Tena Šojer
22. 01. 2014.
Sedmog siječnja ove godine Bill Comeans je poslao svoj prvi tvit. Bio je to vrlo prigodan datum, imajući na umu da je bila 34. godišnjica njegovog ubojstva.
Sedmog siječnja ove godine Bill Comeans je poslao svoj prvi tvit. Bio je to vrlo prigodan datum, imajući na umu da je bila 34. godišnjica njegovog ubojstva.
Bill Comeans ubijen je nedaleko od svog doma u New Romeu u Ohiu, nekoliko dana prije svog petnaestog rođendana. Krenuo je po svoju sestru koja je bila na rođendanu nekoliko kuća dalje. Nakon što mu je priopćila da će ostati na tulumu malo duže, krenuo je natrag kući, ali se nikad nije vratio. Nakon potrage našli su ga u snježnom jarku. Umro je nekoliko sati poslije toga u bolnici, od posljedica davljenja, a ubojica nikad nije pronađen.
I liked my winter scarf. It was really warm, right up until it got twisted into knots around my neck. Then it was really cold, really quick.
— Bill Comeans (@BillComeans) January 10, 2014
Iza Twitter profila ne nalazi se, naravno, sam Bill, već njegova mlađa sestra koja je na ovaj način odlučila oživjeti uspomenu na brata, ali i pobuditi zanimanje za neriješen slučaj. Pokušala je to napraviti već i prevo videa na YouTubeu i Facebook stranice još 2011., no ni jedna od te dvije metode nije polučila ovakav učinak.
September 1979, my 8 year old sister learned a new word this month… petechia. I wish we never knew what that meant.
— Bill Comeans (@BillComeans) January 9, 2014
Tvitovi ubijenog dječaka, pisani u prvom licu, ponekad sretni, ponekad sjetni, ponekad upućeni samom ubojici, a ponekad i vlastima zaokupili su pažnju Twitter zajednice, a i medija, a njegov je profil odjednom broji više od 2900 sljedbenika.
Bizaran potez ili?
Ovo bi se mogao okarakterizirati kao bizaran potez i čudan način skretanja pažnje na više od trideset godina star neriješen slučaj, no treba uzeti u obzir okolnosti koje su do toga dovele. U državi Ohio trenutačno je oko 5000 neriješenih slučajeva, a slučaj zatvoren prije tri desetljeća nema veliki prioritet u tom neredu.
This is the house I grew up in. Well, I didn’t really get to grow up, did I? pic.twitter.com/V12HH8ruvg
— Bill Comeans (@BillComeans) January 9, 2014
U godini 2012. Billov je slučaj ponovno otvoren na zahtjev obitelji, koja je tražila da se šal kojim je zadavljen i nož koji je nađen na mjestu zločina pošalju na DNA testiranje. Rezultate su trebali dobiti početkom 2013. godine, no to se nikad nije dogodilo.
Sometime next month there should be word on the dna testing my family has been waiting for .@OHFCSO
— Bill Comeans (@BillComeans) January 21, 2014
Kampanja na Twitteru, u kojoj Bill u 140 znakova priča o svom životu, dijeli uspomene iz njega i ponekad vrlo gorko podsjeća na svoju sudbinu, pokazala se prilično uspješnom, skrećući pažnju medija i zajednica na ovaj slučaj, ali i na neefikasnost cijelog sustava. Pitanje je samo koliko će se zanimanje i pritisak javnosti uistinu odraziti na tijek same istrage i trud u nju uložen.
Billova sestra u međuvremenu redovito tvita u ime svog brata, spominjući često u svojim porukama Nancy Grace, Dateline, New York Times i ured okružnog šerifa. Na lokalnoj televiziji 10TV izjavila je:
Ne želim da bude zaboravljen. Tko god da ga je ubio još uvijek je tamo negdje, i netko nešto zna o tome, a Bill treba ispričati svoju priču pa ćemo koristiti sva sredstva dostupna kako bismo mu to omogućili.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.