Svi će uz j.d.o.o. postati ‘poduzetnici’, ali samo će neki prodavati i stvoriti startupe
Ivan Brezak Brkan
19. 10. 2012.
Izmjenom Zakona o trgovačkim društvima od jučer možete pokrenuti tzv. jednostavni d.o.o. odnosno j.d.o.o. Najbitnija novost novog, jednostavnijeg društva s ograničenom odgovornošću jest da temeljni kapital može biti deset za razliku od dosadašnjih dvadeset tisuća kuna. Nije da niste mogli unositi i opremu, u svim startupima prisutnu kroz računala, u temeljni kapital, ali očito je tih 20 tisuća kuna bilo boljka. Nije. Ne muči me toliko ni d.o.o. ni j.d.o.o., već činjenica da ćete tih 20 tisuća kuna ipak morati "prihoditi".
Izmjenom Zakona o trgovačkim društvima od jučer možete pokrenuti tzv. jednostavni d.o.o. odnosno j.d.o.o. Najbitnija novost novog, jednostavnijeg društva s ograničenom odgovornošću jest da temeljni kapital može biti deset za razliku od dosadašnjih dvadeset tisuća kuna. Nije da niste mogli unositi i opremu, u svim startupima prisutnu kroz računala, u temeljni kapital, ali očito je tih 20 tisuća kuna bilo boljka. Nije. Ne muči me toliko ni d.o.o. ni j.d.o.o., već činjenica da ćete tih 20 tisuća kuna ipak morati “prihoditi”.
Nije da j.d.o.o. unatoč smanjivanju raznih troškova nije jednostavniji i pristupačniji mladim i novim poduzetnicima uz ukupan trošak od osamstotinjak kuna. Makar vi i dalje morali u tiskano izdanje narodnih novina, kako je primijetio Saša Cvetojević, dati oglas o osnivanju tvrtke što u današnje internetsko vrijeme zaista nema smisla, j.d.o.o. je financijski jednostavniji. Uzmimo sadašnju verziju kao 0.1 koji treba mnogo nadopuna u vezi manje administracije. Radi li se jednostavno o tome da se nije moglo, ili se čeka prvi nalet osnivača koji će popuniti budžete administrativnim troškovima za poduzetnika i startup, iskreno rečeno nije najbitnije u ovom trenutku.
Kako nije bitno?
Nije bitno iz jednostavnog razloga što niste riješili svoj osnovni problem, a to je onih 20 tisuća kuna s početka priče iz “normalnog”, “starog” ili pak “nedostižnog” d.o.o.-a. Ne zabrinjanjavaju me uopće sva pitanja vezana za osnivanje tvrtke. Ona me vesele, jer je red da se pitate ima li kvake s j.d.o.o., koji su troškovi itd. Muči me i brine nedostatak pitanja, bilo to prije osnivanja tvrtke ili pak prilikom mentoriranja startupa na Startup Visu, oko toga kako zaraditi tih 20 tisuća kuna koje vam više ne trebaju. Zašto to ne pitate? Zašto ne tražite osobu za prodaju?
Startup sales posla
Developeri nisu krivi za takvo stanje, koliko god govorili o tome da se tehnički geekovi i “husleri” odnosno prodavači međusobno mrze. Oni s obje strane koji ne vide vrijednost u tome da netko zna realizirati vašu ideju ili je pak, ne daj Bože, prodati, nemaju što tražiti u startupu. Primjeri ShoutEma, Voxija, Farmerona i nedavne investicije u WhoAPI to pokazuju.
No nisu li ShoutEm i WhoAPi nastali uz investicije? Pošteno pitanje, ali nisu li i jedni i drugi prije toga napravili tvrtke koje su zarađivale: Pet minuta kao razvojnu agenciju i hosting tvrtku GEM Studio u slučaju Edija i Gorana. Gdje je vaš kapital? Oni su našli investitore, jer su realno znali koliko bi im trebalo da zarade dovoljno za daljnji razvoj, a znate li vi? Kome ste prodali? Osobno sam imao sreće što sam kao srednjoškolac mogao krenuti raditi kroz tvrtku svojih roditelja, tako da je to bio moj j.d.o.o. u malom, ali sam ipak morao – prodati. Hosting pa dizajn pa oglašavanje pa projekte…
Kako ćete zaraditi svojih prvih 5 tisuća kuna…
…je moje pitanje svakom “mladom” startupu kojeg upoznam. Za tvrtke poput Appidemije ili Code Anywhere se ne brinem, jer su pokazali da znaju nešto zaraditi, nešto prodati, a upravo su prodajna pitanja ona koja najmanje čujem od startupa. Ne očekujem Ivana da pita nešto o prodaji dok gura Procedo i nalazi tisuće novih korisnika za CodeAnywhere. Stoga, ukoliko ste dosad kao slobodnjak, primjerice dizajner ili developer, zarađivali za život, za vas se ne brinem. D.o.o. ili j.d.o.o. je tek daljnja afirmacija i u nekim slučajevima čvrsta legalizacija vašeg stvarnog posla! Slobodno preskočite na zaključak!
