda bih odustao od iOS developmenta.

U utorak diploma, u srijedu posao

To je bilo još u studentskim danima, kada se počeo baviti izradom iOS aplikacija. Plan je bio jednostavan: baviti se vlastitim projektima za vrijeme studija, a nakon diplome vidjeti hoće li neki od tih projekata izrasti u nešto ozbiljnije ili će se zaposliti u kakvoj tehnološkoj tvrtki. No, regrutacija je počela i prije no što je dobio diplomu u ruke.

Kako sam bio dosta aktivan sa svojim aplikacijama, na studentskim natjecanjima i općenito u zajednici, bilo je dosta firmi koje su se javljale za vrijeme studiranja vezano za posao kod njih. Svima sam rekao istu stvar, da odgovor nije ni ne ni da, da ću vidjeti kad završim faks, a da sad želim raditi na svojim projektima. Je li to bila dobra odluka ili ne, tko zna – meni se čini da je bila dobra.

Kad sam diplomirao, odlučio sam ići u Bellabeat, što mi je izgledalo kao dobra prilika. Doslovno sam u utorak diplomirao, a u srijedu krenuo raditi. S njima sam bio već neko vrijeme u kontaktu, kad su tražili iOS developera bio sam student i, kao što sam rekao, nisam htio još otići kod nikoga, tako da sam preporučio jednog kolegu, koji i danas tamo radi, a nakon toga i jednog Android developera.

Možda bih trebao prijeći u regrutere, dodaje kroz smijeh, što nije ni loša ideja jer je nakon nekog vremena odlučio pronaći novi posao za sebe. Shvatio je, naime, da za sebe vidi drugi razvojni put te se bacio na istraživanje opcija, odlaske na razgovore, od kojih je jedan bio s Damirom Sabolom, osnivačem Microblinka. Upoznao ga je ranije, u Zagrebačkom inkubatoru poduzetništva, a njegovu je životnu priču slušao uživo još 2012. Danas u Photomathu, izdvojenoj tvrtki unutar Microblinka, radi deset mjeseci i ne skriva zadovoljstvo time.

U Photomathu radite s ljudima kao što je Damir Sabol. Namjerno sam rekao “s”, a ne “za”, jer ovdje svatko ima priliku i pravo ravnopravno sudjelovati u raspravama, prijedlozima, itd. Radite s developerima koji su već dvadesetak godina u IT-u, ali i s mladom ekipom koja je tek krenula, što je odličan spoj mladog i starog, odnosno iskustva. Mogao bih nabrajati sve kolege i kolegice, kao i njihove kvalitete, ali mislim da vam je iz ovoga jasno kakva ekipa ovdje radi.

Ništa od toga ne bi se dogodilo da nije bio aktivan kao student, smatra – na natjecanjima, događanjima i općenito u IT zajednici. Prisjeća se natjecanja kao što su Case Study Competition (CSC), App Start Contest (ASC), Business Plan Contest (BPC)… Njih, razne hackathone, ali i konferencije, smatrao je odličnom prilikom za iskustvo, rad na projektima, osvajanje nešto novaca i povezivanje s industrijom, tvrtkama te kolegama. Savjet za studente? Pratite natjecanja i događanja koje organiziraju udruge poput eStudenta i uključite se u njih, kaže.

Zašto? Pokazuje na vlastitom primjeru:

Na prvom ASC-u sam radio aplikaciju BackWay, s kojom sam najviše bio aktivan po događanjima, konferencijama itd. Na drugom ASC-u sam radio partnersku temu Zagrebačke banke jer sam shvatio da se novčana nagrada može najlakše osvojiti na partnerskoj temi jer se malo ljudi njih prijavljuje – zašto ne “pobrati” 10.000 kuna uz malo muke? Na trećem ASC-u sam radio igricu Color Maze. Na taj način sam kroz tri godine, tri ASC-a, napravio tri projekta od kojih danas sigurno imam velikih koristi.

To mi daj, Woz!

Znaš, ono, kad je nešto fora, uzmeš domenu… Objašnjava mi tako kako je nastao još jedan od projekata To mi daj, po uzoru na uzrečicu koju je rado koristio njegov nekadašnji kolega Petar Marijanović. Označava sve trenutke koji nas vesele, zabavni su, a jedan od takvih najupečatljivijih trenutaka za Božidara svakako je bio onaj kad je upoznao Stevea Wozniaka, suosnivača Applea. Bilo je to na konferenciji Apps World London gdje je Božidar predstavljao svoju igru ColorTap.

Jedan od glavnih keynote speakera bio je legendarni Steve Wozniak Woz, a ne trebam ni objašnjavati koliko je odlična stvar imati priliku slušati ga uživo, možda se fotografirati s njim ili čak porazgovarati. Nakon što je završio njegov dio, Woz je sišao s pozornice i slikao se sa svima nama, i to je trajalo sigurno sat-dva. Sa sobom sam ponio i knjigu iWoz, a kad je došao red na mene da se slikam, zagrlili smo se i dobio sam jednu od najdražih fotki ikad.

Woz mu je knjigu i potpisao, uspjeli su kratko iskritizirati film Jobs te pohvaliti Pirate iz Silicijske doline.

Kako je raditi na aplikaciji jednoj od najpopularnijih iOS aplikacija – iz Zagreba?

No, vratimo se na Photomath, proizvod koji na prvi pogled izgleda jednostavnim, ali osobe koje rade na njemu rado će objasniti njegovu složenost, napredne tehnologije i višegodišnje iskustvo koje stoji iza njegovog kreiranja. Božidar objašnjava kako izgleda rad u jednoj takvoj tvrtki:

Radite na proizvodu koji koriste milijuni ljudi diljem svijeta, a, realno, tek smo na početku. Veliko je zadovoljstvo, ali i odgovornost kad znaš da tvoj rad doprinosi finalnom proizvodu koji svaki dan toliki broj ljudi koristi. Fascinantno je kako mali broj ljudi stoji iza Microblinka i Photomatha, a napravljene su odlične stvari.

Inače, Photomath upravo traži studente – programere na unosu matematičkog sadržaja i osobe za označavanje podataka za testiranje i unaprjeđivanje tehnologije, stoga bacite oko. 😉

U maniri gole istine, moj se sugovornik ne libi pričati ni o stvarima koje su mnogima škakljive – rado će istaknuti da je tamo plaća iznad prosjeka, stiže na prvi radni dan u mjesecu, a posebno je sretan što je nekoliko mjeseci nakon početka rada imao priliku otići i na Appleovu konferenciju WWDC u San Franciscu, a kasnije i na konferenciju Pragma u Veroni… No, od svega toga važnija mu je kultura tvrtke koju ukratko opisuje.

Mislim da jedna stvar odlično opisuje kako je raditi u Photomathu, a i Microblinku, a to je kad vam šef kaže “idite na godišnji, trebate se odmoriti…”. Zna se da se ljudi trebaju odmoriti, da ljudi imaju život van posla i da će biti najsretniji i najproduktivniji ako su im posao i život u ravnoteži.