Vraćaju se ‘vanilla’ World of Warcraft serveri i ništa drugo nije važno

Imao sam 12 godina kada je World of Warcraft izašao u Europi i ova je rečenica nešto što me u isto vrijeme zadivilo i malo uplašilo. Zapravo, WoW postoji više od pola mog života, a samo je igra. Konfederacija Američkih Država trajala je samo četiri godine, a carstvo Aleksandra Velikog, za kojeg smo učili da je bio jedan od najvećih vođa na svijetu, trajalo je manje od 10 godina.

Julije Cezar je bio diktator samo pet godina, by the way.

WoW je ušao toliko duboko u gaming kulturu da je teže naći osobu koja ga nikada nije probala igrati nego onu koja je na njemu izgubila barem desetak sati. WoW je utjecao i na pop kulturu na mnogo više načina nego što to mislite, pa se WoW likovi i situacije spominju i u My Name is Earl, Stargateu, South Parku ali i How I Met Your Mother i još toni drugih serija.

Također, WoW je postao sinonim za ovisnost o računalnim igrama pa se tako etablirao kao igra od koje je jednostavno nevjerojatno teško odustati, a neki su provodili opskurne količine sati na njoj i jednostavno zanemarili stvarni svijet. Kao i velik broj ljudi, i ja sam jedno vrijeme bio “ovisan o WoW-u”, a igra je i jedan od razloga zašto sam bio katastrofalno loš u prvom srednje.

Ipak, nijedna ekspanzija nije na mene toliko utjecala kao originalni, vanilla WoW. Kao što sam spomenuo, WoW je izašao kada sam bio negdje šesti razred, imao jedno računalo u kući i realno nisam pojma imao što je to MMO. To su bila vremena kada je moja obitelj prešla na ADSL i kada nije bilo nikakve šanse da igram na originalu već sam, kao i velik broj mojih prijatelja, igrao na “privatnim” serverima jer sam bio klinac.

Povratak u prošlost

Nakon nekog vremena bio sam i Game Master na raznim privatnim serverima, ali i polako počeo igrati “pravi” WoW na originalu koji je zaista nešto potpuno drugačije. Moj prvi lik bio je Gnome Mage, drugi Undead Rogue, a iako su oba lika na nekim davno zaboravljenim accountovima, i dalje bez razmišljanja kreiram Roguea pod imenom Njoka na svakom serveru na kojem igram WoW. Jednostavno je tako.

Kako je vrijeme prolazilo, tako su se nizale i ekspanzije a WoW je polako gubio onu originalnost i svježinu zbog koje su ga igrali milijuni. Istina, WoW je i dalje masivan i ima tonu igrača, ali za mene nije više bilo to to. Posljednjeg lika igrao sam u jeku Cataclysma i nedugo poslije toga pauzirao svoju WoW karijeru na neodređeno.

Ali čini se kako je došlo vrijeme da se nešto promijeni.

https://www.facebook.com/spacenjoka/posts/10214760599791586

Naime, nakon dosta čekanja, Blizzard će konačno omogućiti igranje originalnog WoW-a na vanilla serverima, ali na Blizzard arhitekturi, a ne na serveru nekih frajera iz Poljske kojima je sjedište operacija podrum. Istina, privatni serveri imaju svoj čar, ali nikada neće biti ni blizu originalu.

Prema tome, nema sumnje kako je WoW Classic, kako se zove, ogromna vijest za sve one koji su sate i sate gubili radeći quest za Warlock mount na levelu 60 i sudjelovali u 40-man raidovima. Dio je to gaming povijesti koji se zaista isplati ponovno isprobati.

Želimo li zaista stari WoW?

Problemi nastaju jer ni sam Blizzard ne zna baš kako će to točno izvesti, jer je nakon vanilla doba izašla gomila patcheva i nadogradnji koje poboljšavaju onaj core gameplay, odnosno rješavaju bugove i razne greške u sustavu koje su postojale prije jer je od originalnog WoW-a ipak prošlo više od deset godina.

Upravo na ovaj problem je mislio i J. Allen Brack kada je jednom od fanova na Q&A sesiji na Blizzconu prošle godine na pitanje razmišljaju li o ovakvim serverima odgovorio:

You don’t want to do that, either. You think you do, but you don’t.

Osim što je postao meme u krugovima Blizzard fanova i gaming zajednici, Brack nije to rekao samo tako. Igrači su danas naviknuli na Looking for Raid, transmog, heirloom gear i dosta stvari kojih nema u vanilli, pa je logično da se Blizzard pita žele li ljudi to stvarno ili samo to govore tek tako. Ipak, žele biti sigurni prije nego ulože novac.

Čini se da želimo.

Trenutno postoji relativno solidan broj servera koji nude iskustvo originalnog WoW-a, ali nisu Blizzardovi, a sudeći po tome da Blizzard svako malo ugasi neki od klasičnih servera, bilo je samo pitanje vremena kada će uklizati s ovim novim-starim WoW-om.

WoW će se tako svakako vratiti na staze stare slave, gdje će gomila nostalgičnih igrača zasigurno pohitati u Azeroth kako bi se borili protiv one stare ekipe – Nefariana, Ragnarosa i onih čudaka iz Ahn’Quiraja. I sam jedva čekam ponovno hodati kroz Azeroth bez nekih novih nadogradnji, jer vjerujem da sam od WoW-a odustao dovoljno rano da za neke stvari ni ne znam, što je svakako olakotna okolnost.

Vrijeme izlaska ove nove-stare verzije nije poznato, ali vjerojatno će se dogoditi negdje tijekom 2018., a ostaje vidjeti koliko će to koštati i kako će se uklopiti u dosadašnji WoW sustav. Muči me samo kako će izgledati nadogradnje jer, kao što znamo, nisu svi raidovi bili dostupni odmah od prvog dana. Pitanje ostaje koja će verzija igre biti glavna, ali i kako će izgledati raidanje i skupljanje opreme.

Također, znači li ova vijest kako će Classic WoW imati grafiku novog WoW-a, jer su u Blizzardu rekli kako su pronašli način za pokretanje stare igre na novoj arhitekturi koju koristi Legion? Ostaje vidjeti.

Reality check.

Također, teška srca moram reći da nisam siguran možemo li igrati ovo. Kada sam igrao vanillu, bio sam klinac koji je samo igrao igre i išao u školu, a sada je ipak situacija nešto drugačija. Nije lako stići igrati igru u kojoj doslovno trebate sate da biste završili instancu ili gdje trebate samo letjeti 5 minuta da biste “vajpali” na glupom mini bossu. Istina, neki od nas imaju vremena za to, ali velike su šanse da isti ti ljudi nisu bili tu kada je vanilla krenula.

Nostalgija je super i ja ću svakako igrati, ali pitanje je zaista koliko ću vremena imati za Stratholme, Ragnarosa i Ony, kada jednostavno više nemam vremena koliko sam imao. Moguće je i da su moja sjećanja na vanillu malo romantična jer je to bilo tako davno i jednostavno sam uzeo najbolje stvari, a ne one užasne zbog kojih smo jedva čekali da izađe TBC.

Ipak, dosta toga ostaje vidjeti i isprobati, a ništa loše ne može biti od par sati WoW-a tjedno, pogotovo s ekipom s kojom ste igrali još davno.

Kada se sve zbroji i oduzme, nije bitno volite li više Alliance ili Hordu – ako ste igrali vanillu, morate je igrati opet. Vidimo se u Azerothu!