Ukoliko vam je pak ovo prvi startup, prva tvrtka i nikad samostalno niste zaradili 5 tisuća kuna, ni na trenutak nemojte pomisliti da je j.d.o.o. početak vašeg startupa. I ne mislim na plaću koju ste imali u marketinškoj agenciji u kojoj ste radili. Da, naći ćete investitora ukoliko prodajete, poput Farmerona koji je već prodavao svoj proizvod ili Zemante koja je morala među prvim europskim startupima “prodati” svoj proizvod da uđe u Seedcamp. Prihodi su ipak najbolji pokazatelj ozbiljnosti tima i proizvoda vašem budućem investitoru.
Sistematično rješenje za kaotičan startup ne postoji
Zato uvijek govorimo o timovima, koje investitori više cijene od ideja. Što će se dogoditi ako ne uđete u Eleven po prijavi ili pak mojoj ili Bogdanovoj preporuci? Što ako ne nađete investitora? Da, morati ćete prodati. Da nađete investitora, morati ćete prodati. Morat ćete moći prodati svoj startup kao proizvod ili tvrtku za 20 tisuća kuna na računu ili 25 tisuća eura u obliku investicije. Jednostavni d.o.o. će sigurno omogućiti mnogima da pokrenu svoje tvrtke i krenu u poduzetništvo, ali me brine misle li o onome što slijedi?
Otac, koji je ekonomist i koji me naučio da u poslu uvijek obje strane moraju biti zadovoljne, nelagodno je primio svojevremeno moju izjavu da izdavanje računa nije bitno koliko prodaja, no ubrzo se složio. Dobar računovođa će vam uvijek držati papire u redu, ali morate prodati kako biste račune izdavali. Nikola mi je jutros dok smo raspravljali o ovoj temi dao jednostvnu usporedbu osnivanja j.d.o.o-a i prave tvrtke, a to su svakome jasni primjeri seksa i roditeljstva. Postati tata i mama je biološki lako, ali jeste li spremni za roditeljstvo? Jeste li spremni za pravi biznis, a ne “samo” j.d.o.o. ili d.o.o.?
Stoga, prije nego odlučite potrošiti tih 800 kuna na administrativne i druge troškove pitajte se biste li ipak mogli skupiti tih 20 tisuća kuna i bez j.d.o.o.-a. Bez investitora, prodajeći. Niste sigurni? Pitajte, ali o tome razmišljajte. Da ne bi dobili desetke tisuća jednostavnih tvrtki sa jednostavnim problemom, jer je izazov zapravo u jednostavnom društvu s ograničenom odgovornošću, već jednostavnom hrvatskom društvu koje zaboravlja da sve što što se isplaćuje netko mora i prodati. U startupu, to ste vi!
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Drago
19. 10. 2012. u 10:37 am
Ne vidim ja tu neke posebne revolucije. Ovo je samo da javnost više ne kokodače kako se drugdje to napravi za 5 min, a kod nas treba vječnost. Od ovoga bi bilo koristi kada bi se mladim poduzetnicima, tj. onima koji prvi puta otvaraju tvrtku i sl. smanjili državni nameti i ostalo što se mora redovno plaćati. Ovako treba početi zarađivati dobro od prvog dana ili imati fond za podmirenje obaveza dok ne krene posao željenim putem.
Nije da je ovo skroz loša inicijativa države, ali nadam se da neće stati samo na ovome, nego da će biti i nekih olakšica za početnike (možda i postoje, ali ja ne znam za njih :-/ ).
