Vaša najdraža serija možda će biti odgođena godinama, neki filmovi su do daljnjeg odgođeni, a televizije u SAD-u će uskoro samo prikazivati realty program i sportske prijenose. Ovo je moć koju posjeduju scenaristi i glumci kojima veliki studiji i streaming platforme uskraćuju autorska prava i normalne radne uvjete.
Zamisli kako preuzimaš jednu od važnijih nagrada u svojoj industriji i to za proizvod kojeg mnogi obožavaju. Sigurno bi pomislio kako je život jako dobar, ali u stvarnosti na računu imaš 6 dolara, a odijelo za svečanu ceremoniju kupili su ti prijatelji. Pritom si leptir mašnu morao kupiti na rate. Upravo je ovo priča scenarista Alexa O’Keefea kada je sindikat scenarista Writers Guild of America (WGA) proglasio seriju The Bear najboljom komičnom serijom.
Od drugog svibnja traje štrajk članova WGA-a čiji se broj kreće oko 11.500. Zadnji štrajk bio je 2007. i 2008. te je trajao 100 dana, a gospodarstvo Californije bilo je oštećeno za 2.1 milijardu dolara. Također, scenaristima se ubrzo pridružio i The Screen Actors Guild koji predstavlja 160.000 izvođaća, što se zadnji put dogodilo 1960. godine, koji su zahvaćeni sličnim problemima.
Uđimo dublje u tematiku zašto su streaming servisi i umjetna inteligencija jedni od ključnih problema Hollywooda.
Working as a staff writer, I was still broke, still on Medicaid. The studio wouldn't fly me out to the writers room in LA, so I worked from my Brooklyn apartment.
My heat was out that pandemic winter, my space heater blew out the lights. I worked on episode 8 from a library.
— Alex O’Keefe 🌻 (@AlexOKeefe1994) April 17, 2023
Problem #1: Projekti su zbog veličine postali rjeđi
Prije otprilike 15 godina većina serija snimana za televiziju obično je imala preko 20 epizoda. Jedna sezona trajala bi od rujna do lipnja što znači kako bi scenaristi imali redovita primanja u rasponu od 8 do 10 mjeseci. Rastom popularnosti streaming servisa poput Netflixa, serije su počele poprimati drugačije formate.
Jedna sezona imala bi otprilike od 8 do 10 epizoda i sve izlaze na isti dan. Odjednom scenaristi više nisu imali redoviti posao 40 tjedana u godini, već 20 tjedana što znači kako redovito moraju tražiti nove projekte.
Također, kako su serije postale veće i skuplje, tako su razmaci između sezona počeli biti duži, što znači kako scenaristi moraju duže čekati dok ne počnu raditi na novoj sezoni (npr. sezone serije Stranger Things izlazile su 2016., 2017., 2019., 2022., a izlazak posljednje je nedefiniran zbog štrajkova).
Disney won’t give up 0.091% of their revenue to stop the strikes.
Netflix won’t give up 0.214% of their revenue to stop the strikes.
Warner Bros won’t give up 0.108% of their revenue to stop the strikes.
Support the writers, support the actors who make the product you watch!! pic.twitter.com/8f0arK7hk4
— Petros L. Ioannou (@PetrosofSparta) July 16, 2023
Problem #2: Tantijemi su uništeni
Ono što je scenaristima i glumcima davalo redovite prihode tijekom perioda pronalaska novog posla su residuals isplate (čemu su kod nas najsličniji tantijemi). Govorimo o ugovorenoj naknadi koju davatelj licence određenoga prava industrijskog vlasništva dobiva od primatelja licence za vrijeme trajanja ugovora o licenci.
Residuals kao način financiranja nastao je zbog prosvjeda 1960. godine. Svakim ponovnim emitiranjem iznos je postajao sve manji, ali bio je redovit i vrlo povoljan za scenariste koji su radili na serijama poput Seinfelda ili Prijatelja jer se stalno repriziraju. Streaming platforme su praktički uništili vrijednost residualsa zbog načina licenciranja sadržaja. Scenaristi i glumci dobivaju postotak u prodaji licence što znači kako će dobiti samo jednu isplatu residualsa sve dok se licenca ne produži.
Ako streaming platforma kupi licencu, scenaristi i glumci mogu dobiti otprilike 300 dolara u 3 godine, dok residuals isplate televizijskih mreža mogu iznositi 24.000 dolara.
Problem #3: Scenaristi postaju jeftina radna snaga
Kada televizijske mreže ili streaming platforme naruče seriju, obično se okuplja writers room, grupa od 7 do 10 scenarista koji osmišljavaju 10 epizoda u periodu od 10 do 22 tjedana. Prije desetak godina nastali su mini-roomovi koji su postali vrlo popularni s početkom “rata između streaming platforma” 2017. godine koji su htjeli pružiti što više sadržaja kako bi privukli nove pretplatnike. Tako je počelo iskorištavanje scenarista.
