CEO startupa s jakim stranim naglaskom ima vrlo malene šanse za uspjeh. Tim bi se riječima mogla sažeti izjava Paula Grahama kojom je prije mjesec dana izazvao burne reakcije javnosti i poznatih lica tehnološke scene, poput Marka Sustera i Oma Malika, a mene naveo na razmišljanje o tome koliko smo u karijeri hendikepirani time što nam engleski nije materinji jezik. Nekako je intuitivno jasno da je onima s akcentom zbilja teže, ali koliko je jaki strani naglasak zapravo problem sinulo mi je tek prije neki dan za vrijeme gledanja (stote?) HRT-ove reprize filma Mission Impossible 2.
CEO startupa s jakim stranim naglaskom ima vrlo malene šanse za uspjeh. Tim bi se riječima mogla sažeti izjava Paula Grahama kojom je prije mjesec dana izazvao burne reakcije javnosti i poznatih lica tehnološke scene, poput Marka Sustera i Oma Malika, a mene naveo na razmišljanje o tome koliko smo u karijeri hendikepirani time što nam engleski nije materinji jezik. Nekako je intuitivno jasno da je onima s akcentom zbilja teže, ali koliko je jaki strani naglasak zapravo problem sinulo mi je tek prije neki dan za vrijeme gledanja (stote?) HRT-ove reprize filma Mission Impossible 2.
U jednom od početnih prizora, dr. Nekhorvich (Rade Šerbedžija) i Ethan Hunt (Tom Cruise) raspravljaju o Chimeri, sintetiziranom virusu od kojeg se umire u roku 20 sati.
HUNT: You keep staring at that watch as if your life depended on it, Doctor.
NEKHOROVICH: Yes, I suppose I’m a bit anxious.
HUNT: You’ll soon be with old friends.
NEKHOROVICH: I’m with an old friend now, Dimitri.
Rade skida naočale, briše stakla, vraća ih na oči i uklanja kosu s lica.
Scena ni po čemu posebna, osim što je kroz taj kratki dijalog i svaki Radin pokret jasno kako je zgođušni, samozadovoljni scijentolog potpuni filmski amater u usporedbi s našom glumačkom legendom na čijim su dramama i filmovima odrasle generacije i uz čije su se recitacije Ne daj se, Ines osvajala ženska srca.
Usprkos svom talentu, očito je kako se genijalan glumac poput Rade našao trajno i nepopravljivo zarobljen u ulogama Gregorovicha, Sharova, Sokoloffa, Ivanova, Gredenka i ostalih ludih ruskih znanstvenika i kriminalaca, a sve zbog jednog jedinog razloga – svog istočnoeuropskog naglaska.
Sasvim je logično da je naglasak glumca bitan. Međutim, mnogi su ostali zatečeni intervjuom Paula Grahama iz rujanskog broja Inc. magazina u kojem taj startup-guru na osnovu naglaska osnivača startupa predviđa njegov uspjeh ili neuspjeh:
One quality that’s a really bad indication is a CEO with a strong foreign accent. I’m not sure why. It could be that there are a bunch of subtle things entrepreneurs have to communicate and can’t if you have a strong accent. Or, it could be that anyone with half a brain would realize you’re going to be more successful if you speak idiomatic English, so they must just be clueless if they haven’t gotten rid of their strong accent. I just know it’s a strong pattern we’ve seen.
O Paulu Grahamu bi se dalo pričati danima. Pisac je dviju vrhunskih knjiga o programskom jeziku Lisp, zbirke eseja skupljenih u knjizi Hackers & Painters i jedan od koautora algoritma za filtriranje spama integriranog u sve moderne sustave e-pošte. Postao je poznat nakon što je 1998. Viaweb, njegov web alat za izradu online trgovina, prodan Yahoou za 49 milijuna dolara, a zadnjih godina svojim Y Combinatorom, inkubatorom iz čijeg su portfolija lansirani mega-hitovi, poput Dropboxa, Reddita, Airbnba, Disqusa ili Herokua, trese startup scenom.
