Zvuk i slika spremni, slijedi prijenos signala. Kako stream dovesti do gledatelja?

U prva dva pregleda Streaming specijala upoznali ste se s tehnikalijama zvuka jer kako smo naučili, za dobar stream nije dovoljna samo lijepa slika, a zanemarivanje zvuka može vam se samo obiti o glavu. Naravno, treba znati i kako prenijeti sliku u kojoj će uživati svaki gledatelj. Nakon što ste uz te savjete uspješno spojili audio i video u switcher, a kroz capture karticu dobivate jasan zvuk i sliku, vrijeme je da taj signal pošaljete u cijeli svijet!

Da biste to napravili potrebno je video feed ‘zapakirati’ (encodirati) i poslati na neki CDN (content delivery network) kao što su Azure ili Rackspace ili pak na neki servis za dijeljenje videa tipa Youtube ili Vimeo, a da biste to napravili treba vam live stream encoder.

Što on radi? Ukratko, vaš encoder zaprima video signal iz vaše capture kartice i transkodira ga u format pogodan za ‘streamanje’. Danas je za to standard RTMP protokol. Iako originalno napravljen za distribuciju flash videa, još uvijek je na tronu web streaming protokola. RTMP cjepka video feed na fragmente (jer je lakše baratati manjim datotekama) i šalje ih na mrežu svih mreža. Na drugom kraju spektra imamo CDN koji prepoznaje RTMP protokol i može spojiti te fragmente u jedinstven video feed, odnosno ono što krajnji korisnik gleda.

Encoderi mogu biti ili hardverski, dakle opipljivi komadi računalne opreme, ili pak softverski odnosno u obliku računalnog programa. Nepisano je pravilo kako su hardverski encoderi (u daljnjem tekstu HE) pouzdaniji od softverskih encodera (u daljnjem tekstu SE). Istovremeno su i dosta skuplji, tako da dobro razmislite o vašim live stream potrebama i vašem budžetu prije kupnje. Vrijedi napomenuti kako su u posljednjih nekoliko godina SE postali kvalitetniji, obuhvatniji i postojaniji te se njihova kupnja nameće kao logičan izbor svakoga tko tek ulazi u live stream vode.

Hardverski enkoderi: Kvaliteta koja košta

Kod HE je bitno odlučiti kakav tip vam treba i tek onda gledati pojedine modele unutar te kategorije. HE su pouzdanija opcija od njihove softverske braće jer su sve komponente u sustavu brutalno istestirane i ti se uređaji u pravilu koriste baš za produkciju uživo, a ne za generalne računalne radnje.

Njihov glavni nedostatak je – cijena! Stvoreni primarno za velike igrače i profesionalne studije, za ‘male streamere’ su često nedostižna opcija. Ovdje je izuzetak VidiU Pro uređaj koji možete imati već za nekih tisuću dolara. Proizveden je u Teradek manufakturi, što jamči kvalitetnu izradu i dobar support. Malen, prenosiv, izdržljiv, jednostavan za korištenje… Encodira bilo koji signal koji ulazi u njega u h.264 codec i automatski ga šalje na odabrani CDN. Meni osobno smeta jedino način upravljanja sa svega par gumbića i jako malim ekranom pa neke brze izmjene postavki na terenu sa sobom nose dozu stresa.

Na drugoj strani imamo ultra skupi Tricaster od Newteka. All-in-one zvjerka za koju ćete morati iskeširati skoro 100.000 kuna! Namijenjen profesionalcima koji broadcastaju na dnevnoj bazi i koji time mogu opravdati veliku inicijalnu investiciju.

Kod odabira HE dodatno pripazite imaju li opciju kodiranja u HEVC odnosno h.265 codecu. HEVC polako, ali sigurno postaje standard koji će zamijeniti svoj starijeg brata – h.264. S njime možete dobiti ili istu kvalitetu slike za duplo manje podataka, ili pak duplo bolju kvalitetu slike za istu količinu podataka. Izbor je vaš! Neki jeftiniji HE imaju ugrađen samo h.264 čip koji neće biti moguće nadograditi pa pripazite na to ako uzimate nešto za duge staze.

Na kraju još jedna opaska koja često ostane neprimijećena dok nije kasno – buka! HE su ustvari mini računala koja trebaju dosta hlađenja za procese koje obavljaju pa obratite pozornost na buku koju ventilatori mogu proizvoditi i hoće li ona ometati sami događaj na kojem se nalazite.

Softverski enkoderi: Pristupačnija opcija za početnike

OBS je možda i najbolji izbor ako tek počinjete s live streamingom. Besplatan, a sadrži više no što bi to realno trebao. Istina, interface mu nije najpreglednija stvar na ovom svijetu, ali poklonjenom (besplatnom) konju se ne gleda u zube :).

Wirecast je softver koji i osobno koristim. Relativno skup (695 dolara), ali sa sjajnim UI u kojem je gušt raditi. Sve je pregledno i na svom mjestu sa shemom layera, tako da u svakom trenutku znate što se prikazuje povrh glavnog video feeda. Odličan za overlay grafike i ‘lower thirds’.

Vmix (350 dolara) nov je igrač, ali se brzo prometnuo u MVP (most valuable player) kandidata. Robustan i s hrpom featurea, mislim da je prvi od svih proizvođača ugradio NDI u svoj workflow. Vmix puno pažnje polaže u zajednicu i svoje korisnike, te sluša i adresira njihove komentare.