Eko
24. 01. 2016. u 10:34 am
Pripremi podlogu za firmu, onda je otvori. Nameti za svakoga prvu godinu su smanjeni, sa tim da su tu subvencije još za prvu godinu, ulaskom u sustav van pdv-a povečava se konkurentnost novootvorenih firmi. Drugo prije otvaranja bilo čega ili pokretanja, treba prvo naći par klijenata. Ljudi su malo čudni po tom pitanju, pa ići otvarati firmu a da si nisi osigurao bar početni start je kao ići u Kanadu tražiti posao bez da si dogovorio posao prije. Drugo ljudi koji su full-scale grafički/web dizajner i developeri, ne trebaju za otvaranje firme nikakvog developera i zaposlenika, ako se dogodi projekt koji premašuje nečije znanje, lijepo se napravi suradnja sa nekom agencijom ili freelancerom koji barata tim znanjem i plati ga se po projektnom postotku. Mislim da svi previše filozofirate ovdje i kukate.
Tomislav Krnić
19. 10. 2012. u 10:43 am
Smatram da bi veca novost bila jednostavno zatvaranje firme, a ne jednostavno otvaranje. Primjer…krenem s partnerom u posao i stvar se ne razvije kako treba ili ode u krivom smjeru. Odlucimo se za prestanak poslovanja i zatvaranje firme….i onda likvidacija, narodne novine i objave, javni biljeznici itd. U konacnici cijena veca od otvaranja firme uz strasan gubitak vremena.
Sustav je kod nas postavljen na nacin da su interesantni samo megalomanski projekti, dobar posao je ako se ne pomaknes iz iste fotelje do penzije, a firma koju osnujes bi trebala uspijeti inace te sustav kaznjava.
Tako nekako je napisan i ovaj clanak. S obzirom da Ivan ima iskustva ovo obracanje svima koji su apsolutni pocetnici je izuzetno korisno. Prava tema bi bila rasprava o prilagodbi zakona prema potrebama startup kompanija.
Treba poceti razlikovati razlicite tipove poslovanja i prilagoditi zakone. Nacionalna klasifikacija djelatnosti postoji i bilo bi vrijeme da se zapocne koristiti za ciljane zakone, da se shvati razlika izmedu poslovanja npr. knjizare u kojem je potrebno pofarbati zidove i posloziti knjige iz komisione prodaje i s druge strane tvrtke u kojoj npr. 10 ljudi treba raditi na razvoju proizvoda godinu-dvije koji ce (mozda) jednog dana donositi prihode.
Ylodi
19. 10. 2012. u 10:51 am
Vlada je fulala s ovim. Nije trebalo ići na jdoo već su trebali omogućiti jednostavno i legalno povremeno i dodatno zapošljavanje. Tako da oni koji nemaju firmu, a imaju kaj za raditi mogu imati legalne prihode i mogu jednostavno ući u posao. A kad bi im posao krenuo ne bi im bio problem pokrenuti doo.
Tomislav Krnić
19. 10. 2012. u 10:59 am
izmedu ostalog. Radis, zaradujes i pokusas sa strane otvoriti firmu i malo po malo ulagati od svoje place. Treba ti malo Web developer, dizajner, iOS programer….neostvarivo. 1000kn knjigovodstvo, komore, ogromna davanja za ugovor o djelu itd. Sve to za projekt koji ce za godinu dana mozda propasti ili ostvariti ogromnu zaradu od koje ce drzava moci podrzati neke nove pokusaje. Scena je tek u razvoju i netko mora zavrtiti kotac.
Hrvoje mihajlic
19. 10. 2012. u 11:19 am
Epska usporedba ovo s roditeljstvom
Nikola Krajačić
19. 10. 2012. u 12:02 pm
it’s epic ’cause it’s true 😀
siriously, znam neke ljude koji jedva čekaju jdoo jer eto, sad će postati poduzetnici i sad oni mogu lakše poslovati i otvoriti svoje firme i osvojiti svijet, jer eto, lakše je doći do 800kn nego do 20 tisuća.
Krivi je to razlog za otvaranje jdoo-a ili bilo kojeg oblika pravnog subjekta, čak i obrta i udruge. Ako imaš proizvod/uslugu s kojom misliš zarađivati, do 20k kuna ne bi trebao biti problem doći. Problem je u mindsetu onih koji misle da prvo treba registrirati subjekt, e a onda ćemo misliti šta ćemo zapravo raditi i prodavati. Jdoo tu ne pomaže apsolutno nikako.