Usprkos njegovom besprijekornom ugledu, ova je Paulova izjava izazvala neočekivano žestoku, negativnu reakciju javnosti. U poplavi komentara, tviteraši su Grahama prozvali rasistom i seksistom savjetujući mu, između ostalog, preimenovanje Y Combinatora u WhiteCombinator.
Ovo nije bila prva Grahamova izjava te vrste. Još je u svibnju novinaru NY Timesa rekao: “Morali bismo se spustiti jako daleko na top listi uspješnih startupa Y-Combinatora kako bismo pronašli CEO-a s jakim stranim naglaskom. Alarmantno daleko – gotovo do 100. mjesta.”, ali je tek posljednji članak izazvao toliko neočekivano snažne reakcije da je Paul osjetio potrebnim napisati esej kako bi detaljnije objasnio svoje stajalište.
Među prvim poznatim osobama koje su se javno suprotstavile Grahamovom stavu, bio je Om Malik, autor čuvenog bloga Giga OM. Kao Amerikanac indijskog porijekla u vrlo emotivnom postu poručio je Paulu da bi se kao investitor trebao fokusirati na tehničku izvrsnost i moć uma, a ne procjenu ljudi na osnovu njihovog izgleda, spola ili načina govora. I Mark Suster predbacio je Grahamu da su upravo ljudi s akcentima bili ti koji su u Americi potakli inovacije, referirajući se između ostalog i na Einsteina.
I zbilja, sjetimo li se Andyja Grovea, legendarnog CEO-a Intela, Mađara po rođenju, ili Andyja Bechtolsheima, došljaka iz Njemačke koji je sa svojim kolegom, Indijcem Vinodom Khoslom pokrenuo Sun Microsystems ili pak Grkinje Arianne Huffington i njezinog The Huffington Posta, možemo slobodno tvrditi kako je uspjeh dohvatljiv i usprkos snažnom stranom akcentu.
Je li car doista gol?
Je li čovjek, kojeg je BusinessWeek proglasio jednom od 25 najutjecajnijih osoba na webu, ipak pogriješio? Ili je jedini imao hrabrosti reći – car je gol?
Ako je izvrsno znanje engleskog jezika zbilja neophodno, postavlja se pitanje što kao Istočnoeuropljani možemo poduzeti po ovom pitanju? Učenje jezika složen je proces kod kojeg nema prečica ni jednostavnog ili brzog napretka, no ono što svatko tko pokreće vlastiti online posao može učiniti još danas je:
-
prepustiti profesionalnom copywriteru uređenje teksta na web stranici,
-
angažirati prirodnog govornika kod snimanja video tutoriala i
-
prepustiti profesionalcima copy-editing i proofreading svakog napisanog blog posta i dopisa (na ShoutEmu koristimo Wordy i jako smo zadovoljni).
Tečajevi poslovnog i konverzacijskog engleskog jezika (s prirodnim govornicima) korisna su vježba kojima je moguće proširiti vokabular, ispolirati naglasak, popraviti gramatiku, naučiti nove fraze i idiome. Pa ipak, najbolji način za vježbanje jezika i upijanje ispravnog izgovora, složit ćete se, je putovanje u Englesku ili Ameriku i razgovor s ljudima koji ovaj jezik svakodnevno koriste. Možete li si priuštiti trošak, ništa se ne može mjeriti s praksom stečenom na tim putem.
Imajući na umu da je Paul Graham zadnjih nekoliko godina proveo gotovo isključivo pomažući startupima, dužni smo vjerovati kako su njegove izjave izrečene u dobroj namjeri. Postoji li samo djelić istine u Grahamovoj tvrdnji, možda trebamo biti zahvalni što nam je netko u poplavi korisnih i manje korisnih savjeta kojima bombardiramo startupe imao hrabrosti podariti najbolji kojeg možemo dobiti, a kojeg gotovo nikada ne čujemo: da je besprijekorno znanje engleskog jezika osnivača startupa ključno za njegov uspjeh.
Kakav je vaš engleski?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Mladen Stojanović
09. 10. 2013. u 1:09 pm
Nisam imao puno prilika da razgovaram na engleskom, ali i ono što sam imao prilike, dobio sam pohvale za to. Naravno, iskustva nikad dosta.
