Boris Trupčević: Da se mediji ponašaju kao Facebook i Google, ne bi postojali na tržištu

Boris Trupčević: Da se mediji ponašaju kao Facebook i Google, ne bi postojali na tržištu

Zaoštravaju se odnosi između društvenih medija i online medija, a već se krenulo u otvoreni rat - od Australije do Europske unije, uključujući i Hrvatsku. Put za to utrla je EU Direktiva o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, a čini se da će sve katalizirati - kriza.

Jedna od najvećih ovdašnjih medijskih kuća, Styria Media Group, za vrijeme pandemije novog koronavirusa pokrenula je kampanju usmjerenu prema podržavanju hrvatskih tvrtki – od kupovine hrvatskih proizvoda do usmjeravanja oglašivačkih budžeta prema domaćim medijima, umjesto prema globalnim tehnološkim platformama poput Facebooka i Googlea.

Društveni mediji i mediji: Nekad saveznici, danas suparnici

Iako su mediji i društveni mediji te druge platforme nekad bili saveznici, danas su sve više suparnici. Dugo su živjeli u simbiozi – mediji su nudili, a i dalje nude, sadržaj koji su konzumirali korisnici tehnoloških platformi i tako se zadržavali na njima. Zauzvrat su mediji dobivali promet prema svojim stranicama koji su mogli monetizirati oglašavanjem.

No, oglašavanje je evoluiralo – baš kao što je internet uzimao sve veći komad oglašivačkog kolača printu, tako su i tehnološke platforme počele uzimati sve veći dio oglašivačkog kolača online medijima.

Dok su tehnološke platforme rasle, online mediji su zaostajali. Upravo sam na tu temu slušala zanimljivo predavanje Evgenyja Morozova prije četiri godine, koji je još tada tvrdio da je medijska industrija zakasnila. “Danas mediji dijele prihode s tehnološkim platformama”, govorio je, “a platforme, zbog svog tehnološkog zaleđa, imaju veliku komparativnu prednost – ogromnu količinu podataka o svojim korisnicima. I načine da te podatke okrenu u svoju korist – i korist oglašivača”.

Postoji velika barijera koja sprječava medije da budu uspješni kao platforme. Ne zato što niste dovoljno pametni kao inženjeri, nego vam nedostaje velika količina podataka koju oni imaju.

Luiza Puiu, European Forum Alpbach za GEN
Evgeny Morozov na GEN Summitu usporedio je odnos između medija i društvenih medija sa Stockholmskim sindromom.

Besplatan sadržaj, dvosjekli mač

Ono što je zajedničko tehnološkim platformama i online medijima je što ne naplaćuju pristup svojim uslugama direktno od korisnika. Monetiziraju, doduše, podatke o njima, njihovu pažnju, klikove, eventualno im prodaju kakve dodatne usluge – tako mnogi mediji, uključujući i Netokraciju, organiziraju konferencije, radionice, potom prodaju istraživanja, tu je i partnerski marketing… Ali sam sadržaj? Sadržaj je besplatan, odnosno “besplatan”.

To je pogodovalo online medijima u usporedbi s printom, jer su čitatelji brzo i lako mogli doći do željenog sadržaja, ali sada taj model više pogoduje tehnološkim platformama, koje grabe sve veći dio oglašivačkog kolača. Ne samo to – treba imati na umu da sadržaj za medije kreiraju sami mediji, a za tehnološke platforme kreiraju svi drugi, uključujući i medije. Time su platforme izbjegle i teret ulaganja u sadržaj i teret medijske odgovornosti, a sada se nastoji promijeniti i jedno i drugo.

Prvo se želi promijeniti u Europskoj uniji već spomenutom Direktivom, koja bi pravednije raspoređivala prihode od oglašavanja temeljem autorskih prava, ali viđamo i druge načine. Sve su oči posljednjih mjeseci uprte u Australiju, gdje tamošnja Komisija za zaštitu tržišnog natjecanja (ACCC) želi natjerati internetske platforme da dijele svoje prihode od oglašavanja s medijima (što platforme nisu baš dobro prihvatile).

Što se tiče medijske odgovornosti, to je ono što posljednjih dana pokušava “progurati” Donald Trump, želeći promijeniti odjeljak 230 Zakona o komunikacijskoj pristojnosti (Communications Decency Act). Tvrdi da se, s obzirom na to da društvene mreže interveniraju u sadržaj (označavaju ga lažnim, primjerice), one ponašaju kao urednici i samim time trebaju imati jednaku odgovornost za objavljeni sadržaj kao mediji.