LiveStream Studio (799 dolara) sam stavio u ovo društvo jer ga je najjednostavnije spojiti s LiveStream.com  CDN-om na kojem možete bez problema prenositi uživo glazbene događaje i pritom ne strahovati hoće li vam algoritam prekinuti stream zbog povrede autorskih prava. LiveStream je odličan odabir upravo za takav sadržaj – glazbeni.

Podešavanje slanja signala.

Nakon odabira encodera i uspješno dobivene slike unutar istog, predstoji vam podesiti postavke slanja signala. Ovo može biti krucijalan dio cijele priče i zahtjeva dosta testiranja. Preporučujem utiliziranje preseta – kada ste zadovoljni s kvalitetom slike i zvuka vašeg streama koji dobijete na recimo YouTubeu, sačuvajte te postavke u obliku preseta kojeg kasnije možete odabrati jednim klikom, a ne prtljati po bitrateu 5 minuta prije no što krene prijenos uživo. Igrajte se, isprobavajte! Pronađite najbolji omjer kvalitete i ‘težine’ vašeg signala. U načelu bi 4000 kbits/sec bio neki ‘sweet spot’.

The Vice of RGB. from pcmasterrace

O čemu ovisi kvalitetan prijenos?

Kvaliteta signala ovisi o dva faktora, snazi vašeg streaming računala i brzini uploada s kojom raspolažete.

Što se brzine interneta tiče, tu ste često osuđeni na infrastrukturu lokacije na kojoj streamate. Izuzetno je bitno ovo iskomunicirati u pretprodukciji. Ovdje imam samo dva savjeta – uvijek ‘žica’ (nikad Wi-Fi) i u pravilu gledajte da vam brzina uploada bude duplo veća od rezolucije u kojoj streamate. Npr. za 720p će vam trebati barem 1.5 mbit/s, a za full HD rezoluciju barem 2.2 mbit/s. Sve iznad toga je poželjan bonus.

Snaga vašeg računala možda je i najbitnija stavka ako želite dobru kvalitetu live streama. Procesi koje encoderi ‘vrte’ zahtjevni su i naporni za procesor. Kod slaganja konfiguracije najviše pozornosti pridodajte odabiru CPU-a. Što više jezgri, to bolje! Ako streamate u 720p možete se izvući i s i3 procesorima starije generacije, ali za sve rezolucije više od toga nemojte ići ispod i5 procesora. Grafičke kartice su također važan dio ‘setupa’, s obzirom na to da ih moderni SE-ovi utiliziraju kao hardverske akceleratore encodiranja i (ovisno o vrsti grafičke kartice) mogu znatno pridonijeti rasterećenju vašeg sustava.

U vezi računala, još jedan savjet. Računalo s kojeg šaljete signal tj. streamate, neka vam služi isključivo za to! Samo streaming i ništa drugo. Ugasite sve procese koji se vrte u pozadini. Bit ćete mirniji jer će opterećenje vašeg sustava biti linearno i bez nepredviđenih ‘štucanja’. Uzmite dodatni laptop (ili dva) za druge stvari koje radite – kontrola streama na Youtubeu, ubacivanje grafika u video feed, vrtnja prezentacija…

Za kraj, dijeljenje dalje.

Korisnici danas često traže da se live stream prikazuje na nekoliko lokacija. Najčešće su to YouTube i Facebook, te Twitch ako govorimo o gamingu. U današnje doba više-manje svaki encoder ima opciju multistreama. Postavljanje te opcije je vrlo jednostavno – kao output source dodate sve destinacije koje ciljate i to je to.

Međutim, nemojte zaboraviti da za svaku dodatnu destinaciju vaše računalo mora ‘poduplati’ CPU snagu. Najčešće je to teško ostvarivo i procesor se zaguši te svjedočimo trzanju video signala, crnom ekranu ili pak kompletnom rušenju vašeg računala. Nijedna od tih opcija nije prihvatljiva. Rješenje? Servisi kao što je Restream, koji primaju vaš signal i po potrebi ga distribuiraju na više adresa. Tako ne opterećujete vaš procesor i možete streamati istovremeno na nekoliko lokacija.

Druga stvar koja se od vas može tražiti jest snimanje cijelog streama u full HD-u. Bilo za potrebe arhive ili remarketinga. S obzirom na to da većina streaminga ide u 720p rezoluciji, nekako ćete uz to morati izdržati i snimanje. Da, svaki SE ima i opciju ‘record’ koja radi vrlo dobro, ali nemojte zaboraviti da će to opet opteretiti CPU računala! Ja to rješavam na dva načina:

1. Snimam na vanjski snimač (u mom slučaju dobri stari BM shuttle) preko AUX opcije na switcheru. AUX (auxilary) je poseban izlaz na switcheru. Možete mu odrediti signal koji želite da ‘pušta’ van, bilo to pojedina kamera ili finalan output. Taj AUX se onda spoji sa snimačem te možete snimati sve u nekompresiranoj kvaliteti.
2. Ako nemate dodatni vanjski snimač, a imate drugo računalo s capture karticom – snimanje možete obaviti u OBS-u. AUX spojite s capture karticom i u OBS-u umjesto streamanja – snimate! Opcije formata u kojima snimate su velike, tako da svatko može naći najbolju opciju za sebe i specifičnu situaciju.

Live streaming je neposredan. Događa se sada. On pruža zadovoljštinu kod gledatelja i omogućuje da vaša poruka dopre do većeg broja ljudi. Kroz ovaj mini serijal pokušao sam vam pokazati i objasniti osnove. Na vama je da naučite nijanse i utilizirate live stream kao vrijedan marketinški alat.