Portfolio s Dribbblea je kao loše driblanje u utakmici za posao product dizajnera

Što (ne)valja kod Dribbblea i kako se bolje predstaviti budućem poslodavcu ili klijentu?

Dribbble je u teoriji dobar i istini na volju u većini slučajeva služi svojoj svrsi, ali u svijetu product dizajna pomalo gubi smisao. Dribbble je odličan za grafički dizajn, ilustracije, animacije i koncepte, ali njegov format (slika rezolucije 600×800) ne dopušta dovoljnu slobodu koja je potrebna u product dizajnu. Sve to ne bi bio nekakav problem da u zadnje vrijeme nisam primijetio značajno povećanje u korištenju Dribbblea u prijavama za posao product dizajnera.

Povećanje lajkova ne jamči kvalitetu

Naime, svaka slika stavljena na Dribbble može se komentirati i lajkati, a što više komentara i lajkova slika ima, to je vidljivija ostalim korisnicima. Upravo iz ovog razloga, nažalost, motivacija dijeljenja svog rada na Dribbbleu nije više predstavljanje rješenja određenog problema. To se pretvorilo u dijeljenje što je moguće vizualno atraktivnijih radova koji će generirati više engagementa. Forma je prestala pratiti funkciju.

Dizajneri prilikom potrage za poslom sve više “bježe” bespotrebnom pumpanju portfolia s radovima koji na Dribbbleu donose lajkove i komentare. Naravno, ne tvrdim da funkcionalan dizajn ne može ili ne treba biti vizualno lijep. Ipak, radovi koje dizajneri dijele na Dribbbleu često su bez supstance, pojašnjenja, bez pozadinske priče i ne adresiraju stvarne probleme. Rade se manji one-offovi u kojima se predstavi jedan ekran iz aplikacije koji, koliko god potencijalno vizualno atraktivan bio, sam po sebi ne govori baš ništa.

Je li do Dribbblea ili do nas?

Sam Dribbble se ne pokušava pretvarati da je nešto što nije, njegova vizija i misija i dalje su isti. Odlično je što postoji mjesto na kojem možemo svoje radove podijeliti i na njih dobiti neku barem donekle korisnu povratnu informaciju. Problem je u tome što se naše samovrednovanje, a samim time i osjećaj za kvalitetu radova, gradi na osnovu prihvaćanja od zajednice. Dok će tako naši radovi gomilati lajkove i komentare, rješenja koja smo tu predstavili nisu nužno primjenjiva u stvarnom svijetu, ili još bitnije, kod potencijalnog poslodavca.

Dizajniranje web i mobilnih aplikacija mnogo je više od dvodimenzionalnosti koju nam Dribbble i slične platforme nude; sam proces iza toga prolazi kroz nebrojeno mnogo koraka, a zadnji korak – vizualni aspekt, iako bitan, nije apsolutni temelj kvalitetnog proizvoda odnosno product dizajna.

Kada se prezentiraš nekoj firmi, portfolio nije samo prezentacija tvojih sposobnosti da složiš vizualno atraktivan dizajn, nego i prezentacija tebe kao osobe koja može riješiti problem, koja je po meni puno bitnija stavka. Sexy dizajn je nešto što se da izučiti, iako se stalno mijenja. S druge strane, design-thinking zahtijeva puno više truda i talenta, a samim time je i puno vrjednija osobina product designera.

Kako onda do idealnog portfolia?

Stoga, najbolji način za dolazak do dobrog portfolia (i posla) je da jednostavno ispričaš čitavu priču:

• Koje izazove rješava tvoj dizajn? Bitno je istaknuti s kojim je ciljem aplikacija rađena i koje probleme ona adresira. Iz ovoga poslodavac najlakše može vidjeti kako si pristupio/la problemu, a i pomaže mu da razumije kojim si se rješenjima vodio/la.
• Kroz koliko je iteracija tvoj dizajn prošao i zašto? U idealnom svijetu bi tvoj dizajn bio odobren u prvoj iteraciji; u ovome tužnom svijetu u kojemu živimo, vjerojatno će tvoj dizajn proći kroz bezbroj iteracija prije nego se želje klijenta i tvoje ideje sinkroniziraju. Još je zanimljiviji slučaj ako je tvoj dizajn prošao kod klijenta, ali iz nekog razloga u stvarnom svijetu nije polučio optimalne rezultate. Korisnici su dosta čudni – ima ih mladih, ima ih starijih, ima onih koji ne mogu zaspati bez Mozarta, kao i onih koji ne zatvaraju prozore u autu ako svira neka dobra cajka. Isto će tako aplikacije koristiti na potpuno drugačiji način. Uvijek probaj odgovoriti na pitanje jesi li pogodio/la ciljanu skupinu i ako nisi, gdje je potencijalno nastao problem te što si iz toga naučio/la?
• Kako si došao/la do konačnog izgleda aplikacije? Je li prije aplikacije već postojao nekakav brending ili style guide koji si morao/la pratiti? Ako nije, zašto si se odlučio/la za točno taj izgled aplikacije?
• Objasni neki atipičan problem na koji si naišao/la i kako si ga riješio/la. Koje su odluke donesene i zašto su donesene? Svaki proizvod je priča sama za sebe, a dosta često prilikom razrađivanja dizajna dolazimo do novih problema s kojima se nismo prije imali prilike susresti. Poslodavci vole vidjeti kako razmišljaš, a ova je točka zapravo najveći pokazatelj koliko si snalažljiv/a u onome što radiš.

Nije Dribbble sve…

Moj Dribbble portfolio je siromašan i rijetko kad tu stavljam svoje radove. Ono što je na njemu su većinom prototipi koji prikazuju dio flowa iz stvarne aplikacije, a u mom su portfoliu oni samo dio jedne dosta šire priče kojom opisujem misaoni proces koji stoji iza onoga što radim.

Sve gore navedene stvari mnogim su poslodavcima, pa tako i meni u Ars Futuri, bitne kada gledamo portfolio i pokušavamo procijeniti je li netko dorastao poziciji za koju se prijavljuje. Želimo vidjeti kako osoba razmišlja i koji pristup rješavanju problema ima, a slaganje zanimljivog dizajna je trešnjica 🍒 na vrhu ovog sladoleda 🍦.