“Oglašavajte se u hrvatskim medijima, ne na globalnim platformama!”

No, vratimo se iz Australije i SAD-a u Hrvatsku.

Čim su se pojavili prvi znaci krize, debelo potpomognuti novim koronavirusom, počelo se vikati “kupujmo hrvatsko”. Styria Media Group u svojim izdanjima, kao što su Večernji list, Poslovni dnevnik ili 24sata, pokrenula je kampanju zvanu “Budite heroji koje Hrvatska treba” u sklopu koje se naglašavalo domaće gospodarstvo, uključujući i važnost oglašavanja – u domaćim medijima, a ne na globalnim platformama. S Borisom Trupčevićem, direktorom i članom uprave u 24sata, razgovarala sam opširno o ovoj problematici.

Na samom početku koronakrize shvatili smo da mnogi naši partneri i klijenti, pa čak i čitave industrije, trebaju pomoć kako bi prebrodili situaciju kakvu nikad nismo doživjeli. Sa svih strana primali smo apele i molbe da se artikuliraju novonastali problemi i o njima obavijesti javnost. Iz cijelog tog košmara nastala je naša kampanja “Budite heroji koje Hrvatska treba” koja je zapravo glas hrvatskog gospodarstva i u kojoj su sudjelovale sve najvažnije kompanije u Hrvatskoj.

Najkraće, kampanja je apelirala da se podrže tvrtke koje zapošljavaju u Hrvatskoj, investiraju u Hrvatskoj, plaćaju poreze u Hrvatskoj… Apelirali smo da se kupuju hrvatski proizvodi, da se kupuje online u Hrvatskoj, kupuju usluge hrvatskih tvrtki, a sve s ciljem da se očuvaju radna mjesta u Hrvatskoj i općenito naša ekonomija. Sve to, među ostalim, znači i da usmjeravanje oglašivačkih budžeta prema domaćim medijima također ima pozitivan ekonomski i društveni utjecaj.

Ekonomski gledano, platforme već dugo odnose najveći dio internetskog oglašavanja u svim državama, ali u njima ne plaćaju poreze, ne zapošljavaju, ne stvaraju sadržaje i ne ulažu, koristeći pritom vrlo često svoj monopolistički položaj da bi istisnuli ostale, nastavlja Boris, dodavši kako one na taj način iz svake države izvlače vrijednost.

Također, za razliku od ostalih medija, one same sebe mjere i reguliraju, same postavljaju pokazatelje uspješnosti, pa je zapravo golema moć koju imaju izvan bilo kakvog smislenog sustava kontrole. Takav disbalans pokazao se društveno opasnim u mnogim slučajevima.

Smatram da je od velike važnosti očuvati hrvatske medije koji su važan dio svakog demokratskog društva. U ovoj krizi mediji su napravili ogroman posao pravodobnog i istinitog informiranja javnosti, što je posebno važno znajući da smo istovremeno bombardirani lažnim vijestima, dezinformacijama i teorijama zavjere koji se intenzivno plasiraju putem društvenih mreža i globalnih internetskih platformi. U tom smislu ova je kriza gotovo do kraja razgolitila tko je tko u medijskom prostoru i jasno pokazala zašto globalne platforme nikako ne mogu zamijeniti profesionalne domaće medije.  

Što bi bilo kad bi društveni mediji priznali da su mediji?

Boris s pravom postavlja pitanje što uopće znači sintagma “društveni mediji”, s obzirom na to da od tog pojma tehnološke platforme panično bježe, a posljednji događaji kojima je kumovao Trump dokazuju da za to imaju vrlo dobar razlog.

Kada bi priznale da su “mediji”, morale bi djelovati pod istim regulatornim okvirom kao ostali mediji i preuzeti odgovornost za sadržaje koje plasiraju, a to je za njih jako opasno.

Zato se uporno skrivaju iza tvrdnje da “nisu mediji” i iza američkog zakonodavnog okvira koji ih lišava bilo kakve odgovornosti za njihovo djelovanje. Ono što je njima dopušteno, nije dopušteno ostalim medijima pa u tom smislu, uz svu svoju ekonomsku moć, predstavljaju i nelojalnu konkurenciju. Dakle, tema nije samo tko uzima najviše budžeta. Postoji mnogo širi kontekst i mnogo više problema zbog kojih su mnoge države odavno rekle “Dosta!” i krenule tragati za regulatornim okvirima koji bi umanjili negativne posljedice njihovih monopola i koji bi vratili balans između moći i odgovornosti.