Otud to s roditeljstvom – da, možeš napraviti dijete ali se ne možeš brinuti o njemu. Poduzetno, nema šta 🙂
Mateo Perak
19. 10. 2012. u 12:46 pm
Brakaneeeeee, i Spotie 2.0 zaradjuje, salje racune, dobiva prihode :)… eto, samo da ne ostanemo izostavljeni kad je i prijateljski Codeanywhere vec tu… haha;)
Antonio
19. 10. 2012. u 12:53 pm
Ali kako legalno do tih 20.000 kn? Kako nekome u HR naplatiti nešto kada nemaš obrt/firmu? Stoga se slažem s Ylodijem kada kaže da su trebali omogućiti jednostavno i legalno povremeno i dodatno zapošljavanje.
Tomislav Krnić
19. 10. 2012. u 12:55 pm
ugovor o djelu ili sl.
Igor
19. 10. 2012. u 6:31 pm
Na zalost, vecina firmi ne zeli isplatiti preko autorskog ugovora, jer im se dio novca ne oporezuje. I onda ili moras ici preko tudjeg racuna, ili traziti nekog studenta ili smisljati neki treci nacin kako da dodjes do novca kojeg zelis zaraditi. Da ne spominjem kako preko svih mogucih opcija zapravo gubis dio svog novca koji moras ostaviti drugima…
Branimir Šloser
19. 10. 2012. u 12:53 pm
Po mom mišljenu temeljni kapital je bio manji problem do sada. Veći problem je bila relativno komplicirana i bespotrebno skupa procedura otvaranja d.o.o-a.
Mislim, svaki biznis u startu već ima troškova koje treba platiti s računa firme i oni koji otvore tvrtku sa samo 10kn će tu imati problem.
Ali ako je sve kako piše, onda je otvoriti j.d.o.o jednako jedostavno i jednako košta kao i otvoriti obrt i ako se to stvarno sve može napraviti u 24 sata i za manje od 1000kn to je super. A nakon toga nitko ne brani j.d.o.o-u da uplati (ili zaradi) temeljni kapital od 20 000 kn i postane klasični d.o.o. Samo se s međukorakom koji se zove j.d.o.o ubrzao i pojeftinio proces otvaranja d.o.o-a.
Naravno, jednostavnije bi bilo da se odmah u startu pojednostavila i pojeftinla procedura otvaranja d.o.o-a, ali što je tu je, hack the system 🙂
Branimir Šloser
19. 10. 2012. u 12:56 pm
Ono što mi pada na pamet kao ok scenarij: Neka mlada osoba je freelancer (radi na crno). Uspije dogovoriti posao od 20 000kn i ne želi više raditi na crno – registrira j.d.o.o brzo i jeftino, izda račun i kada dobije uplatu prebaci se u d.o.o.
Isto tako je većina počela, samo su od nekog posudili 20 000kn i vratili to s prvom zaradom.
Tomislav Krnić
19. 10. 2012. u 1:00 pm
realan scenarij: cekas na placanje racuna i u meduvremenu trebas platiti 2500Kn PDV-a po izdanom racunu
Haris Čusto
19. 10. 2012. u 1:20 pm
Izdaji predračune 🙂
Emanuel Blagonić
19. 10. 2012. u 8:43 pm
Koliko je meni poznato, kada otvoriš doo (pa samim time i jdoo) nisi po “defaultu” u sustavu PDV-a prvu godinu, jedino ako prođeš neki iznos (ranije je bilo 80k, sada mislim da je više) ulaziš u sustav PDV-a. Naravno, možeš tražiti i od početka biti u sustavu PDV-a no to ti se ne isplati imho. 🙂
Tomislav
19. 10. 2012. u 9:16 pm
U pravu si. Sad sam pokusao naci koja je granica za ulazak u sustav PDV i naletim na super komentar ” Istina, ako imaš godišnji promet manji od 85.000 kn, to je hobi a ne firma” 🙂
U svakom slucaju mislim da se taj iznos povecao za 3-4 puta
Emanuel Blagonić
20. 10. 2012. u 10:20 am
Ako se hoćeš ozbiljno baviti biznisom i opstati, to mora krenuti kao hobi 🙂
Zlatko Turkalj
19. 10. 2012. u 1:37 pm
Dok Geekovi već dva dana komentiraju tehničke pretpostavke j.d.o.o, Hustleri su u medjuvremenu izvrtili tih 25k 🙂 #uljenavatru
Tomislav Krnić
19. 10. 2012. u 2:02 pm
Netko to razmislja oko otvaranja j.d.o.o. je pocetnik i za vjerovati je da se po prvi put susrece s pokretanjem tvrtke. Logicno je da trazi informacije
Damir Franusic
19. 10. 2012. u 2:33 pm
Kao prvo, da se sve moze u 24 sata obaviti je cista laz. Samo za registraciju imena firme potrebno je 4 radna dana i sanse su 99% da ce vam odbiti ime zbog samo njima znanih razloga. A one gluposti da se sve moze preko interneta obavit to mi je jos najboje od svega. Da, mozete skinuti formular sa neta i onda im ga fizicki odnijeti, lol. Ne znam, sve je to lijepo krasno ali realno, nisu bas nista napravili. Taj kapital od 20k je jedina stvar koja u biti ostaje vama u firmi, lova koju mozete trositi. Sve ostalo su cisti troskovi. Bilo bi bolje da su ostavili taj pocetni kapital, ukinuli sve ostale troskove i rijesili problem nepotrebno kompliciranog i dugotrajnog procesa registracije imena.
