Od žena do tijela s vaginama: I znanstveni časopisi podliježu ludilu polarizacije na društvenim mrežama

Da čitate članak čiji je citat ukrasio minimalističku naslovnicu novog broja Lanceta, ne biste o njemu dvaput razmislili, niti pomislili da će izazvati salve bijesa na društvenim mrežama.

Riječ je o recenziji izložbe posvećene menstruaciji, a, da vam odmah otkrijem tajnu, niti recenzije, niti izložbe, a bome niti menstruacija ne dobivaju baš često (ili uopće) istaknuto mjesto na naslovnicama uglednih znanstvenih časopisa.

No, negdje u sasvim uobičajenom tekstu skrila se sintagma “tijela s vaginama” i spretni urednik shvatio je da ima dobitnu kombinaciju kojom će razjariti i razgaliti lijeve, desne, konzervativce i liberale, feministice i transaktiviste, znanstvenu i opću populaciju.

Ukratko, u tekstu koji bi prošao gotovo nezapaženo, urednik je našao društvenomrežni BINGO i sad bijelu minimalističku naslovnicu Lanceta krasi citat:

Žene, ljudi koji menstruiraju, imatelji(ce) cerviksa ili tijela s vaginama

Ovakvi pokušaji da se u medijima i javnoj komunikaciji koristi inkluzivan jezik, koji ne dijeli populaciju na žene i muškarce, već uključuje osobe koje se definiraju kao transrodne, rodno fluidne ili ne-binarne (nadopunite me ako mi je nešto promaklo), sve su češći i najčešće su prilično nes(p)retni.

[Op. a. Nemojte odmah početi puhati nosom na političku hiperkorektnost, to nije poanta ovog teksta, a ja ću prva pozdraviti pokušaje da budemo ravnopravnije društvo u kojem svi imamo jednaka prava i ne moramo gaziti jedni drugima po prstima ili – tijelima – da bismo ih ostvarili.]

Nespretnost bismo im mogli oprostiti – živimo u vremenu društvenih promjena i jezik uvijek kaska za društvenom stvarnosti. No, ono oko čega se u svijetu već neko vrijeme (s pravom) vodi žustra debata je da se inkluzivnost gura isključivo nauštrb žena.

Prije nekog vremena je tinjao pokret da se “cancela” J.K Rowling, autorica popularnog serijala o Harry Potteru, jer je negativno komentirala tekst u kojem su žene nazvane “ljudima koji menstruiraju”. Lancet je to odveo korak dalje pa više nije riječ o ljudima, nego tek tijelima. BBC je nedavno bio na meti jer je u priči o brisevima cerviksa koristio termin “imatelji cerviksa”, iako većinu cerviksa imaju cis-žene.

Primijetite kako nema tijela s penisima ili osoba s prostatom na popisu.

Tako se britanska organizacija Cancer Research UK u pozivu na PAPA test obratila “svima s cerviksom”, dok se u sličnom pozivu za testiranje radi ranog detektiranja raka prostate obraćala vrlo jednostavno – muškarcima. (Ženski) odjeljak britanske zelene stranke postao je prije nekoliko godina tema izrugivanja nakon što su napravili puni krug od inkluzivnosti do diskriminacije kad su pozvali sve “ne-muškarce” da im se pridruže.

Ali to je samo jezik, zar ne?

Pa i ne baš. Nastavno na debatu o jeziku vuče se i cijelo zapetljano klupko prava žena i prava transrodnih osoba. Primjerice, kada je riječ o sportu, u kojem su (cis?)ženske momčadi i sportašice i dalje manje zastupljene na, primjerice, olimpijskim igrama, manje plaćene, manje prenošene, a sada i manje zastupljene kako se u njega uključuju transrodne žene, dok muške kategorije ostaju sretno netaknute. Ili pitanje politika zapošljavanja koje bi treble smanjiti rodnu nejednakost na radnom mjestu i u obrazovanju. Ili, u ekstremnim situacijama, pitanje idu li silovatelji i ubojice žena u ženske zatvore ili ženska odjeljenja u bolnicama, ako odluče iskoristiti nedostatke u sustavu i izjasniti se kao žene? (The Economist ima seriju eseja o ovim pitanjima iz više perspektiva, ako koga zanima).

S druge strane, s cijelim drugim sijasetom problema zbog “samo jezika” sreću se i trans osobe, kojima je otežan, primjerice, pristup zdravstvenim uslugama, kao što je gore navedeni i za (one rođene kao) žene po život bitan papa test, jer se kod svojih liječnika vode kao muškarci. S tim na umu, jasnija je i druga strana priče i zašto “osobe s cerviksom” (ili osobe s prostatom) imaju smisla kao sintagma. Osim zdravstva, na jezik se oslanjaju i administracija i zakonodavstvo pa “samo jezik” ima više utjecaja na praktičan život no što se čini svima nama koji spadamo u “uobičajenu” terminologiju.

Ne treba ni zanemariti mnogo manje opipljivu, ali vrlo bitnu stavku da onaj koji nije u javnom diskursu, kao da i ne postoji. Žene se ne bore bez razloga desetljećima (stoljećima?) da budu prisutne i zastupljene u javnom diskursu.

