Unfollow: zašto se na Twitteru bojimo jednog, jedinog gumbića?
Ilija Brajković
19. 09. 2011.
Kad me pitaju zašto koristiti društvenu mrežu Twitter moj odgovor se otprilike uvijek svodi na to da na Facebooku morate nekome biti prijatelj i morate jedno drugoga potvrditi kao prijatelja, dok kod Twittera ne postoji pojam prijateljstva, nego se svi pratimo/followamo. Ja mogu tebe pratiti ako si mi zanimljiv(a), a pod zanimljiv mislim da pišeš meni zanimljive stvari. No ne moram. Nema ljutnje ako netko nekoga ne prati". Uz gumb Follow, postoji i jedan lijepi gumb: Unfollow. Služi nam da prestanemo nekoga pratiti, iz ovog ili ono razloga. Osobno najčešćeo prestanem pratiti ljude koji se pretjerano vulgarno izražavaju, ili previše pišu, ili pretjerano forsiraju priču koja me ne zanima... Tviteraši se, čini se, boje tog gumba i daju mu ogromnu važnost. Šta će biti ako nas netko prestane pratiti?
Kad me pitaju zašto koristiti društvenu mrežu Twitter moj odgovor se otprilike uvijek svodi na to da na Facebooku morate nekome biti prijatelj i morate jedno drugoga potvrditi kao prijatelja, dok kod Twittera ne postoji pojam prijateljstva, nego se svi pratimo/followamo. Ja mogu tebe pratiti ako si mi zanimljiv(a), a pod zanimljiv mislim da pišeš meni zanimljive stvari. No ne moram. Nema ljutnje ako netko nekoga ne prati”.
Uz gumb Follow, postoji i jedan lijepi gumb: Unfollow. Služi nam da prestanemo nekoga pratiti, iz ovog ili ono razloga. Osobno najčešćeo prestanem pratiti ljude koji se pretjerano vulgarno izražavaju, ili previše pišu, ili pretjerano forsiraju priču koja me ne zanima… Tviteraši se, čini se, boje tog gumba i daju mu ogromnu važnost. Šta će biti ako nas netko prestane pratiti?
Ništa. Zemlja će se i dalje okretati oko Sunca, @ilijabrajkovic će i dalje voliti janjetinu i Hajduk, @ivanbrezakbrkan će i dalje pisati za Netokraciju…, ali ništa važno se neće dogoditi ako nas ili mi nekoga prestanemo pratiti. Teško da išta gubimo. Ali opet korisnici unfollowu pridaju veliku pozornost.
Većina njih se ne registrira na Twitter, ali shvate načelno o čemu se radi. Velika je prednost Twittera što ne mora postojati odnos 1 na 1. Pratim one koji su mi zanimljivi i koji objavljuju zanimljive stvari. Mene prate oni kojima sam ja zanimljiv. Ponovno: nema ljutnje ako netko nekoga ne prati. Većinu tih tviteraša uopće ne znam u offline životu, a i jako puno njih sam upoznao u offline životu nakon što smo se prvo pratili i dopisivali preko Twittera.
Problem zvan praćenje
Problemi nastaju onog trenutka kada se stvara veliki presing oko gumba Unfollow, kao da taj gumb označava eksploziju nuklearne bombe. Ako pritisnete Unfollow, ne znači da nekoga mrzite, to samo znači da vam stvari koje on ili ona pišu na svom timelineu nisu zanimljive. Znam nekoliko osoba koje su u stvarnom životu super, ali ih ne pratim na Twitteru, jer me stvari koje oni pišu ne zanimaju. Nema ljutnje (nadam se). Ali zašto onda nastaju situacije poput dolje nabrojanih?