Marko
19. 10. 2012. u 3:30 pm
Svaki jdoo kad tad mora postati doo zbog zakonske obveze da dio dobiti mora ići u temeljni kapital. Sakupiti najmanje 24k kuna za doo (najmanje 20 tisuća za kapital i cca 4 tisuće troškova) je očito teže nego li 817,50 kuna koje je potrebno za započeti jdoo. Puno je lakše ući u biznis kada je sada onaj prvi korak – osnivanje trgovačkog društva, pristupačnije. Naravno da nakon toga slijedi pitanje održivosti i samog poslovanja, ali i startupi moraju nekako krenuti.
Što se tiče olakšica i poticaja, to već spada pod neka druga ministarstva poput MINGO-a (http://www.mingo.hr/default.aspx?id=3240) i MINPO-a (http://minpo.hr), ali i institucije i jedinica lokalne (regionalne) samouprave. Startup može saditi i lješnjake ako postoji dobar program i poticaji od strane JLRS-a. 🙂 (navodim takav primjer čisto da se maknem iz IT okvira, iako možda termin “startup” nije najprimjereniji u ovom slučaju :D)
Za zapošljavanje pak je tu HZZ sa svojim poticajnim programima (http://www.hzz.hr/default.aspx?id=8384) poput samozapošljavanja. Ukoliko je vjerovati Liniću, doprinosi bi trebali padati, barem onaj za obvezno zdravstveno osiguranje i to 2 postotna poena svaku godinu. Tako da s početnih 15%, tj. trenutnih 13%, bi doprinosi za zdravstvo trebali iznositi 7% do 2015. godine. Ni ZOR neće biti pošteđen izmjena ako se pita Mrsića. Da, naravno da se može još toga napraviti.
Pokretanje trgovačkog društva, tj. bebe kako je uspoređeno, definitivno je big deal i ne treba se olako shvaćati već se informirati i pročitati koji članak ZTD-a ili nekog drugog dokumenta. “Začeće” je lakše i jeftinije, a pelene su uvijek skuplje. 😀
Emanuel Blagonić
19. 10. 2012. u 8:50 pm
Marko, odgovaraš “školski”, političkim rječnikom. Ono što muči danas poduzetnike nije 20k kn za otvaranje doo, već to što čim otvoriš imaš masu troškova čak i da ne radiš. Samo “hladni pogon” je toliki da ti uz malo “nesreće” pojede cijeli temeljni kapital unutar prvih godinu dana.
Cjela poduzetnička klima u Hrvatskoj nije dobra, porezi su veliki, zapošljavanje ljudi je neisplativo zbog visokih doprinosa. Smanjimo poreze i više će ljudi raditi, dajmo poticaje za zapošljavanje čiju isplatu ne treba čekati po godinu dana. Ima puno toga što se može napraviti, ali i smajenje nekih doprinosa poput onog za ZO je dobar početak. Ono što je veći problem je što se svi ti prikupljeni porezi troše na “podmazivanje” tromog i neefikasnog, velikog i nepotrebnog državnog aparata. Dajmo otkaz 20% neučinkovitih, potaknimo da postanu privatnici 10% onih koji to mogu, i nagradimo 10% onih koji valjaju. Ostalih 60% može slobodno stagnirati na nešto manjoj plaći.