Agencije za online oglašavanje smatrale kampanju napadom na svoj poslovni model

Trupčević smatra da oglašavanje na tehnološkim platformama nije učinkovito kako se želi prikazati.

No, iako su tehnološke platforme globalne, mnogi lokalni biznisi naslonjeni su na njih pa tako imamo niz tvrtki i pojedinaca koji se bave oglašavanjem na njima, što je, uostalom, jedna od glavnih tema kojom se i mi bavimo. Nije, stoga, iznenađujuće što je dio njih negativno reagirao na kampanju Styrije, smatrajući je napadom na svoje poslovanje. Boris tu reakciju smatra nepromišljenom jer, po njemu, ona nema utemeljenje.

Kritiziranje ne može zaista biti napad i zapravo nikoga dugoročno ne ugrožava. No, ako bolje promislite, ako netko kritiziranje globalnih platformi doživljava kao napad koji im može ugroziti poslovanje, onda vjerojatno zna da takva kritika ima osnove. I to zaista jest tako, o oglašavanju na velikim platformama stvaraju se veliki mitovi koji se skrivaju iza atraktivnosti njihovih globalnih brendova. No, oglašavanje na platformama za mnoge velike klijente nije učinkovito ili se često lažno prikazuje kao učinkovito temeljem pokazatelja koje postavljaju same platforme i koji nisu podvrgnuti neovisnoj evaluaciji i neovisnom mjerenju. One same sebe mjere, same sebe hvale i vrlo su netransparentne.

Problema je bezbroj, tvrdi, od “selection effecta” gdje se zapravo oglašava skupinama koje ionako konzumiraju vaš proizvod i koje nisu novi potencijalni kupci, do situacija kada je Facebook uvjeravao velike globalne brendove da troše milijune i milijune kako bi njihova stranica prikupila lajkove, uz poruku da su lajkovi stranice najvažniji, a da bi im se poslije priopćilo da su ti lajkovi bezvrijedni i da moraju “natočiti” još mnogo novaca kako bi njihove objave uopće itko vidio, nastavlja Boris.

Da je takvo nešto napravio bilo koji medij na domaćem tržištu, sigurno danas više ne bi postojao. Mi si takav odnos prema klijentima ne možemo dopustiti, niti bismo to željeli. Nadalje, svatko mora dobro razmisliti kako želi sagledavati kritike koje samo ukazuju na izazove koji su pred nama – hoćemo li ih sagledavati usko, u odnosu na kratkoročne interese pojedinačnih tvrtki, ili ćemo ići široko, uzimajući u obzir dugoročni razvoj čitavog tržišta. Ja uvijek biram ovo drugo. I iz te druge perspektive jasno je da niti jedna tvrtka koja je sada fokusiranija na zakup oglasa na platformama zapravo nema razloga za brigu.

Digitalno oglašavanje će rasti još godinama i potražnja za kompetencijama koje su te tvrtke izgradile će također rasti, neovisno o tome hoće li oglašavanje biti više usmjereno na domaće medije, domaće oglasne mreže ili globalne platforme, zaključuje Boris i dodaje da su to znanja i vještine koji su univerzalni i koji se ne mogu oduzeti kritikom.

Ako su se tradicionalni mediji uspjeli prilagoditi novim realnostima proteklih godina, vjerujem da to itekako mogu i tvrtke koje “odrasle” na internetu, a ionako preživljavaju samo one tvrtke koje su se sposobne mijenjati i prilagođavati bilo kojim okolnostima.

Bilo je još pogrešnog razumijevanja, da mi zagovaramo samo domaće tvrtke u smislu vlasništva, što nije točno. Neki su se zabrinuli da govorimo protiv agencija u stranom vlasništvu ili pak trgovačkih lanaca u stranom vlasništvu, no to nije istina i to smo brzo razjasnili. Sve te agencije i trgovački lanci ovdje zapošljavaju, ovdje plaćaju poreze i ovdje investiraju – i to je za nas podjednako “domaće” kao u slučaju kupnje domaćeg proizvoda. Uostalom, i sama Styria je u stranom vlasništvu.

Australski scenarij odnosa platformi i medija mogao bi postati globalni…

Što se tiče razvoja situacije u Australiji, Boris je optimističan i smatra da će to biti globalni scenarij. I to više nije povezano (samo) s oglašavanjem.

