Na Facebooku se NE vodi ‘hibridni rat’ ljevice i desnice (samo mediji kure vatru)

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Ukratko: Facebook je cenzurirao objave podrške Praljku, desne skupine na Facebooku osvetile su se akcijom blokiranja antifašističkih portala. Riječ je o jeftinoj kavgi i nabijenim emocijama za koje smo djelomično krivi i mi – mediji.

Nakon objave presude generalu Slobodanu Praljku i drame u sudnici koja je prenesena uživo, mnogi su svoje nezadovoljstvo izrazili u objavama na Facebooku. Facebook je te objave ubrzo cenzurirao, a korisnike koji su ih objavili društvena mreža je privremeno blokirala.

Riječ je o (polu)automatiziranoj reakciji Facebooka, bilo zbog prijava takvih objava koje su podnijeli drugi korisnici, količine problematičnih riječi u objavama ili zbog same škakljive teme nakon presude, no iz toga se rodila cijela teorija zavjere da Facebook zatire cijelu jednu struju misli u Hrvata. (Posebno zabavan spin-off bilo je prozivanje poduzetnika Saše Cvetojevića da podržava ove napade kao direktor Facebooka Hrvatska – nepostojećeg ogranka koji je izmišljen za potrebe Bugove prvoaprilske šale.)

Ako netko još misli da je riječ o zavjeri protiv Hrvata i hrvatstva, prisjetimo se da je Facebook privatna tvrtka iz SAD-a s nekoliko milijardi korisnika. Njoj nekolicina Hrvata i njihove verzije istine o Herceg-Bosni u devedesetima nisu dovoljno bitni da bi protiv njih spletkarila.

Također, svi smo prihvatili pravila komunikacije na Facebooku kad smo se registrirali i označili I agree, ne pročitavši na što pristajemo, pa nema smisla naricati za navodno oduzetom slobodom govora.

Zar je važno tko je kriv – kad znamo da su uvijek krivi oni drugi

Pa ipak, korisnici koji su doživjeli blokiranje korisničkih profila i stranica kao povredu desne struje i cenzuru (od strane privatne tvrtke u SAD-u čije su uvjete prihvatili), odlučili su se organizirati te prijaviti antifašističke (“lijeve”) portale i stranice Facebooku – za širenje fašizma.

Screenshot preuzet s portala Lupiga, imena cenzurirana netokratskom rukom.

Strategija je bila koliko jednostavna, toliko i ingeniozna. Organizirano su se prijavljivale stranice Antifa Šibenik, Antifašistički vjesnik, Lupiga pa ček i Index.hr, kao i sadržaj na njima.

Sadržaj koji je prijavljivan uistinu je u sebi sadržavao slike različitih simbola mržnje, poput kukastih križeva, ustaških simbola, grafita s rasističkim ili šovinističkim napisima. Sve su te objave u sebi sadržavale kritiku istih, no kontekst u tom trenutku nije bio bitan kada privatna tvrtka poput Facebooka za pojedinu stranicu dobije nekoliko tisuća prijava i slike kukastih križeva.

Svađe na Facebooku se ne prodaju – rat, s druge strane…

Tako su jedno vrijeme bili blokirani i desne i lijeve stranice i korisnici. Indexu zapravo ništa efektivno nije bilo, Antifašistički vjesnik, Lupiga i Antifa Šibenik su blokirani pa opet vraćeni u život nakon kontaktiranja društvene mreže, emocije su s jedne i druge strane bile (a vjerojatno i ostale) nabijene.

U navedene tri stranice otišlo je mnogo (volonterskog) truda i uloženog entuzijazma, a biti prijavljen upravo za fašizam, protiv kojeg se bore, zasigurno je zapeklo. S druge strane, slagali se s izbrisanim stajalištima ili ne, poznavajući ljudski prirodu i povijest, nije teško ni shvatiti ljutnju i želju za “izjednačavanjem” medijskog igrališta.

Dakako da ni Antifa Šibenik, Lupiga ili Antifašistički vjesnik nisu krivi za taj disbalans. Nije kriv ni Facebook, jer realno, nema nikakve obveze ni prema jednima i drugima. Tko onda jest?

1. (Ne)kultura komunikacije

Za početak, da se rasprave o hrvatskoj politici i aktualnim temama u njoj ne svedu na različite izvedenice formule:

[klanje/ubijanje/silovanje] + [član obitelji] + [četničku/ustašku/fašističku/komunističku]

malo bi koja tema bila dovoljno kontroverzna da uopće postoji potreba za takvom cenzurom. Neslaganje s drugima i konstruktivna rasprava bitne su vještine koje se uče i vježbaju, pa ako su vam komentari i tekstovi izbrisani, dijelom ste, dragi korisnici, krivi i sami.

2. Ovisnost medija o Facebooku

Da je u doba tiskanih medija netko zaposjeo tiskaru ili okupirao kiosk gdje se neke novine prodaju kako bi ograničio distribuciju sadržaja s kojim se ne slaže, to bi bilo kažnjivo djelo, a i akteri bi dvaput razmislili o posljedicama.

Ovako je iznimno mnogo ljudi je napravilo gotovo ništa – tek proklikalo nekoliko koraka u prijavi na Facebooku – i uspjelo barem privremeno odsjeći glavni kanal distribucije Vjesnika i Lupige i to iz banalnog razloga jer se s njima ne slažu.

Ovakvom ovisnosti o jednoj privatnoj tvrtki, mediji, profitni, neprofitni, zavisni, nezavisni, domaći i strani, sami su sebe učinili ranjivima.

Brojim tu i Netokraciju – ne sviđa ti se naš stav o Appleu/startup sceni/native oglašavanju, dragi čitatelju? Nema problema, samo nađi dovoljno ljudi koji će kliknuti “Report”.

3. Huškanje za klikove

A kad smo već kod medija – i lijevi i desni imaju isti huškački diskurs i napuhuju političke teme bez imalo susprezanja, jer se to u polariziranom društvu prodaje i čita.

Svjedoči tome i izvještavanje o ovom događaju. Netko se svađa na Facebooku? Teško da je to vijest. Ali nazovi to “ratom” i klikovi će doći sami od sebe – Prvi, Drugi, Domovinski, hibridni ili Facebook rat, nije bitno koji, svi se prodaju ovdje.  

Time se cijeloj aferici dala težina koju sama po sebi nema, jer su sve stranice revitalizirane, a nakon perioda hlađenja, to će se dogoditi i s blokiranim profilima privatnih korisnika.

Dragi kolege, prodajte taj ton kako želite – kao obranu nacionalnih interesa i ideala, agitprop, novinarstvo sa stavom, pravednički gnjev, sve su to različita lica istog huškačkog tona. I namjerno potpirujete vatricu na kojoj se ugodno krčkaju stari animoziteti, kako se slučajno ne bi ohladili.

Možda nije baš po pravilima struke, ali spike u prometu će ovih dana biti za prste polizati.

…Osim ako vas Facebook, jedan od glavnih izvora prometa medija, ne blokira.