Kako osnivač Auke od Hrvata s kešom želi napraviti Hrvata s mobitelom

Vjerojatno je veći dio vas imao priliku plaćati beskontaktnim karticama i vjerujem da ste sretni što imamo tu opciju. Sve dok vas na nekoj blagajni ne pogledaju sućutno, savjetujući vam kako to nije pametno i da vam tako nasred ulice mogu izvući s računa 100 kuna. Neinformiranost, dezinformacije i skepticizam idu zajedno, iako, u ovom slučaju, to nisu baš gluposti. Postoje novčanici koji nas štite od toga, no većinu opet nije briga – vjerujemo u svoje džepove i postave torbi. I to je sasvim u redu.

Važnost ove opcije bitno je naglasiti iz drugog razloga. Upravo način na koji, bez obzira na posljedice, koristimo blagodati plaćanja bez gotovine, pokazuje da smo kao korisnici i potrošači željni promjena. Za promjenu, znači, imamo volje, kao i sredstava: tehnologija je napredovala, tako i sigurnost, a uskoro slijedi i pravna regulacija uz direktivu PSD2.

Zamislite onda ovaj svijet: kad ugledamo nečiji dobar komad odjeće ili namještaja, možemo ga odmah skenirati i kupiti; kada smo gladni usred nepoznatog grada, u trenu možemo naći i naručiti hranu prije nego budemo na izmaku snaga; kada trčimo na tramvaj, ne moramo se misliti gdje je kiosk za karte, samo izvadimo mobitel – i riješeno.

Mogućnosti su bezbrojne, a sve što nas dijeli od trenutka kada ne budemo morali misliti koliko nam je ostalo sitnoga i gdje možemo dignuti novac za kavu, jest mobilno plaćanje.

Što će Hrvatima mogućnost mobilnog plaćanja?

Daniel Döderlein, CEO i osnivač norveške tvrtke Auka, došao je u Hrvatsku, kako bi one ljude, koji mogu ta sredstva iskoristiti, uvjerio i da je pravo vrijeme da to učine. U Norveškoj već preko 65% korisnika pametnih telefona koristi njihovu uslugu plaćanja. Možete se pitati pa zašto ih onda zanima Hrvatska?

Upravo su na to pitanje i oni tražili odgovor, a našli su ga u istraživanju koji je za Auku provela britanska tvrtka LM Research. Otkrili su dvije važne stavke:

1. Kroz Hrvatsku kola velika količina gotovine, drugim riječima, više radimo s papirom, nego s digitalnim,
2. ali u Hrvatskoj 65% korisnika koristi pametne telefone i ima kvalitetan internet.

Njima je sve to išlo u prilog da Hrvatsku zabilježe kao poželjno fintech tržište.

Iako je Hrvatska danas “gotovinska” država, Daniel tvrdi da se upravo tu krije najviše mogućnosti za revolucionaran prihvat mobilnog načina. Izazov jest mnogo veći, ali kada jedan prijatelj otvori mobilni račun, lančana reakcija dobre prakse vrlo se lako širi na ostalu ekipu. Upravo se u tom slučaju Daniel poziva na tzv. Uber iskustvo, navodeći kako bi implementacija mobilnog plaćanja bila nešto slično “Uberu za sve”.

To je Uber moment. Kao što nasred ulice u par svajpanja možete naručiti i platiti prijevoz do točne lokacije, jednako lako, brzo i jednostavno nadomak ruke imate mogućnost kupnje bilo kojeg proizvoda i usluge, od jela do suvenira. Samo je potreban jedan dodir na vašem ekranu.

Iako ni Uber nije imao lagan put u Hrvatskoj, doživjeli smo to novo digitalno iskustvo barem u jednom aspektu našeg života. Kroz korištenje Ubera, mnogi su se zarazili mogućnostima tehnologije, tako da vjerujem kako je samo pitanje vremena kada će se slična rješenja implementirati i u druge svrhe.

Ako ikoga zanima je li scenarij “Uber za sve” ostvariv, kako trgovci mobilnim plaćanjem mogu itekako povećati zaradu, zašto je mobilno plaćanje sigurnije za obje strane i tko se već angažirao u rješenjima mobilnog plaćanja – predlažem da 20 minuta jedne serije zamijenite ovim videom.