Tema više nije samo globalna dominacija, odnosno duopol u jednom segmentu oglašavanja koji će s vremenom postati gotovo jedini segment oglašavanja, ili pak pitanje plaćanja autorskih prava za iskorištavanje tuđih sadržaja. Tu su teme prevelike moći i premale transparentnosti platformi, manipulacije demokratskim procesima i izborima posvuda po svijetu, raširena pojava lažnih vijesti i dezinformacija, problemi privatnosti i nadziranja građana, kao i mnogi drugi problemi koji su izašli na vidjelo. Sve to zajedno ubrzano stvara golemi politički pritisak na platforme s jedne strane, a uzrokuje veliki pad povjerenja građana u platforme s druge strane.

Taj je pad posebno zanimljiv u Americi. Regulatori u svim zemljama aktivno rade na tome da platforme preuzmu fer udio odgovornosti na različite načine i pokazuje se da je ključni alat u tome pitanje monopola. I u Australiji i u Francuskoj platforme su se poskliznule na pitanju zaštite tržišnog natjecanja tj. kod regulatora čija je zadaća spriječiti štetno monopolističko ponašanje. Obje zemlje naredile su platformama da pristupe pregovorima s medijima, a uz to u Europskoj uniji će dodatna osnova za pregovore biti tzv. Copyright Directive koja će gotovo sigurno stvoriti čvrsti okvir za “new deal” platformi i medija.

…Ali neće do njega doći bez borbe

Facebook
EU je Direktivom o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu počeo utirati put za promjenu odnosa snaga između medija i tehnoloških platformi.

Iako će proces implementacije trajati, Boris smatra da će platforme teško izbjeći neki oblik dogovora s medijima. Samim time smatra primjer Španjolske, gdje je Google nakon neuspjelih pregovora jednostavno ugasio uslugu Google News, zastarjelim, ali i da se na njemu može uočiti konzistentan otpor platformi prema dogovoru koji se najčešće svodi na metodu – ucjene.

Kako će se platforme boriti ne treba predviđati jer se to i sada vrlo jasno vidi. One će koristiti četiri ključne poluge: propagandu, lobiranje, izbjegavanje i pravnu bitku. Ova zadnja je najvažnija. Propagandnim aktivnostima nastojat će naglasiti da su oni zapravo “dobri dečki” koji rade na korist društva, što je sada slučaj s prenaglašenim naporima da daju pozitivni doprinos u krizi uzrokovanoj pandemijom. Lobiranjem će nastojati utjecati na ključne procese, prije svega zakonodavne, ali i na ključne igrače u vladama i industriji, što će uglavnom ostati daleko od očiju javnosti. Primjerice, u Kaliforniji platforme zajednički financiraju lobističke skupine koje u njihovom interesu pokušavaju srušiti novi zakon o zaštiti privatnosti.

Izbjegavanje znači da će promjenom svojih poslovnih modela, proizvoda i tehnologija pokušati “izbjeći metke” na način da će napustiti dosadašnje prakse i kreirati posve nove, čime mogu napore regulatora učiniti bespredmetnima i time kupiti mnogo vremena dok regulatori “pohvataju” njihove nove poslovne prakse. Drugi način izbjegavanja je razjedinjavanje, metoda “zavadi pa vladaj”, što je u praksi znači udovoljavanje nekim zahtjevima manjeg dijela medija, ili neke druge industrije, kako bi se pacificirala cijela industrija, na štetu većine. Na kraju, pravnim sredstvima pokušat će na bilo koji način odugovlačiti procese ili pronaći regulatorne “rupe u zakonu” kako bi izbjegli bilo kakve obaveze – tu će se voditi najžešće bitke kao i do sada, znajući da sve platforme upošljavaju vojske pravnih stručnjaka.

Mediji su dopustili da između njih i publike stane posrednik

Jedno je sigurno – mnogi su mediji pogriješili što su dugo internetske platforme smatrali saveznicima, alatima koji im donose promet, a sad su u sukobu s poslovnim modelom. A nije da nismo imali jasne znakove upozorenja – počevši s jasnim kontinuiranim smanjenjem dosega (sjetimo se samo eksperimenta s Explore feedom!) koji je doveo do toga da platforme ne samo uzimaju i sadržaj i dio oglašivačkog budžeta medijima, nego su i njih “dobile” da se sami oglašavaju na njima ne bi li privukli čitatelje. Mediji su dopustili da između njih i publike stane posrednik koji je preuzeo kontrolu nad publikom, a da pritom sam ne stvara sadržajnu vrijednost za publiku, kaže Boris.

