Marijan Lalić: Ne digitalizirati, nego razvijati digitalno hrvatsko društvo

No, kao što je slučaj s početka priče pokazao, osvještavanje onoga što radi, ali i kako, s kim, čim, a naposljetku i kad, predstavlja popriličan izazov. Usporedba njegovog današnjeg posla s onim u realnom sektoru bila je neizbježna.

U realnom sektoru stvar je puno jednostavnija – imate viziju – ideju, definirate misiju – ulogu, pravilno upotrijebite tehnologiju i definirate tržišno konkurentnu uslugu i borite se za dio kolača a što će vam donijeti dobit. Uspijete ako ste dovoljno konkurentni.

U javnom sektoru je to puno kompleksnije, morate imati drugačiji KPI – javni interes kojem podređujete viziju, misija je definirana zakonima, a usluge moraju standardizirane i definirane prema potrebama svih segmenata društva. Tehnologiju ne možete koristiti parcijalno i različito, ne možete biti samo “niša”, “tržišni segment”, “sistem integrator”, “softver developer” i slično. Morate biti “Uprava društva” ili “javna uprava”.

Razina e-javnih usluga u Hrvatskoj relativno niska

Digitalna transformacija javne uprave provodi se već godinama, a jedan od glavnih primjera, barem što se tiče samih građana, svakako je ona njihova i hvaljena i kritizirana e- inačica – e-Građani. Lalić pojašnjava kako taj projekt predstavlja razvoj platforme putem kojeg se objedinjuju i građanima nude javne usluge u elektroničkom obliku. A te se usluge ocjenjuju po kriteriju zrelosti, od jedan do pet, odnosno prema onome što u stvarnosti nude:

Od (1) obične dostupnosti informacije o usluzi, preko (2) dostupnosti formulara u e-obliku za pohranu i ispis, (3) interaktivnog rada na formulara uz autentifikaciju, do (4) obavljanja transakcije uz autentifikaciju i (5) potpune automatizacije kad se od korisnika traži samo suglasnost. 

Partnerski sporazum između Hrvatske i Europske unije također procjenjuje da je razina pružanja i korištenja e-javnih usluga u RH relativno niska. Većina usluga je u fazi zrelosti 2, ali i to je već napredak u razvoju.

E-Građani trenutno nude 36 usluga, Lalić ističe da 80% korisnika koristi top 13 usluga, dok je apsolutni broj korisnika usluga još uvijek nedostatan.

Uprava za e-Hrvatsku je provela anketu kakve usluge građani najviše trebaju i rezultati su pokazali da su to e-usluge u područjima financija i poreza, zdravlja, obrazovanja, pravne države i sigurnosti. Strategijom e-Hrvatske podržat će uključivanje e-usluga u ovim područjima kao i druge e-usluge prema tvrtkama. Usluge se trebaju nadograđivati i prema osobama s posebnim potrebama.

Kad e-usluge prema građanima budu barem na razini 4, tad možemo reći da je javni sektor dostigao željenu razinu digitalnog razvoja.

Fokusi, prioriteti… A sredstva?

Središnji državni ured ima zadatak baviti se s tri ključne aktivnosti – popularizacijom razvoja digitalnih vještina, za što treba izgraditi strategiju te provedbene mjere za uspostavu i jačanje digitalnih kompetencija, izradom metodologije za praćenje politika razvoja digitalnog društva, odnosno razvoj jasnih mjerljivih indikatora po segmentima razvoja digitalnog društva, te stručnom podrškom Vladi RH u razvoju i standardizaciji digitalne infrastrukture i usluga u javnom sektoru.

To se odnosi i na propise i implementaciju IKT normi i standarda npr. u sustav javnih nabava, što je vrlo važno. Osim toga, Ured je preuzeo bivši informacijsko-digitalni ured Vlade RH koji se bavi središnjim katalogom službenih dokumenata RH i tu treba napraviti značajne pomake, kao i razvojem portala “otvorenih podataka”, sudjelovanje u pripremi projekata za EU sufinanciranje, tijesnom suradnjom s Ministarstvom uprave u reformi i razvoju e-Uprave, itd.

Prioriteti su sve navedeno, dodaje, ali za početak je potrebno osigurati resurse, bilo vlastite, bilo postojeće, kojih je, kaže, u ovom trenutku vrlo malo. Plan aktivnosti za ovu godinu je izrađen, smatra ga provedivim, a rezultate će mjeriti poslodavac, odnosno Vlada, ali nadodaje i citat popularne narodne poslovice: “Koliko para toliko muzike”.

Za kraj, nisam mogla ne upitati za komentar na nedavni ‘krah’ računalnog sustava u Ministarstvu uprave zbog kojeg su bili nedostupni registri poput birača, političkih stranki, ali i udruga:

Nažalost, stvari mogu biti još gore od toga. To je jedan incident koji se dogodio zbog nesustavnog i neprofesionalnog pristupa, ali i zbog ograničenja u kapacitetima i znanjima u državnoj upravi, a posebno zbog zatvaranja očiju pred nužnom potrebom implementacije IKT normi i praksi u području informatizacije. Za većinu uspostavljenih rješenja u javnoj upravi vrijedi isto: svijest o standardnim mjerama i postupcima informacijske sigurnosti, oporavka u slučaju katastrofe ili o potrebi osiguranja kontinuiteta poslovanja je vrlo niska, odnosno mjere i postupci nisu definirani pa sukladno tome niti implementirani. To je tako, ali to vrijedi i za privatni, pa čak i financijski sektor. 

O ICT sektoru kao omogućavatelju transformacije poslušajte više ovog petka

Državnog tajnika Marijana Lalića možete poslušati u petak, 17. ožujka, u COTRUGLI poslovnoj školi, u sklopu predavanja i panela na temu digitalne transformacije u javnom sektoru. Čut će se više detalja o tome što se trenutno događa na tom polju, koji su okviri razvoja digitalnog društva definirani, propisani i poželjni, što nas čeka…

Ključni dio bit će fokus na važnost podataka kao “goriva” digitalne ekonomije i društva, znanja kao “nositelja” razvoja, te ICT sektora kao “omogućavatelja” digitalne transformacije. Kratko je vrijeme na raspolaganju za sve to prezentirati, ali nadam se da ću neke važne informacije i poruke uspjeti prenijeti.