Problem s gore navedenim pokušajima inkluzivnosti tako nije koga uključuju, već koga isključuju – zbog takvog asimetrično “inkluzivnog” jezika imamo muškarce, tijela, ljude s ovim ili onim organima, a sve manje žene, koje se još uvijek noktima drže za pravo da se piše o njima i temama koje su njima relevantne.

Menstruaciji, recimo.

Pa vratimo se na Lancetovu recenziju izložbe o menstruaciji, sad kad smo napravili kratku turneju kroz aktualne društvene probleme.

Tko o čemu, medicinski časopis o… društvenim pitanjima?

Neću se ni praviti da imam rješenje za problem jezične inkluzivnosti i društvene nejednakosti. Da imam, pisala bih ovaj tekst dok jednom rukom gladim svoju Nobelovu nagradu za mir, s milijun eura više na računu. Iskreno, nisam sigurna ni da sam dovoljno dobro sažela problematiku cijele priče, ali morat ćete mi oprostiti jer su medijski prostor i pažnja čitatelja vrlo šturi resursi.

No ono što znam je da Lancet i njegov urednik nisu nikome pomogli s ovom naslovnicom, osim sebi – ako se vodimo maksimom da je svaki publicitet dobar publicitet.

Lancetov glavni urednik Richard Horton već je prije nekoliko godina naglasio kako ne želi da Lancet bude samo medicinski časopis – u video poruci nazvanoj “Manifest za društvene promjene” rekao je:

Ideja o Lancetu rođena je u izvanrednom trenutku u povijesti svijeta, u ranom 19. stoljeću u trenutku revolucije i društvene pobune. […] Ono što mislim da pokušavamo učiniti je uhvatiti tu izvornu ideju, esenciju onog što jesmo, našeg identiteta, u kampanjama koje razvijamo.

Od svih društvenih problema usko vezanih u medicinu oko kojih je Lancet mogao zauzeti stav, od poplave pseudoznanosti, antivax pokreta, svih stvarnih i zamišljenih kontroverza u posljednje dvije godine kada vlada globalna epidemija, Horton je odlučio svoj nazovi-revolucionarni zanos pokazati na temi o kojoj ništa ne zna – osim da će napraviti dobar prasak.

I zbilja, u vrijeme kad svaka tema polarizira prvo društvene medije, a onda se preko njih pretače u one tradicionalnije, Horton je dobio svoj bingo. Ako bacimo pogled na Google Trends, u rujnu je The Lancet udvostručio svoju popularnost i dosegao vrhunac pretraga u ovoj godini, a Twitter je preplavljen spomenima ovog časopisa.

Dijelom je riječ o ljutim komentarima s pozivom da im se sandučić zatrpa protestnim pismima. Velik dio, nažalost, čine žučne rasprave dvije strane kojima nije trebao dodatan razlog da zarate.

Dear #Lancet you may be unaware that not all #bodieswithvaginas have periods. You are being neovagina-exclusive and thus triggering to the trans community. I hope this gives you pause – because dehumanising women is clearly not much of a concern to you. #lancetgate #patriarchy

— Christine Li Autorin (@LaMadameLi) September 26, 2021

Ironija, je, naravno, što sama fraza uopće nije uključiva – teško da bilo cis-žene bilo transrodni muškarci žele biti definirani kao trupl… pardon, tijela, s vaginama, a da ne spominjemo da termin dobrim dijelom isključuje i transrodne žene.

Ne treba zaboraviti ni jednu malu recenziju. Izložbe. O menstruaciji. Koja je imala čast dospjeti na naslovnicu i zbog toga biti potpuno gurnuta u drugi plan.

“Žao mi je što ste se osjetile uvrijeđenima”

U međuvremenu je glavni urednik The Lanceta objavio i ispriku koja se može sažeti u riječi “žao mi je što ste se osjetile uvrijeđenima” u kojima je lijepo objasnio ženama zašto se, uistinu, ne bi treble osjećati tako kako se osjećaju.

The Lancet, kaže on, samo želi postići veću inkluzivnost. Doduše ne u člancima koji su uslijedili, poput članka o zdravlju prostate objavljenog kasnije istog mjeseca, u kojem nema tijela s prostatama, samo muškaraca.

Taj posljednji trzaj mansplainanja će mu zasigurno osigurati još malo notornosti, publiciteta i uzlazne putanje na Google Trends. Machiavelli bi bio ponosan, da se kojim slučajem bavio metrikama i performance marketingom.

I ja sam mu sad dodala koji klik u moru klikova, ali vidite, ja ne vjerujem da je svaki PR dobar PR. Također vjerujem u protestna pisma i protestne kolumne, razuman diskurs i različite druge bajke.

I nadam se da ćete, ako vas je stranica Lanceta razjarila, tu razjarenost uperiti u pravom smjeru – prema Hortonu. U obliku protestnog pisma, dakako. Twitter ih je pun, ako vam treba inspiracija.

One of the excellent women asked to see this ❤️

Does anyone else have a #LancetLetter they feel like sharing on, this, the one day anniversary of their balderdash? pic.twitter.com/77T8sArBRb

— Lorelei 🌕🧙‍♀️🕸🍄 (@hatpinwoman) September 25, 2021