“Obožavam” ako mi netko kaže: “Ako ne prestaneš o tome pisati, prestat ću te pratiti!” Zaista te se bojim. Što će se dogoditi ako me ti prestaneš pratiti? Ništa. Zemlja će se i dalje okretati oko Sunca, @ilijabrajkovic će i dalje voliti janjetinu i Hajduk, @ivanbrezakbrkan će i dalje pisati za Netokraciju…
Ili pak kad netko napiše “Prestajem pratiti @username, jer je idiot”. Što time postiže? Taj korisnik će vjerojatnije dobiti nekoliko followera, jer je dobio reklamu! Klikni Unfollow i šuti. Najbizarniji primjer toga je je bio za vrijeme nedavnog gay pridea u Splitu, kad je korisnik stalno pisao protiv homoseksualaca, a jedan portal objavio da: “Prestajemo pratiti @username jer…”. Dragi moj portalu, ako tebe prati 4 do 5 tisuća ljudi, shvaćaš li da si svim svojim pratiteljima spomenuo tu osobu i da ju je jedan dio počeo pratiti? Jedan drugi korisnik mi je rekao da je zbog “hejtanja” određenog dijela utjecajnih tviteraša dobio više pratitelja nego što ih je izgubio. Umjesto da su svi oni samo kliknuli na Unfollow.
Meni se tako nedavno dogodilo da me je jedna korisnica napala radi jednog tvita. S tom korisnicom nikada nisam razmijenio tvit niti je prije tog tvita napisala išta 2 mjeseca. Rekla je da će me prestati pratiti. što se dogodilo nakon njenog unfollowa? Ništa. Zemlja se dalje okreće oko Sunca, @ilijabrajkovic i dalje voli janjetinu i Hajduk, @ivanbrezakbrkan i dalje piše za Netokraciju…
Ima slučajeva kad ste nezadovoljni tuđim tvitovima pa sami u sebi kukate i razmišljate kako vas živcira @ilijabrajkovic (tu sam samo za primjer :)) – prestat ćete ga pratiti! Unfollowajte. Što će se dogoditi? Ništa. Zemlja će se i dalje okretati oko Sunca, @ilijabrajkovic će i dalje voliti janjetinu i Hajduka, @ivanbrezakbrkan će i dalje pisati za Netokraciju…
Čega se bojimo?
Na Twitteru se, kao i u stvarnom životu, srećemo sa raznim ljudima. Neki nam se sviđaju, neki nam postaju prijatelji, cure ili dečki, muževi ili žene. Neki nam se manje sviđamo i s njima se ne družimo. Svi imamo pravo odlučiti s kime ćemo se družiti.
Kao što vas nitko ne može natjerati da s bilo kim odete na jutarnju kavu (osim ako to nije neka poslovna kava pa baš morate), tako vas nitko ne može natjerati da nekoga pratite na Twitteru. Ako se s nekim ne slažete, riješite se te osobe jednim klikom. Što će se dogoditi? Ništa. Zemlja se i dalje okreće oko Sunca, itd.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
el.gambo
19. 09. 2011. u 7:57 am
Upravo sam pogledao što piše @ilijabrajkovic i – nema ništa o janjetini 🙁
Nisam te pratio do sada, a neću ni početi, pa se ti misli. Eto ti sad kad ne pišeš o janjetini!
😀
Nebojša Grbačić
19. 09. 2011. u 8:51 am
Iza navedenog primjera stojim ja, iz vremena dok sam vodio @tportal na tviteru. Taj javni anfolov je prvi takve vrste, rekao bih, korporativnog anfolova, i ne žalim, jer ako je jedna od zadaća medija ukazivati na korupciju i sranja u društvu, ne vidim kako je jedan homo/ksenofobičan momak zaslužio drugačiji tretman. A što se reklame njemu tiče, da, malo je ipak diskutabilno koliko točno je to ljudi vidjelo (ne možeš nikako reći da su SVI followeri ulovili taj tvit). S druge strane, pratio sam, instantno je izgubio majstor podosta followera. Drugim riječima, mali korak za bolji svijet. 😉
Nikola Krajačić
19. 09. 2011. u 9:28 am
Iako mi na živce ide ekipa koja nakon unfollowa obznanjuje koga su unfollowali (a i oni koji kukaju kak im je netko naporan – wtf, čovječe, tvoj timeline, unfollowaj), ne mislim da je tom homofobu nanešena ne znam kakva reklama, niti mislim da je dobio strašan broj followera.