Platforme su na taj način, da usporedim to s tradicionalnijim svijetom proizvodnje i trgovine, preuzele ulogu distributera koji u svakom trenutku može ucjenjivati svoje dobavljače jer kontrolira njihov put do kupaca. I onda kad se dobavljači pobune zbog izuzetno nepovoljnih uvjeta i podređenog položaja, distributer cinično kaže: “Ali mi vam stvaramo promet”. Kad se bolje promisli, to je teški cinizam koji široj javnosti nije jasan jer se time ne bavi i nije izravno pogođena time.

Nadalje, platforme spretno tvrde da one omogućavaju i medijima i korisnicima da “dođu do prave publike”, odnosno “da dođu do pravog sadržaja” koristeći isječke njihovih sadržaja za koje su podmetnuli pojam “snippets”. Međutim, svatko tko se bavi medijima razumije da ti isječci nisu tek preview proizvoda u nekom izlogu, nego i sami predstavljaju proizvod, odnosno vrijednost. Vi ne možete voziti bicikl ako ste ga samo vidjeli u izlogu, ali se možete informirati ako vidite dio sadržaja koji sažima najvažnija saznanja nekog novinarskog istraživanja.

Profesionalcima u medijima je jasno da veći dio sadržaja ljudi konzumiraju iščitavajući sažetke, tzv. opremu teksta, a dio koji ih posebno zanima u cijelosti. I tu je suština sukoba medija i platformi. Za njih to ne predstavlja (ekonomsku) vrijednost, a mi znamo da to itekako ima vrijednost. Ti isječci jesu naš proizvod. Uz to je, dakako, važna njihova posrednička uloga koja im je s vremenom dala previše moći. S vremenom su, koristeći te isječke, platforme isisale golemu količinu novaca sa svih nacionalnih tržišta, čime su mogle financirati svoju daljnju ekspanziju i nove tehnologije. Zamislite samo da vi imate mogućnost “pobrati vrhnje” svih medija i ponuditi kompilaciju ili selekciju tog vrhnja publici, pritom plasirajući oglase između isječaka koji bi inače bili oglasi koje bi inače imali sami mediji. Pa, i malom Ivici je jasno o kakvom modelu je riječ. I to je zapravo problem koji mediji pokušavaju globalno riješiti.

24sata ukinuo redovito oglašavanje na Facebooku i Googleu

No, nije ista situacija na globalnoj i lokalnoj razini, a i lokalna se tržišta međusobno razlikuju. Hrvatsko je tržište malo, a Boris tvrdi da je ono baš zbog toga više orijentirano na poznate medijske brendove, a ne “agregatore”, odnosno Facebook i Google:

Konkretno, mi smo vidjeli da, kad Facebook padne i bude nedostupan, nama publika naprosto dođe na portale direktno. Dakle, publika jako dobro zna gdje treba doći po vijesti. U 24sata smo stoga bili eksperimentalno ukinuli bilo kakvu akviziciju prometa s platformi, da bismo potom zaključili da nam takva akvizicija uopće ni ne treba. Potpuno smo ukinuli redovno oglašavanje na Facebooku i Googleu, bez ikakvih posljedica, i dokazali među ostalim i “selection effect” koji sam spomenuo. Danas te platforme koristimo vrlo rijetko, samo kada lansiramo nešto novo, i to vrlo kratko, kao sekundarni kanal komunikacije, kao što bismo koristili televiziju ili billboarde. Mi to možemo jer imamo prepoznatljivost i lojalnost publike.

Novi online mediji poput BuzzFeeda, Voxa, Vicea i stotina drugih koji su nastali u zadnjih deset godina to ne mogu iz jednostavnog razloga što nemaju dublji odnos s publikom i što su gotovo potpuno bili ovisni o prometu s platformi. Naš promet s platformi ima beznačajan udio, u čemu se razlikujemo od medija s velikih tržišta ili novih medijskih brendova, pa nas ne boli puno kada se dogodi neka promjena algoritma. No, kad Facebook promijeni algoritam, neki poput BuzzFeeda teško stradaju i moraju puno toga objašnjavati investitorima.

Mogu li danas online mediji uspješno uvesti pretplatu na svoj sadržaj – u Hrvatskoj?

