Tena Šojer
19. 05. 2015.
U tijeku je 22. iteracija konferencije DORS/CLUC, događaja usmjerenog na otvorene tehnologije, a dio predavanja bio je posvećen i školama - mjestima gdje slobodan softver može značiti razliku između inkluzije i diskriminacije te gdje se stvaraju neke računalne navike.
Guido Arnold iz udruge Free Software Association Europe u svom je predavanju o slobodnom softveru u obrazovanju podsjetio na politiku velikih softverskih korporacija da sklapaju ugovore s državama kako bi se njihova rješenja našla na računalima u školama, gdje učenici uče na njima raditi i tako stječu navike koje će se dalje perpetuirati.
No do problema dolazi što takvo rješenje, čak i ako država subvencionira kupnju programa za škola, učenike ili nastavnike, ne potiče inkluziju – postoje jednako dobra i slobodna rješenja, a dostupna su svima, što omogućava da svi imaju jednako polazište u tom aspektu obrazovanja.
Ljudi ne vole mijenjati navike – a nisu naviknuti na slobodan softver
Kao primjere naveo je inicijative u Poljskoj, Makedoniji, Nizozemskoj i Islandu, a priče o uspjehu uvođenja otvorenih tehnologija u škole variraju, jer osim lobiranja, uvođenje otvorenih tehnologija u nastavnom procesu ima i svojih boljki.
Osim što su neka rješenja “nametnuta” različitim ugovorima, Arnold ističe kako su ljudi bića navike i ne vole mijenjati rješenja na kojima rade, za nastavnike je potrebna edukacija kada se uvode nove tehnologije, a nedostaje i materijala prilagođenih ovim tehnologijama. Korisničko iskustvo i dizajn na otvorenim rješenjima znaju nešto zaostajati za onim na licenciranim rješenjima, a nedostaje i hardvera – primjerice tableta – koji podržavaju otvorene sustave i mogu se koristiti u nastavi.
No najveći je problem možda ipak nedostatak sredstava i volje da se postojeće stanje mijenja.
Hoće li eŠkole biti otvorene?
O pokretu za transparentnije i otvorenije škole u Hrvatskoj pričao je CARNetov Albert Novak – riječ je o pilot projektu eŠkole u kojem će se omogućiti korištenje suvremenih tehnologija, alata, metoda i u odabranim školama. Glavni kriterij u odabiru bio je raznolikost, napomenuo je Novak – u ovaj školski eksperiment ušle su škole s različitih geografskih područja, one bolje i one lošije, kako bi se vidjelo može li i koliko informatizacija poboljšati rad s učenicima.
Osim uvođenja opreme, ovime se želi postići i veća povezanost škola i njihova transparentnost, objasnio je Albert:
Želimo napraviti jedinstvenu platformu na kojoj ćemo moći graditi i gdje se moći povezati sve kockice, razmjenjivati informacije i kojom će se povećati transparentnost.
U to ne bi ulazili samo postojeći alati, već i neki neka nova sredstva koja bi trebala olakšati život nastavnicima i učenicima, poput jedinstvenog repozitorija na kojem učitelji mogu naći materijale za rad, otvorenog ERP sustava za škole, razvoj e-Dnevnika i e-Matice, CMS za škole, Moodle te Classroom Management System, objasnio je su-predavač Jurica Vratarić.
Za period od 2015. do 2022. godine osiguran je budžet od 180 milijuna eura, od čega 85 posto dolazi iz Europskih strukturiranih fondova, dok je 15 posto iz nacionalnog i lokalnih proračuna. Plan je kroz pilot program, koji traje do 2017. godine, isprobati početne postavke, a potom naučeno primijeniti na većoj skali te na koncu omogućiti školama brže promjene.
U sljedećih nekoliko godina imat ćemo to priliku vidjeti u praksi na prvim školama odabranima za projekt.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.