Iako je možda Grahamova izjava imala neki dobronamerni cilj, ipak je pogrešna.
Procenjivati nečiji uspeh na osnovu akcenta je jednostavno pogrešno.
Bilo bi bolje, za promenu, fokusirati se na native speakers koji ne znaju razliku između your i you’re, to who i to whom, i sl.
Naravno, ni ovo nije presudno za uspeh, ali je svakako bitnije od toga kakav je nečiji akcenat.
Bojan
09. 10. 2013. u 1:29 pm
Postoji puno stvari koje ne smijete iskreno reći jer ćete naići na neodobravanje javnosti.
Ljudima je prirodno da imaju više povjerenja u one koji su im sličniji jezično i kulturološki, te će samim time i prije surađivati s njima nego sa ostalima.
Koliko bi vremena više trebalo da uspostavite povjerenje sa nekim iz istočnih susjednih država, u odnosu na nekoga tko je iz vašeg grada? Možemo glumiti lažne moraliste, ali ako ste ikada bili u takvoj situaciji prirodno je da će neke stvari imati prednost, bez da ste rasist ili nacionalist.
Dino Reić
09. 10. 2013. u 3:38 pm
Meni je @carr_ prjie par godina rekao da pričam engleski ko Mamić:) Donekle bi se mogao složiti s Paulom, znajući koliko imam problema s razumijevanjem istočnjaka i njihovim izgovorom. S slavenima uglavnom nemam problema u razmumijevanju ;ak i kada imaju slab izgovor i fond riječi.
Mirko
09. 10. 2013. u 7:48 pm
Potpuno besmisleno je uspjeh startupa procjenjivati smislom za engleski, Uvijek se može staviti nekog ‘glumca’ kao glasnogovornika i dati mu minorni udio u kompaniji (kao što je napravio Yahoo sa onim klincem). Za američko tržište to može biti nužnost poslovanja. Ali za one koji imaju dobar projekat nikakvi polurasistički investitori im ne mogu stati na put. To vrijedi samo za ‘rodijačke’ projekte gdje VC-i daju lovu po nekoj socijalnoj liniji veze.
Gasper
09. 10. 2013. u 10:49 pm
Veri intresting.. veri veri..
Mihovil
10. 10. 2013. u 12:18 am
Zaboravio si na ulogu Borisa the bullet dodgera 🙂
Dobar clanak. Vjerojatno je i istina da “drugaciji” engleski ne pomaze u dobranom dijelu situacija.
Marko.B
10. 10. 2013. u 9:10 am
Mislim da je rasprava oko jezika potpuno kriva a usporedba sa Šerbedžijom totalno promašena. On je samo logički (kao programer) zaključio kako stvari stoje iz svog iskustva i što je dobra indikacija. Nije problem jezik sam po sebi, nego loše do vrlo loše ideje a tih loših ideja ima u izobilju upravo van ENG govornog područja, kako se danas i nova pekara naziva startup i ima hrpa ranih dogadjaja, akceleratora i svega cega onda naravno i dolazi hrpa losih “CEO-a” sa losim idejama iz ostatka svijeta kojem ENG nije materinji jezik.
Mirko
10. 10. 2013. u 11:52 pm
Ovo je dobro uočeno. Sa time da i u Americi ima hrpa loših ideja, ništa manje nego izvan SAD
Ante
10. 10. 2013. u 9:41 am
Dobro je da ima ljudi koji imaju muda ovako nešto izjaviti. Naravno da jezik i naglasak nisu glavni i jedini uvjeti uspjeha, ali u nekim slučajevima mogu igrati ulogu i s tim se valja pomiriti (i ravnati se prema tome).
Evo recimo Ivan Burazin iz Code Anywhere je rođen i odrastao u Kanadi. Zato on zna engleski kao i hrvatski, ako ne i bolje i ima vrhunski naglasak, kao pravi amer. To je prednost na kvadrat. Naravno, samo ukoliko ima i razne druge kompetencije. Dobro znanje jezika i američki naglasak sami po sebi bez drugih kompetencija ne znače ništa.
Evo, ovako izgleda govor izvornog govornika: http://www.youtube.com/watch?v=Lo9frWd3LFM