A neki, koji su bili dovoljno mudri, fokusirali su se na svoj sadržaj, svoje kanale distribucije i svoju publiku te su sve to monetizirali. U SAD-u je vidljiv porast pretplata na online medije u posljednje vrijeme, a koronakriza tomu je dodatno pomogla (što je zanimljivo jer je u isto vrijeme prihod od oglašavanja padao). No, u Hrvatskoj se online mediji koji su uspješno uveli paywall mogu nabrojati na prste ruke. Trupčević kaže da su naši mediji u tom pogledu pogriješili jer nisu sagledavali stvari dugoročno, pa su prerano pokušavali naplatiti sadržaje online, pa su odustali i dali sve besplatno – pa uvidjeli da to nema smisla jer oglašavanje nije dovoljno, pa se opet vratili na naplatu…

U konačnici, sve je to bio proces učenja i sazrijevanja tržišta koje i danas prolazi završnu fazu tranzicije iz tradicionalnih platformi na digitalnu. Danas vrlo jasno vidimo u svijetu da model digitalnih pretplata može biti uspješan i dugoročno održiv. Sve više medija može konstatirati da, nakon dugogodišnjih napora, imaju stabilnu bazu pretplatnika i značajan prihod od korisnika. Isto će se dogoditi i kod nas, tu Hrvatska neće biti izuzetak, a ljudi će uvidjeti da kolektivnim plaćanjem medija zaista dobivaju svoj neovisni glas u javnosti, jer nijedan medij ne može biti istinski neovisan ako nije prije svega ekonomski neovisan. To je od goleme važnosti za demokraciju i napredak našeg društva.

Ako se prisjetimo prošlosti, hrvatski građani su participirali u demokratskim promjenama na način da su svaki dan ili svaki tjedan glasovali svojim novcem na kioscima. I na taj način su dali svoj mali, ali vrlo značajan doprinos. One novine koje su zastupale interese građana, razotkrivale korupciju i druge devijantnosti u politici, njima su naklade i prihodi rasli izravnom podrškom građana. Oni pak koji su drukali “za režim” su padali ili propadali. Kada to razumijemo, i dodamo jasne trendove plaćanja glazbe, serija i filmova, mislim da možemo zaključiti da će u narednih par godina taj trend zaživjeti i kod nas.

Mark, izdrži – kritika Facebooka na Facebooku

Gdje fake news pronalazi megafon?

Posted by Mark, izdrži on Sunday, May 24, 2020

Razgovor s Borisom završavam s jednom zanimljivosti – otkriću da on stoji iza Facebook stranice Mark, izdrži, na kojoj se kritiziraju potezi tehnoloških platformi.

Hahaha, nisam mislio da će to itko zaozbiljno primijetiti, a kamoli me pitati o toj stranici. Ja sam poznat po kritiziranju platformi i propitkivanju njihovog utjecaja na društvo, a posebno preispitivanju njihove pozicije na tržištu oglašavanja. U vrijeme velike krize za Facebook, čiji je okidač bio veliki skandal s Cambridge Analyticom i namještanjem referenduma u Velikoj Britaniji i izbora u Americi, smislio sam krilaticu “Mark, izdrži!” koju sam stavljao na svaki svoj post na temu Facebooka, i ostalih platformi. Kada sam postao svjestan da je ta krilatica postala poznata, ne doduše kao ona “Jakove, izdrži!” koja se odnosila na Kolindinog supruga, iz čiste osobne zabave napravio sam i stranicu na koju ću stavljati takve postove, a dobro mi je došla i da tu krilaticu mogu tagirati u svojim postovima.

Žao mi je što to nisam učinio i ranije jer bih na jednom mjestu imao golemu arhivu materijala koji dubinski prikazuju nepregledno more problema s platformama. Toliko toga sam pročitao na tu temu da sam više zaboravio nego što se mogu prisjetiti. Dakle, kratki odgovor je – to je moja hobi stranica. 

Kritika istaknute osobe iz medija usmjerena prema društvenim medijima – na društvenim medijima. Pomalo ironično, ali možda najbolje opisuje kompleksan odnos koji mediji i društveni mediji imaju – bez tehnoloških platformi danas se teško može, pa makar ih koristili samo da ih kritiziramo.

