Slučaj Borboleta: Zaštitila dizajn, narušila si ugled

Pogledate li danas Facebook stranicu Borbolete ne biste mogli zaključiti da je ovaj brend nakita prije samo desetak dana prolazio kroz pravu komunikacijsku krizu ispunjenu negativnim komentarima i niskim ocjenama. Naime, nakon članka na portalu Novac.hr, mnogi su negativno reagirali na način na koji je ovaj brend, u vlasništvu Tajane Lisičar, pokušao riješiti problem s kojim se mnogi dizajneri susreću – kopiranjem. Naime, Borboleta je podnijela Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo dvije prijave za zaštitu industrijskog dizajna za ukupno 67 komada nakita, a nakon toga je mnogim proizvođačima i trgovcima nakita stigla opomena pred tužbu jer objavljuju, prodaju i općenito koriste “proizvode čija vizualna obilježja sadrže industrijski dizajn zaštićen od strane društva Borboleta d.o.o.”.

Ono što je mnogima diskutabilno i zbog čega je javnost negativno reagirala jest pitanje je li uopće riječ o kopiranju, odnosno je li Borboleta tržištu doista ponudila nešto unikatno, jedinstveno i novo da bi se drugi trgovci i zlatari, koji prodaju i proizvode sličan nakit, mogli prozvati plagijatorima i pozvati na nagodbu radi podmirenja štete.

Odgovor na to pitanje neće se ponuditi u ovom tekstu, jer je to nešto što će se, moguće, rješavati sudskim putem uz pomoć vještačenja, ali posebno je zanimljiv podatak koji je mnogima van domene dizajna i intelektualnog vlasništva do sada bio manje poznat – da se pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo može zaštititi bilo koji industrijski dizajn koji “udovoljava definiciji dizajna”, odnosno “predstavlja vanjski izgled proizvoda i nije protivan javnom interesu ili prihvaćenim moralnim načelima”, stoji u odgovoru DZIV-a portalu Novac.hr.

Borboleta je tako zaštitila 67 proizvoda, nakon čega su na adrese onih koji se koriste sličnim motivima u dizajnu svog nakita, koji uključuju i dosta univerzalne simbole poput srca ili sidra, stigle opomene pred tužbu.

Na upit tko bi mogao dati više informacija o cijelom slučaju, s više strana stizalo mi je samo jedno ime – Dina Korper Žemva iz ureda Korper i partneri, odvjetnica i stručnjakinja za intelektualno vlasništvo, nositeljica kolegija Osnove intelektualnog vlasništva na Studiju dizajna, Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. A ona smatra da upravo tako veliki broj prijavljenih dizajna nakita DZIV-u, a koji se već neko vrijeme nalazi na tržištu, govori da je to ideja nekoga tko se inače ne bavi intelektualnim vlasništvom.

No, idemo redom.

Korper Žemva objašnjava kako intelektualno vlasništvo poznaje dvije osnovne velike skupine prava: autorska prava i prava industrijskog vlasništva. U potonju skupinu prava ubrajaju se žig, patent i industrijski dizajn.

Sva ta prava su “velika” monopolna prava koja država podjeljuje bilo fizičkim, bilo pravnim osobama kako bi te osobe zaštitile ili znak, odnosno izum, ili dizajn.

Rečena zaštita se ostvaruje u dva smjera: pravo koje podijeli država pripada isključivo osobi kojoj je pravo priznato, a s druge strane ta osoba jednom kad joj pravo bude priznato može svakome zabraniti upotrebu ma kojeg oblika priznatog prava.

Što je uopće intelektualno vlasništvo?

Moja sugovornica pojašnjava da su to proizvodi ljudskog uma, fizički neopipljivo vlasništvo, nematerijalna imovina koja, ako se uspješno iskorištava, ima respektabilan financijski efekt, kako za nositelja prava, tako i za državu.

Osim toga takva imovina je interesantna i ulagačima, prvenstveno zbog ekskluzivnosti oko koje se može graditi brend što svakako daje prednost na tržištu. Konačno – i licenciranjem se može steći znatan novac.

Razlika između žiga, patenta i dizajna

Kako je mnoge bunilo što je to Borboleta uopće zaštitila, Korper Žemva objašnjava razliku između žiga, patenta i dizajna, a razlika je, zapravo, u predmetu zaštite.

Žigom se štiti znak kojim se označavaju robe i usluge, patentom se štiti izum, a industrijskim dizajnom, očito, dizajn.

S obzirom na to da nam je u fokusu industrijski dizajn kao pravna kategorija, to pravo se priznaje isključivo za vanjski izgled predmeta zaštite, bilo da se radi o crti, šari, konturi, boji… Dakle, o svim oku vidljivim elementima, ali nikako ne i o funkciji predmeta zaštite.

Zakon o dizajnu govori da su predmet zaštite proizvodi koji su novi i imaju individualni karakter. To su proizvodi ili zanatski predmeti ili kakvi industrijski predmeti, a, osim već rečenog, i neki materijal, ornamentacija, pakiranje, oprema, tipografija, grafički simboli…

Kako zaštititi industrijski dizajn?

Dizajn je svakako zaštićen i autorskim pravom, jer je riječ o autorskom djelu, no, ako želi, autor može podnijeti zahtjev i Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo kako bi realizirao pravo na industrijski dizajn. A postupak je, zapravo, jednostavan – ako je prijava uredna, rješenje o industrijskom dizajnu stiže brzo.