Točnije, ako i je dobio 3-4 followa, isplatilo se da tportalovih 4-5 tisuća točno uperi prst na homofobiju na timelineu.
Čak eto kako Nebojša kaže, dobivao je unfollw 🙂
Mislim da se ljudi u pravilu osjećaju moćno kad nekoga unfollowaju (i/ili blockaju) pa se onda moraju pohvaliti kako su oni glavni i moćni pa su eto unfollowali nekoga. Al to su već neki drugi problemi u pitanju 🙂
vuk
19. 09. 2011. u 9:47 am
Koliko teksta natipkano samo da bi se nekoliko puta reklo da ga ne boli kad ga unfollowaju?! To znači samo jedno: boli ga kad ga unfollowaju. Toliko ga boli da je veliko poput Sunca. 😉
Ja niti brojim koliko ljudi me slijedi niti koliko ljudi to prestaje raditi. Twitter je zgodan zbog toga što si može sam filtrirati izvore informacija, ako netko previše šumi ili mi se njegovo ponašanje ne sviđa jednostavno ga otkačim.
Oni koji prate veliki broj ljudi kako bi sami sebi podigli broj pratitelja zapravo varaju. Nitko ne može kvalitetno pratiti par tisuća ljudi osim ako neki jako dobar klijent s ugrađenom umjetnom inteligencijom.
Ilija Brajkovic
19. 09. 2011. u 9:57 am
OK, ako ti tako misliš :-).
Svatko koristi Twitter na način kako mu odgovara, kad pratiš nekoliko stotina/tisuća ljudi onda jednostavno shvatiš da nećeš sve vidjeti i da ćeš dosta toga propustiti i s tim se pomiriš 🙂
Tomislav Nakir
19. 09. 2011. u 9:57 am
+1
Dario Kreštalica
19. 09. 2011. u 2:14 pm
“Nitko ne može kvalitetno pratiti par tisuća ljudi osim ako neki jako dobar klijent s ugrađenom umjetnom inteligencijom.” – potpisujem !
Ostali razlozi su: sve osim kvalitetnog praćenja tvitova onih koje pratimo!
Pax
19. 09. 2011. u 9:53 am
Unfollow kod mene teško pada jer ugl followam normalne ljude / brandove.
Puno je bolja mute opcija koju pametni klijenti imaju za prilike kad pojedinci zabriju.
Ivan Kujundžić
19. 09. 2011. u 1:44 pm
Ja sam @ilijabrajkovic prestao pratiti baš radi janjetine, no smatram da čovjek uistinu ima pravo obožavati janjetinu a ja pravo da to ne čitam 🙂
Daniel Lučić
19. 09. 2011. u 8:26 pm
Odličan tekst.
Nisam previše razmišljao o tome do sada, obzirom da osobno nemam problema s “unfollowanjem” ekipe s kojom nemam zajedničku temu (unatoč prvom suprotnom dojmu) ili ekipe koja jednostavno dosađuje. Međutim primjetno je da ekipi to smeta, to se prvenstveno vidi upravo naknadnim objavljivanjem unfollowa ili komentiranjem kad su izgubili followera.
DEDA
20. 09. 2011. u 7:36 am
i ja ko Ilija, okrecem se oko jagnjetine,lol
Sonjita
20. 09. 2011. u 9:13 pm
Odličan tekst! A može i ovako, malo je brutalnije od Vaše ocene, poštovani Ilija. 🙂
http://www.moodiranje.com/onlive/kako-biti-fejvovan-na-twitteru/