RPG ili kako igrati Dungeons & Dragons bez Dungeon Mastera

Definirajmo RPG

Ako nikada niste igrali RPG, prema riječima spomenutog trojca, Role Playing Games su igre u kojima igrač vodi heroja ili tim heroja koji svojim djelovanjem utječu na svijet u kojemu se igra odvija. Likovi rastu i poboljšavaju se kroz borbu ili dijalog, što stvara imerzivno iskustvo za igrača koji se poistovjećuje s tim likom ili likovima. Iznikle su izravno iz papirnatih Dungeons & Dragons igara, kockica s 20 strana i Tolkiena.

RPG je žanr poznat po dubini priče i svijeta u kojem istražujete, magično iskustvo koje nastaje u procjepima između komada dijaloga i kulturnog blaga razbacanog unutar svijeta koje igrač sam povezuje, komadić po komadić, quest po quest u jednu centralnu radnju koja ga može začarati na 40 do 100 sati, koliko traje prosječna RPG avantura.

Je li RPG je ‘uklet’ kad je riječ o financiranju?

Žanr je, prema riječima trojice globalnih lidera, uklet kad je riječ o financiranju. Brian Fargo i Sven Wincke sa smijehom su opisali strah u očima investitora kad spomenete RPG jer ovaj tip igara, za razliku od FPS (first person shootera) možete ocijeniti, odigrati i testirati tek nakon 2-5 godina razvoja, kad svi elementi sjednu na svoje mjesto, što znači da je Return on Investment zaista nepredvidljiva situacija, čak i za majstore kao što su Wincke i Fargo. Ne zaboravite da oni vode kreativne timove koji već 30 godina, u Fargovom slučaju, a nešto manje od 10 u Winckeovom, upravo na takvim igrama zarađuju milijune. Hvala bogu na Kickstarteru, kaže Fargo.

Za one koji su tek stigli na zabavu: Fargo je napisao/dizajnirao Wasteland, Fallout, Planescape Torment i još par kultnih naslova koje u gaming svijetu smatraju remek-djelom veličine Sikstinske kapele, dok je Wincke je imao najprodavaniju i najpopularniju RPG igru prošle godine, Divinity: Original Sin. Dan Varva trenutno radi najambiciozniji srednjevjekovni RPG Kingdom Come: Deliverance za koji su na Kickstarteru skupili nešto više od milijun funti.

Komplikacije po scenarijima

Na svom predavanju Vavra je pokušao objasniti kako je to pisati zaista kompleksan RPG: svaka dva do četiri tjedna. Njegov tim od pet pisaca proizvede oko 200 stranica scenarija za nove misije u igri, koje on mora pročitati i pročistiti, što uz sve druga obaveze teško stiže – a da ne govorimo da su napisali skoro 2000 stranica scenarija prije nego su uopće našli način kako pisati te da svaka izmjena svakog lika ili dijaloga za sobom vuče kaskadnu katastrofu drugih likova i dijaloga. Recimo samo da je Vavra toliko zaglibio u svom perfekcionizmu da ga kolege Wincke i Fargo već zezaju jer je pitanje hoće li ostvariti Deliverance koji ima u naslovu igre Kingdom Come.

Drugo predavanje o RPG-u, ono Svena Winckea o novom nastavku mega-hita Divinity Original Sin, maštovito nazvano Divinity 2, fokusiralo se na pisanje više verzija iste situacije/sustava in-world reaktivnosti za koju Wincke tvrdi da će biti nešto sasvim novo i nevjerojatno. Novost je u svijetu koji reagira u cijelosti na to kako igrači surađuju. Ako Igrač 1 obavi neku misiju, ona je globalno dovršena te ju igrač 2 ne mora obavljati, već se može pridružiti igraču 1 u nastavku ili ga čak napasti i spriječiti u obavljanju misije – ako igrate RPG, a pogotovo ako igrate MMORPG, onda je ovo vijest najbolja vijest u zadnjih 20 godina, od kojih ste 3 proveli u redu za ubijanje zmaja u World of Warcraft (hehe). Naravno, Wincke nije otkrio previše, ali je zagolicao maštu svih igrača, jer igra u kojoj 4 igrača mogu značajno utjecati na tijek cijele igre, svaki na svoj način, zajedno ili jedni protiv drugih, do sada jednostavno nije postojala.

Igre se pišu u prostoru

Dan je završio predavanjem Jonasa Kyratzesa, indie pisca i dizajnera igara koji se proslavio dubinom svog narativa na globalnom hitu CroTeama, Talos Principle, koji je iznikao iz nekih levela globalno poznate pucačine hrvatskog podrijetla, Serious Sam 4. Navodno se Game Designer u Croteamu zaigrao, napravio brdo zabavnih puzzlea nakon čega su pozvali Jonasa i Toma Juberta da stvar učine pitkom i igrivom.

Teorija koju je Kyratzes iznio za vrijeme svojeg zabavnog predavanja je da se igre pišu u prostoru, odnosno da su, za razliku od linearne prirode romana ili filmova, dijelovi priče razbacani u virtualnom prostoru, a na igraču je da tu priču sastavi sam, svojim redoslijedom, izvlačeći iz nje pritom samo ono što razumije ili ga zanima. U Talos Principleu tako nastaje zaista bogata i slojevita priča koja se bavi ljudima, vjerom i, kako Kyratzes ističe, materijalističkim, a ne kako ga često krivo tumače, egzistencijalističkim pitanjima. Recimo samo da Jeff Goldblum postane božanstvo za post-čovječanstvo.