SuperMinds 2022: Kako postati bolji programer (mobilnih aplikacija)?

Ovogodišnja SuperMinds konferencija, naslovljena Mind the App, okupila je razne superumove iz mobile developmenta. Akademija glazbene umjetnosti postala je tako na dva dana mjesto gdje su se spojila dva tabora – Android i iOS developera.

Ove godine na SuperMindsu mogli ste poslušati predavače poput Paula Hudsona, jednog od najvećih globalnih stručnjaka za Swift i Garricka Toubassija, investitora i savjetnika koji je prošao startupe i velike kompanije poput Googlea.

Dok smo prošle godine na Netokraciji kroz 4 predavanja pronašli growth hacking recept koji ne sabotira inovaciju, ove vam donosimo uvid u to što je potrebno napraviti kako bi “podigli” vješte i samopouzdane programere, a dotaknut ćemo se i AR budućnosti mobile developmenta.

Može li nam treniranje pasa otkriti kako postati boljim programerom?

Christina Lee je senior softverska inženjerka na Pinterestu, gdje radi na izgradnji frameworka koji bi drugim inženjerima pomogla da budu produktivniji. Kada ljudi zavole programiranje i u tome postanu dobri, od njih se počinje zahtijevati više od samog kodiranja, smatra Christina:

Govorimo o sposobnosti poučavanja i motiviranja, vještina za čiji razvoj se rijetko inženjerima omogući formalna obuka.

U svojem predavanju, čije ime plijeni pažnju, The Dog and the Tech Lead: What Animal Training Taught Me About Being a Better Mentor, Christina je otkrila svoje tajne poučavanja koje su njoj zapravo otkrili – psi.

Svaki organizam možemo trenirati na dva jednostavna načina – ono se može odnositi na davanje ili oduzimanje nagrada i samih kazni, objašnjava Christina. Vjerojatno ste odmah pomislili kako vam je prvi način treniranja draži od drugoga, a za to postoji i razlog. Davanjem ili oduzimanjem nagrade stvaramo, ono što Christina naziva, pleasure seeking phenomenon:

Ovako je veća vjerojatnost kako će vas učenik dočekati s kreativnim i operativnim ponašanjem. Pokušat će napraviti nešto novo i pritom biti uzbuđen. S druge strane, korištenjem kazni postoji opasnost kako će učenik postati zamrznut i previše analitičan.

“Cilj je spriječiti da uopće dođe do postavljanja lošeg DIFF-a”

Ako programer napravi loš DIFF (algoritam koji pokazuje promjene između dvije verzije iste datoteke) i za to dobije kritiku, postoji dobra šansa kako će taj programer idući put biti anksiozan tijekom postavljanja novog DIFF-a ili će možda odgađati taj zadatak. U krajnosti, broj grešaka će se općenito povećati.

Kada bi samo odmah dali pozitivnu kritiku, učenici odmah postaju motiviraniji u svom radu. Naravno, to ne znači kako treba pohvaliti loš DIFF:

Cilj je spriječiti da uopće dođe do postavljanja lošeg DIFF-a. Cijela Silicijska dolina usmjerena ja to da povratna informacija bude jako ugodna. Što ako bi sve to vrijeme i energiju preusmjerili u pripremanje ljudi na uspjeh?

Kako to postići? Christine situaciju objašnjava na primjeru psa koji voli uništavati papuče. Takvog psa pripremamo za uspjeh tako što mu maknemo papuče. Kada Christina takvu ideju spomene u kontekstu ljudi, obično ta ideja nije dobro prihvaćena:

Ljudi mi kažu kako bi ti programeri trebali znati bolje: “imaju toliko i toliko godina iskustva, ja ih ne bi trebao voditi, ja im ne bi trebao govoriti”. Meni je to jasno, frustrirajuće je kada netko ne ispuni naša očekivanja, ali ako nekoga silimo da radi na nečemu za što nema potrebne vještine, frustracija neće nestati.

Ovdje je bitno naglasiti kako problemi ne nastaju uvijek zbog manjka vještine, već zbog slabijeg samopouzdanja ili kritičkog razmišljanja:

Ako netko ima strah od javnog nastupa, nećemo ih učiti kako izgovarati riječi, već pomoći im da razviju samopouzdanje.

Kakvu revoluciju će nam donijeti virtual reality tehnologija?

Mattt je proveo posljednje desetljeće u Appleovom razvojnom ekosustavu, pišući za NSHipster i Flight School, izrađujući projekte poput Alamofirea i swift-doca te pridonoseći Swift Package Manageru. Svoje predavanje na SuperMindsu – Reality Check, posvetio je AR odnosno VR-u.

Mnogo je različitih headsetova izašlo od pojave Oculus Rifta u 2016. godini, govori Mattt. AR/VR tehnologiju sve više imamo priliku susresti na svakodnevnoj bazi, ali još nije toliko blizu da postane mainstream. Ipak, Mattt navodi zašto bi trebali obraćati pozornost prema VR-u:

VR setovi koji dolaze, svi će imati full color passthrough što znači kako će se stvarnost moći skoro pa savršeno spojiti s virtualnom stvarnosti. Zatim, zbog praćenja pogleda po prvi put će svi moći uspostaviti kontakt očima i vidjeti u što drugi ljudi gledaju. Posljednje, praćenje lica će omogućiti da emocije koje iskazujemo licem postanu input podaci.

Potrebno nam je napraviti smisao od VR-a (Virtual reality), AR-a (Augmented reality), MR-a (Mixed reality) i XR-a (Extended reality), smatra Mattt:

Na VR i AR možemo gledati iz perspektive uranjanja u virtualni svijet. VR daje najveću mogućnost uranjanja, a AR pokušava projicirati virtualni svijet na stvarni svijet. Pojam kojeg nitko ne koristi, MR, je nešto između toga. Na posljednji pojam XR možemo gledati kao krovni pojam koji objedinjuje sve prethodno navedene.

VR i AR – ekrani zalijepljeni na lice

Još jedan način na koji možemo promatrati VR je taj da ga usporedimo s AR-om. VR je ograničen svojim performansama, dok AR ima ograničenu udobnost i imerziju. Oni će oboje s vremenom napredovati u svojim manama i onda će doći do konvergencije:

Jednog dana možda ova razlika više neće imati smisla pa ćemo govoriti o spektru različitih proizvoda, ali trenutno, VR je više udoban nego što je AR sposoban.

Ipak, VR i AR imaju nešto zajedničko, a to je činjenica da se većina VR i AR aplikacija nalazi na mobitelima:

To je zapravo smiješno stvar u svemu ovom. VR i AR su ekrani zalijepljeni na lice.

Uprkos trenutnim ograničenjima tehnologije, Mattt razmišlja što bi nam ta tehnologija mogla donijeti. Kakva će komunikacija biti moguća zbog VR-a? Što će napraviti nemogućim? Hoćemo li moći ići bilo gdje i biti bilo tko? Hoće li nas napraviti empatičnijima i osobama s više razumijevanja ili će nas još više udaljiti od naše neposredne stvarnosti? Vjerojatno oboje, smatra on.

Priznaje kako ga AR najviše zabrinjava. Tijekom predavanja pokazao je isječke iz filma HYPER-REALITY autora Keiichija Matsude kako bi pokazao kako će AR najvjerojatnije izgledati u budućnosti. Ipak, sve ostaje na nama, zaključuje Mattt:

AR ne mora biti distopijski pakleni pejzaž tehnologije za oglase.