Inače, Tomislavov komentar o zatvaranju doo/jdoo je na mjestu. Procedura za otvaranje je ubrzana, ali procedura za zatvaranje je komplicirana, duga i skupa. Plus – još uvijek ne možemo otvoriti firmu sa stranim nazivom u imenu… My 2 cents, iako ne sve na temu 🙂
Tomislav
19. 10. 2012. u 9:28 pm
@Marko – prije nekoliko godina HZZ je imao poticajni program za zaposljavanje. Meni je trebao programer, a njihov program je nudio žene starije od 50 godina koje su nezaposlene dulje od 5 godina. Valjda je netko probrao prije mene medu njima programere tako da ja nisam imao srece.
@Emanuel – kod nas interesne skupine nisu jos poslozene. U biografiji Obame sam najbolje shvatio kako to u USA funkcionira. Npr. udruga lovaca sastavi 100 tocaka koji su njima bitni i posalje svim kandidatima. Ako zaokruzis da ces zastupati npr. 60 tocaka s popisa dobijes lovu za kampanju i preporuku clanovima udruge da glasaju za tebe. Tko za nas lobira ? Taktika cekanja i nije bas najbolja.
GoranAPP
21. 10. 2012. u 10:27 pm
Tomislave, za vas (konačno) lobira CISEx.
Tomislav Krnić
21. 10. 2012. u 10:54 pm
Prvi put cujem za Udrugu i iznenadilo me koliko ima clanova na popisu. Odlicno…moram prouciti o cemu se tocno radi. Hvala na informaciji.
Eko
24. 01. 2016. u 10:39 am
Meni je super kako svi tu pričaju o nekim ekstra troškovima, pa ako su vam troškovi problem uzmite paušalno oporezivanje za firmu i kraj priče.
Andrija
20. 10. 2012. u 5:17 pm
Jasno mi je da onima koji misle prvo otvoriti firmu, a onda smisliti kako zaraditi, ova promjena neće donijeti ništa osim što si lakše mogu stvariti probleme. Ali što je s nama koji već imamo poslove i želimo raditi potpuno legalno? Skupiti temeljni kapital + takse je problem odjednom, ali nije ako ću to skupljati od poslova koje ću obavljati kroz godinu. Čitam da je problem “hladni pogon”, ali ponovo, to nije problem, to mogu riješiti kroz godinu, ono što ne mogu je odjednom stvoriti 28 000 kn (kapital + takse) i PLUS još taj “hladni pogon” 🙂
Mihovil Barančić
22. 10. 2012. u 10:16 am
Do sada si trebao posuditi negdje 20.000kn na dva tjedna, platiti pristojbe i takse od oko 3.000kn i odmah po osnivanju tvrtke isplatiti se bi pozajmicu i vratiti 17.000 kn. Dakle trebao si imati svojih oko 3.000kn za osnovati tvrtku. Sada za to treba oko 800 kn što je ok da su smanjili pristojbe te ako znaš gdje uprihoditi za hladni pogon sve je super. Ako ne znaš imaš u roku od 60 dana tvrtku u stečaju (točnije u uvjetima za stečaj, neće tako lako ići u stečaj jer ga netko mora zatražiti). Dodatno više ne možeš nakon toga osnovati drugu tvrtku i u ovoj euforiji to je najgore, dakle ako nisi siguran u sebe i projekt nemoj otvarati tvrtku samo zato što je otvaranje pojeftinilo, ostalo ok.
Andrija
22. 10. 2012. u 7:37 pm
Koliko vidim, “u pravu” sam, postojeći poduzetnici su zabrinuti za potencijalne nove, da se novi ne bi uvalili u probleme jer misle da platiš 1 kn i imaš firmu 🙂 Ali i dalje JTD ima svojih prednosti (najviše onima koji rade na crno a htjeli bi biti legalni).
Emanuel
22. 10. 2012. u 1:55 pm
Nije problem otvoriti j.d.o.o ili d.o.o problem je raditi za državu.
Svaki mjesec je potrebno izdvojiti veliku sumu novca za zdravstveno,mirovinsko, knjigovođu, spomeničke rente, prireze, poreze i još 200 različitih gluposti.
I tu nastaje problem kod mladih koji tek kreću u posao a nemaju uhodan na ‘crno’
Josip
29. 10. 2012. u 2:20 am
Potpuno se slažem, s tim da je na kraju trebalo pisati “imaju” umjesto “nemaju” 🙂
Miroslav
20. 05. 2015. u 4:11 pm
http://solversint.com/poslovanje/ – Dobar blog za poslovanje, čim stave još postova.