Tu prijavu, koja sadrži samo nekoliko A4 obrazaca, može i elektroničkim putem DZIV-u u vlastito ime predati sam dizajner, no isto tako dizajner može svoja prava na dizajnu, svom autorskom djelu, prenijeti nekom drugom, bilo naplatno ili besplatno. U tom slučaju ta osoba može zaštititi dizajn i to nas dovodi do situacije da na istom predmetu zaštite jedna osoba ima pravo industrijskog dizajna, dok je dizajner i nadalje nositelj autorskih prava.

Prijava, bez obzira na to radi li se fizički ili digitalno, uvijek sadrži iste dokumente, obrasce na kojima se ispunjavaju podaci o podnositelju, dizajneru i predmetu zaštite, što može biti crtež, ili fotografija.

Kao što je i DZIV objasnio za Novac.hr, iako Zakon o industrijskom dizajnu propisuje da se industrijskim dizajnom štiti dizajn u onoj mjeri u kojoj je nov i u kojoj ima individualan karakter, nakon što dizajner prijavi svoj dizajn, ta se novost ili individualnost ne propitkuje, već se, ako je prijava uredna, u glasniku DZIV-a objavljuje rješenje kojim se priznaje pravo na industrijski dizajn.

I to je glavno pitanje – koja je svrha takve zaštite?

Često nailazimo na pitanje koja je svrha takve “površne” zaštite i kako je moguće da se prijava ispituje samo na formalne uvjete i kakva je onda kvalitete takva zaštita?

Ako se i ovlaš osvrnemo oko sebe – sve, ali baš sve što nam je u vidnom polju je dizajnirano – nešto nam je lijepo, nešto nije, nešto nam je prihvatljivo nešto pak ne, nešto nam se sviđa i tako redom. Svaku stvar, proizvod s kojima se susrećemo svakodnevno, često uopće ne percipiramo kao dizajn. No, svaki oblik, svako slovo, svaka ikona na zaslonu je dizajn. Zamislite sad situaciju da DZIV odlučujući o registraciji nekog dizajna mora napraviti uvid u sve ikad kreirane dizajne koji su na ma koji način dostupni javnosti. Postupak bi trajao duže no što je trajanje primarne zaštite.

Kako poništiti nečiju zaštitu industrijskog dizajna?

No, kako postoji procedura za zaštitu, tako postoji i procedura za poništenje te zaštite, odnosno rješenja kojim je takvom dizajnu priznato pravo na zaštitu. I to je, zapravo, ono što prodavači i proizvođači nakita kojima se Borboleta obratila opomenom pred tužbu mogu napraviti. Korper Žemva objašnjava i taj dio procesa.

Tko će krenuti u poništaj, morat će dokazati da taj industrijski dizajn nije osnovan na zakonu. Najbrže se može uspjeti u postupku poništaja ako se pokaže i dokaže neko ranije isto pravo, ili neki raniji isti dizajn. Dizajni se smatraju istima ako se i razlikuju, ali u nebitnim pojedinostima. Postupak za poništaj se pokreće prijedlogom koji se podnosi DZIV-u. Protiv rješenja o prijedlogu nezadovoljna strana će uložiti žalbu, a protiv rješenja žalbenog vijeća nezadovoljna strana može pokrenuti spor pred Upravnim sudom. Tijekom cijelog tog dugotrajnog postupka nositelj prava uživa zaštitu.

Bolje mirenje, nego sud

Nositelj, čija se prava vrijeđaju, onome za kog drži da vrijeđa njegovo pravo prvo će dostaviti dopis u kojemu traži prestanak povrede, a vjerojatno i novac za obeštećenje, kaže moja sugovornica, a upravo je to napravila Borboleta. Kad dođe do takve situacije, Korper Žemva preporučuje da se u tom trenutku stranke u prijeporu izmire, da si daju mogućnost da sagledaju pravi uzrok spora, što žele postići i kamo su se uputili, a kamo će stići.

Nažalost, i uz vrlo malo tvrdoglavosti, dobacit će do suda. Tu da dođu u neko dogledno vrijeme do konačnog rješenja trebat će puno više od djeteline s četiri lista i ostalih srećonoša što veselo zveckaju na narukvici prijepora.

Ishod eventualnog spora oko dizajna nakita, koji je manje-više poznat i već duže vrijeme je u prodaji, teško je aspektirati, tim više što je riječ o izuzetno velikom broju industrijskih dizajna, budući da se radi o 67 rješenja kojima se pravo priznaje. Za svaki dizajn ponaosob treba provesti vještačenje, što može uzeti dosta vremena, a o dugotrajnosti sudskog postupka i bez vještačenja da i ne govorim.

Svi navedeni dizajni su lako dostupni na web stranici DZIV-a gdje se nalaze objavljena rješenja o priznanju prava na industrijski dizajn s fotografijama dizajna, napominje moja sugovornica.

Tragovi review bombinga i dalje su vidljivi – i bit će dugo

A dostupni su i komentari javnosti na cijeli ovaj potez Borbolete – možda su isključene ocjene na Facebooku, ali i dalje su vidljive na Googleu, u raznim člancima i analizama. I tamo su do daljnjega, a brendu će, zahvaljujući tome, trebati dosta vremena da si vrati prijašnji ugled. Teško je sada računati, ali potrebno je postaviti pitanje – čak i da ne ulazimo u analizu individualnosti i novosti – je li doista pokretanje ovakvog postupka zaštite dizajna opravdano ulaganje, s obzirom na posljedice na ugled i poslovanje koje može imati, a u konačnici i na ishod priznanja same zaštite?