Moj prvi YouTube video iliti kako sam postao (filmski) Osvrtnik!

“Tko je ovaj debeli i zašto vrišti?” To mi je jedna od najranijih uspomena vezanih za YouTube. Bili su to skečevi tada popularnog YouTubera (boogie2988) koji su bili puni šala na vlastiti račun, crnog humora, razbijanja i – pogodili ste – vrištanja. Bilo je to pred dobrih 11-12 godina i tada još nisam bio zakačen na YouTube platformu kao što sam sada.

Otprilike 5 godina kasnije sam statirao u Igri prijestolja (snimala se četvrta sezona, tada su još bili dobri) i tu se dogodila ljubav.

Do tada sam pratio filmove i serije kao i većina, bez puno razmišljanja o tome što se sve događa iza kamere. Kad sam statiranjem stekao uvid u to, zaljubio sam se u to planiranje, organizaciju, trud i trikove potrebne da se publici isporuči nešto gledljivo.

Ja sam tada već debelo radio, faks je bio završen, i upisivati Akademiju da bih nešto naučio mi nije imalo smisla. Osim toga, uskladiti to s poslom bilo bi nemoguće. Ali zato je tu bio YouTube kome sam se vratio i ostao do dan danas.

Moj prvi YouTube video

Počelo je proždiranjem behind-the-scenes svih mogućih filmova kojih sam se mogao sjetiti i koje mi je YouTube u svojoj prevelikoj mudrosti tada predlagao, a zatim se to proširilo i na kanale koji su se bavili filmskom kritikom i teorijom.

Pogledao sam valjda cijeli YouTube vezan za filmove (dramim, vjerojatno samo pogledao samo pola) i istovremeno gledao filmove i vraćao se tim kritičarima da čujem njihovo mišljenje. U jednom trenutku sam shvatio da prepoznajem iste stvari kao i oni i čim je posao to dozvolio, odlučio sam se, narcisoidan kakav jesam, napraviti svoj prvi video.

Od opreme sam imao samo smartphone. Cura se zavalila u kauč, oslonila taj Samsung S5 na koljena, ja sam sjeo preko puta nje i  krenuo mljeti. Bez ikakvih smjernica, bez ikakve pripreme.

Nakon nešto manje od dva sata imali smo materijala za oko četiri minute videa.

Montaža je trajala pet sati. Kako je držala mobitel na koljenima, slika se tresla svaki put kad bi se nasmijala.

“I dalje sam htio snimati!”

To smo probali stabilizirati, ali bezuspješno, riskirate morsku bolest kad gledate video te je – iz moje sadašnje perspektive – bio negledljiv, ali tada mi je izgledalo fantastično i jedva sam čekao napraviti sljedeći.

Nakon toga se postupno nabavljala oprema: stalak za mobitel, mali mikrofon na kojem i danas snimam, svjetla, DSLR kamera… sebi sam uvjetovao nabavku skupljih stvari, “ako nastaviš raditi jedan video tjedno” ili “ako vidiš da ti se to i dalje radi nakon 10 mjeseci”…

To je bila super odluka jer sam za to vrijeme uspio istražiti, opet na YouTubeu, opremu koja bi najviše odgovarala meni i mojim potrebama, tako da praktički ništa nije ostalo neiskorišteno, što mi se redovito bilo događalo u starijim hobijima (iznenadili biste se koliko rezbarenje sapuna može biti skupo). Ono što je ostala konstanta u cijeloj priči je da mi se i dalje radio onaj sljedeći video.

Odložite kupnju kamere koliko god možete

Kroz ove 4 i pol godine naučilo se mnogo: kao prvo, apsolutno trebate pripremati videa.

Nije dovoljno samo upaliti kameru i očekivati inspiraciju da će sama doći. Nekima možda i hoće, ali praktički svi YouTuberi koje znam svoja videa ili skriptiraju u potpunosti ili pišu smjernice.

Naravno da sam naučio i osnove video zanata: kadriranje, rasvjeta, montaža… Ako se planirate ovime baviti, neka vam kamera bude zadnja stvar na listi želja.

OK, znam da neće biti, kamere su najbolja stvar ikad, ali odložite kupnju koliko god možete. Smartphone je apsolutno dovoljan za 95% videa koje danas gledate, a sredstva za kameru uložite u mikrofon i svjetla. Prije kamere vježbajte svoje prezentacijske vještine, tu uvijek ima mjesta popravku. Što se montaže tiče, baš sve što vam treba naći ćete na YouTubeu.

Sve ćete naći na YouTubeu, što god vas zanimalo, naći ćete to. Naći ćete čak i stvari koje vas ne zanimaju, ali ljepota u YouTubeovom algoritmu je što će vam predlagati stvari temeljem videa koje ste već pogledali tako da ćete ispred sebe većinom imati sadržaj koji vam je zanimljiv. Ja sam tako dosta dugo živio u blaženom neznanju o nekim kanalima (kh khbakaprasekh, kh).

Jedina konstanta je – promjena

I ne radite to s ciljem zarade jer ćete izgorjeti daleko prije nego što osjetite ikakvu monetarnu korist, pogotovo u Hrvatskoj gdje oglasni prostor vrijedi malo do ništa. Dosta se hobija (čak i rezbarenje sapuna, ali mi nije bilo suđeno) može pretvoriti u posao, ali šanse za to su malene, na YouTubeu pogotovo pa onda krenite u to zato što želite raditi videa.

Ova platforma je stalno u promjeni, stalno se mijenjaju pravila. Evo, samo za primjer, onaj vrišteći debeljko s početka ovog teksta je nekada bio jedan od jačih YouTubera, a sada je sjena svoje stare slave zato što je YouTube zaključio da takav sadržaj nije poželjan oglašivačima i sada algoritam takva videa obeshrabruje.

Ja u suštini i dalje radim na entuzijazam, i dalje samo želim napraviti onaj sljedeći video. Nekim čudom, kroz ove godine su se pojavili i neki ljudi koji su me voljni gledati što užasno laska, ali predstavlja i određenu odgovornost.

Naravno da bih se volio baviti ovime profesionalno, da me neki veliki brend prepozna kao izvrsnog partnera i da svaki dan radim na videima, ali čak i da se to ne dogodi, smatram da je moj hobi izuzetno uspješan – radi ljudi koje sam putem upoznao, a bez ove platforme ih ne bih nikada susreo. Na kraju, bez YouTubea ne bi bilo ni ove kolumne (Baš me briga što mislite o ovome, stavljam si u CV da sam kolumnist za Netokraciju :)).

Do sljedećeg videa!