Središnji državni portal, koji će objedinjavati informacije i usluge potrebne svim hrvatskim građanima lijepo zvuči, kao što je i bio zamišljen: gov.hr, po uzoru na britanski, središnji portal gov.uk. Iako će se na kraju umjesto gotovo predviđenih milijuna kuna na rješenje potrošiti pet puta manje, ipak se ne radi o uštedi. Jučerašnji #VladaUp je otkrio zašto gov.hr vjerojatno neće biti napravljen u open-sourceu, kao što je obećano, a niti prilagođen potrebama hrvatskih građana...
Hrvatska Vlada odlučila je slijediti uzor britanske vlade i pokrenuti portal putem kojega će građani lakše doći do informacija iz javne uprave i stupiti u kontakt s njenim tijelima – gov.hr. Kako doznajemo iz Vlade, ovime se nastoji povećati efikasnost u dostavljanju podataka te skratiti rokove za dobivanje pojedinih dokumenta, podataka i informacija. Time bi […]
Britanska vlada pustila je u javnost Gov.uk, središnji portal na kojem će građani moći stupiti u kontakt s upravom, pronalaziti informacije, ali (za naše pojmove više kao sci-fi) i obavljati mnoge stvari za koje bi se u drugim zemljama (khm!) moralo provesti bar nekolicina sati u raznim državnim službama, agencijama i naravno na kiosku jer trebate biljege.
Na nedavno održanoj FFWD konferenciji u Zagrebu kojoj je Netokracija bila medijski partner, Paul Annett, odgovoran za razvoj digitalnih servisa britanske vlade, govorio je o njihovom načnu i procesima za razvoj. Pod pojmom “digitalni servisi” podrazumijevaju i putovnicu, upit za zajam, vozački ispit itd.
Neki se mogu realizirati internetski, dok je za većinu potrebna fizička prisutnost - njima je cilj pretvoriti "fizičke servise" u digitalne. Digitalne usluge britanske vlade prije su bile u katastrofalnom stanju pri čemu su se informacije teško pronalazile, a korisnici su za korištenje pojedinog servisa zvali i do 7 puta.
Iako ga od diplome na FER-u dijeli još jedna godina studija, Jurica Kenda ima već dvije godine radnog iskustva u poznatim domaćim developerskim tvrtkama, a trenutno radi u Irskoj u Amazon Web Services. Dojmove, zapažanja i lekcije koje je o poslu softverskog inženjera naučio tek u praksi, na radnom mjestu, skupio je u knjigu koju je samostalno izdao.
Vine, Beme, Ello, Clubhouse, Snapchat? Dalo bi se raspravljati o svim tim primjerima i zašto nisu dosegli slavu Facebooka, Instagrama i TikToka. Danas na primjeru hrvatske aplikacije Huuk radimo upravo to - analiziramo bi li jedna društvena mreža iz Hrvatske mogla zaživjeti na globalnoj razini.