Slagali se ili ne sa stavovima koje mnogi predstacvnici medija, poput Borisa, imaju prema tehnološkim platformama, zanimljivo je pratiti kako se medijska industrija konačno, iako s popriličnim zakašnjenjem, budi i opire neravnopravnom odnosu koji vlada godinama. Tehnološke platforme borit će se do zadnjeg daha da ne dođe do promjena u tom odnosu, ali s obzirom na nastojanja koja dolaze i iz Australije i SAD-a i EU, a sve katalizirano krizom kada se budžeti za oglašavanje smanjuju na svim frontama, daljnje zaoštravanje odnosa, a time promjena omjera snaga, doista su neizbježni.

Komentari

  1. Josip K

    Josip K

    16. 06. 2020. u 8:38 pm Odgovori

    Mediji su sami sebe uništili kada su napustili kvalitetno novinarstvo i od nepoznatih eksperimentalnih klik navlakuša tipa Buzzfeed preuzeli model, pompozne naslove za navlačenje korisnika i plitak sadržaj. To srozavanje kvalitete pomoglo je globalnim platformama da još više preuzmu primat i danas mediji ne mogu više učiniti ništa. Pogledajte naslove u hrvatskim medijima, ‘nevjerojatno, skandalozno, stravično’… To definitivno nije više ozbiljno novinarstvo a nije ni ozbiljno stavljati kampanje. Takav sadržaj nije puno ozbiljniji od sadržaja koje generiraju sami korisnici na FB Twitteru i sličnim platformama.

    Jedan Google sa 150 milijardi USD prihoda apsolutni je vladar i ne mogu mu ništa ni jače države a kamo li Australija. Oni sami su se rugali EU komisiji koja ih je kaznila sa milijardu USD pa su izjavili da su plaćenu kaznu zaradili za par dana.

    • Mia Biberović

      Mia Biberović

      17. 06. 2020. u 10:23 am Odgovori

      Slažem se, samo bih dodala da su Buzzfeed i slični nastali na temelju internetskih platformi – svoj sadržaj, naslove i svu optimizaciju prilagodili su i algoritmima platformi i ponašanju korisnika na njima. Kokoš-jaje problem.

      • Josip K

        Josip K

        18. 06. 2020. u 1:29 pm Odgovori

        Cijeli taj trend pokrenuo je sajt Viralnova mladog studenta koji je iz zabave eksperimentirao sa psihološkim pravilima za privlačenje korisnika i postigao u tome veliki uspjeh. Čitao sam listu njegovih uputa i sve to nema nikakve veze sa novinarstvom niti se čovjek uopće bavio vijestima.

        Tragedija (naših) medija je da su u pokušaju opstanka preuzeli taj model koji zapravo nema veze sa vijestima, umjesto da zadrže relativno kvalitetno novinarstvo. Time su nepovratno srozali svoj ugled jer iako ljudi klikaju da saznaju vijesti, više nisu vezani uz te medije kao prije već su news portali postali samo još jedan kanal zabave kao i Youtube, FB i drugi.

        Dakle vjernost čitatelja prema news mediju više ne postoji i treba stalno generirati nove senzacije da ih se pokuša zadržati, to je vrtlog prema dolje. Otežavajuća okolnost je da za razliku od FB, Youtube i Twittera koji sadržaj dobivaju besplatno, news portali trebaju održavati skupu vojsku novinara da bi generirali taj sadržaj i u nepovoljnom su položaju.

        Nije teško zaključiti da se niti oglašivači više ne žure stavljati oglas u takve medije sa srozanim ugledom, lakše im je kvantificirati učinke kampanje u profesionalnim mrežama tipa Google, FB i Youtube.

        Mislim da će se news mediji teško izvući iz situacije u koju su se sami doveli, tj da plaćaju profesionalce da rade banalni sadržaj koji FB i Youtube dobivaju besplatno.

