Sebići, mačke i revolucije: Zašto se vlasti boje društvenih mreža?

U proteklih godinu dana nanizale su se različite politički motivirane blokade društvenih mreža. U Turskoj su u ožujku utihnuli Twitter i YouTube nakon što se ovim mrežama pronio sadržaj koji Recepa Tayyipa Erdoğana, tada ministra – danas predsjednika, povezuje s korupcijskim skandalom.

U svibnju je Tajland svojim stanovnicima zabranio pristup Facebooku kako bi “spriječio nemire” (i širenje informacija), a druge društvene mreže poput Twittera i Instagrama zamoljene su za “suradnju” u budućnosti, izvijestio je Pando Daily. Samo mjesec dana kasnije Irak je blokirao nekoliko društvenih mreža i web stranica s vijestima

Broj ovakvih zabrana raste iz dana u dan, a sada na popis dolazi i Kina.

Kišobranima za demokraciju, cenzurom protiv nje

U jeku su protesti koje je izazvalo odbijanje Pekinga da odobri otvoreno nominiranje kandidata na lokalnim izborima planiranim za 2017. godinu,  što su ujedno i prvi demokratski izbori u Hongkongu.

Demonstranti su u prosvjed krenuli oboružani kabanicama, maskama, suncobranima i kišobranima kako bi se zaštitili od suzavca, pa se tako proširio naziv “kišobranska revolucija”,  a profile tamošnjih korisnika Instagrama preplavile su slike s lica događaja pod hashtagom #OccupyCentral, nakon čega je zabranjen pristup mreži.

Facebook i Twitter u Kini su blokirani od 2009. godine, izuzev u Hong Kongu i Šangaju gdje je pristup istima dozvoljen zbog privlačenja investitora i promoviranja zone slobodne trgovine. Instagram unatoč svojoj povezanosti s Facebookom sve dosad nije podlegao toj blokadi, jer mreža sebića i slika hrane na prvi pogled uistinu se ne čini alatom za osvještavanje o aktualnim političkim događanjima i previranjima.

Postovi povezani s protestima ili označeni hashtagom #OccupyCentral zabranjeni su i na mreži Weibo, kineskoj lokalnoj verziji (zabranjenog) Twittera, objavio je BBC. Stranica Free Weibo, koja prati cenzuru sadržaja na mreži, objavila je stotine cenzuriranih postova u kojima se spominje prodemokratski protesti, a njihov se broj od petka do nedjelje upetostručio.

Više od platforme za lajkanje

Društvene mreže na dnevnoj baze najčešće koristimo za banalne stvari, objavljivanje sebića ili današnjeg ručka, videe mačaka i memeove s 9gaga, a njihov utjecaj i važnost u širenju informacija i propagiranju slobode misli i izražavanja uviđamo tek kada netko ostane bez tog prava koje uzimamo zdravo za gotovo.

Pa ipak, ti servisi već su se mnogo puta pokazali iznimno korisnim alatom izvještavanja – bilo da je riječ o političkim zbivanjima ili izvanrednim situacijama poput nedavnih poplava, kada je kolektivna mašinerija društvenih mreža upotrebljena za organizaciju pomoći i pravovremeno slanje informacija o stanju na pogođenim područjima.

S druge strane, korisnici zabranjenih servisa često su našli alternativne načine da se društvenim mrežama koriste i još aktivnije izvještavaju o događanjima zbog kojih im je pristup i zabranjen, pretvarajući ih tako u sredstva bunta protiv vlasti, nadležnih i sustava cenzure.

Razmislimo svi o tome koliko smo sretni što se naša Vlada samo igra cenzure na Twitteru i što imamo privilegiju svoje društvene mreže koristiti samo za banalne statuse i tvitove.