        • Mia Biberović

          Mia Biberović

          18. 06. 2020. u 2:15 pm Odgovori

          Opet se slažem, tužno je da se preuzeo taj model, ali to je išlo dosta postupno – pomalo optimiziraš stvari, ne bi li se prilagođavao algoritmima platformi koje su donosile promet, kao i novim navikama čitatelja, koji su zbog povećanog korištenja spomenutih platformi bombardirani raznim sadržajem koji se bori za njihovu pažnju i, op, tu smo gdje jesmo.
          Neki su pokušavali povući kočnicu, ali teško je bilo kad se cijeli sustav prilagodio novoj situaciji. Slučajno znam za eksperiment jednog većeg medija koji je na jedno vrijeme uklonio sav klikbejtasti sadržaj, čime se promet srozao za 70%, ako se dobro sjećam, čime je ugrožen i poslovni model, a i radna mjesta za vojsku novinara. Naravno da se brzo odustalo od eksperimenta.
          U svakom slučaju, mislim da se taj cijeli balončić konačno ispuhava. Ima i nekih novih vjetrova koji pušu, a koji bi mogli utjecati na krajnji rezultat. Recimo, news portali bilježe porast prometa zbog korone (iako bilježe pad oglašavanja), određeni američki mediji bilježe povećan broj pretplatnika otkako je Trump na vlasti, a sve kako bi se pronašle relevantne informacije. Možda ipak taj “besplatan” sadržaj nije toliko vjerodostojan? Vidjet ćemo kako će se mijenjati navike čitatelja, a i kakve će rezultate donijeti regulacije platformi u Australiji i EU.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Društvene mreže

I porečki restoran i TikTok influencerica su u krivu

Iako je javnost brzo osudila influencericu Doris Stanković, s obje strane se pokazalo nepoznavanje profesionalne komunikacije, a i influencer marketinga.

Tehnologija

“Tata, jesi li baš morao kupiti električni auto?”

Napravio sam grešku: kupio sam električni automobil. Svi članci o električnim vozilima (EV) koje sam čitao na Hacker Newsu i Redditu nisu me pripremili za desetak EV infrastrukturnih problema u Hrvatskoj i okolici. Anegdote u nastavku objašnjavaju lekcije koje sam naučio na teži način.

Izrada web stranica

Da HTZ zna promovirati slavonski turizam u doba krize, ne bi pokrenuo Slavonia.travel

Slavonija je zanemarena već dugo, ali imamo što za ponuditi. Zašto onda reklamiramo samo kulen, rakiju i fiš?!

Što ste propustili

Startupi i poslovanje

Marko Štajcer: Kad već imamo ogromne količine podataka, idemo ih iskoristiti!

U 2020. nikada nije bilo jasnije koliku vrijednost nosi tehnologija za normalno funkcioniranje društva, a koliko još bi nam značila kada bi sve podatke koje imamo upogonili da rade za nas. Zanimaju li vas otvoreni podaci i rješavanje velikih analitički problema na njima, Open Data Hackathon dobra je prilika za iskušati svoje vještine i povezati se s ključnim mentorima i investitorima.

Društvene mreže

Hrvatski influenceri ne čekaju rasplet situacije s TikTokom: Već su spremni za selidbu na Reels

Tijekom vikenda bilo je neizvjesno hoće li TikTok biti izbačen iz američkih trgovina aplikacijama ili ne, ali čini se da postoji svjetlo na kraju tunela. No, sve je to uzburkalo i domaće i globalne kreatore sadržaja, a Vlatko Tutić iz JoomBoosa, koji okuplja 13 TikTokera, otkriva kako su došli na ovu društvenu mrežu, a i kako će s nje otići na Reels ili negdje drugdje, ako bude potrebno.

Netokracija Podcast

Tko je tko u hrvatskoj digitalnoj industriji? Slavimo 50. epizodu Netokracija Podcasta!

Povodom 50. epizode Netokracija Podcasta odlučili smo se na malo drugačiji format: igru! Pogađat ćemo neka od najistaknutijih lica hrvatske digitalne industrije, od osnivača tehnoloških tvrtki do freelancera i marketingaša!

Tehnologija

Hrvatska kripto poštanska marka rasprodana je u nekoliko sati, ali što je to uopće

Uz pomoć Belme Gutlić iz tvrtke NodeFactory i Tina Galetovića iz tvrtke BitX te filatelista Emila Drkušića otkrivamo u čemu je stvar kod blockchain marke Hrvatske Pošte.

Startupi i poslovanje

Kakav dan: Nanobit se prodaje švedskom Stillfrontu za 148 milijuna dolara; spekulira se da Rimac Automobili preuzimaju Bugatti

Kad pratite tehnološki sektor, rijetko se kad dogodi da se dvije izvanredne vijesti dogode u istom danu. Danas je ipak takav dan.

Tehnologija

Facebook želi da gledate svijet kroz njegove uređaje, no želite li zbilja pametne – Ray Banke?

U pomalo iznenađujućem predstavljanju jučer, Facebookov Mark Zuckerberg najavio je dva nova proizvoda: Oculus Quest 2 i pametne naočale, a za Netokraciju ih komentira Darian Škarica, osnivač tvrtke Delta Reality.