U mini-roomu obično sjede 2 ili 3 scenarista koji rade u periodu od 8 do 10 tjedana koji raspisuju minimalno polovicu sezone neke serije. Bitno je naglasiti kako rade na projektima koji tek trebaju dobiti zeleno svijetlo jer tako streaming platforma procjenjuje hoće li serija biti isplativa.
Tako scenaristi dobivaju minimalnu plaću za popriličnu količinu posla s rizikom da njihov rad nikada ne ugleda svjetlo dana. U tom slučaju, scenaristi su proveli tjedne rada na nečemu što ne mogu staviti u svoj životopis.
S druge strane, ako projekt dobije zeleno svjetlo, studio nikada ne zadržava te scenariste tijekom produkcije jer tako štede budžet.
🪧🪧 “On strike! Shut it down! LA is a union town!” Marching down Sunset with @UNITEHERE11! #WGAstrike #1u #SAGAFTRAstrike #SoCalHotelStrike pic.twitter.com/yYMxuHHbYo
— Writers Guild of America West (@WGAWest) July 21, 2023
Problem #4: AI kao ultimativna jeftinija radna snaga
Scenaristi i glumci prepoznali su umjetnu inteligenciju kao idući veliki problem koji bi mogao potresti filmsku industriju. SWG smatra kako bi veliki studiji u AI-u mogli vidjeti jeftinu radnu snagu koja može raditi bez prestanka, a tu je i problem što su AI modeli trenirani na sadržaju koji je zaštićen autorskim pravima.
SWG trenutno pokušava postići dogovor prema kojem se AI ne može koristiti u pisanju i prepravljanju scenarija te da se AI modeli ne mogu trenirati na temelju radova članova sindikata.
I'm incredibly proud of how transparent our union is. In the @WGAWest's strike announcement, we included a list of our proposals, and the AMPTP's responses. Read it for yourself: it explains in black and white we're forced to go on strike. pic.twitter.com/U2FLsv9Dob
— Adam Conover (@adamconover) May 2, 2023
S druge strane, ako bi studiji ikada skenirali glumce od glave do pete, tada praktički postaju vlasnici njihove ličnosti. Alliance of Motion Picture and Television Producers (AMPTP) bio je predložio ono što oni nazivaju “revolucionarni AI prijedlog koji štiti digitalne ličnosti glumaca koji su članovi sindikata SAG-AFTRA”. Predstavnik sindikata Duncan Crabtree-Ireland iznio je jasan stav o tom prijedlogu:
Ovaj “revolucionarni” AI prijedlog predlaže da naši glumci mogu biti skenirani, za to dobiti jednodnevnu plaću, a studiji mogu posjedovati taj sken, prema tome i sličnost, do kraja vječnosti na bilo kojem projektu koji žele, bez pristanka i naknade. Ako mislite da je to revolucionaran prijedlog, predlažem da ponovno razmislite.
Inače, sindikat režisera (The Directors Guild of America) uspio je postići dogovor prema kojem AI ne može zamijeniti dužnosti režisera, što je jedan od razloga zašto oni ne štrajkaju.
Ako želimo kvalitetan sadržaj, studiji će morati popustiti
Nemojte me krivo shvatiti, volim tehnologiju, ali ako netko ima dugu povijest ljubavi prema što većoj proizvodnji sa što manjim troškovima i ne baš dobrim odnosima prema sindikatima i radnicima, onda je to sigurno SAD. Tijekom 2009. nastalo je 210 originalnih serija, a 2022. ta brojka je narasla na 599!
Posla očito ima, ali on se poprilično promijenio i pritom streaming platforme te veliki studiji nisu uzeli u obzir kako njihovi zaposlenici zapravo moraju jesti i plaćati režije u saveznim državama gdje je standard života najskuplji (California i New York). Također, očito su zaboravili da kvalitetan zabavni sadržaj ipak iziskuje nešto više vremena…
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Aleksandar Z
04. 08. 2023. u 6:57 pm
Odličan članak – jedan od rijetkih koji se zaista potrudio objasniti uzroke štrajka.
Jedan dodatni razlog zašto se filmska i TV industrija našla u ovoj situaciji je to što nisu na vrijeme promijenili svoj poslovni model iako su se navike publike itekako promijenile u zadnjih 10-15 godina. Zarade za vlasnike licenca su nekada dolazile poglavito od kino ulaznica, DVD prodaje i najma, TV oglašivača i kablovske/satelitske pretplate. Ova prva tri izvora zarade su bili neograničeni – više gledatelja je automatski značilo više novaca u džepu studija, režisera, scenarista, glumaca, itd. I onda su došli SVOD streaming servisi i kompletno promijenili navike i očekivanje publike. Mjesečna pretplata za većinu streaming servisa je jeftinija od jedne ili dvije kino ulaznice, a zauzvrat servisi nude tisuće naslova koje je nemoguće sve pogledati. U međuvremenu su se kina ispraznila, tradicionalna televizija ima sve manje gledatelja, oglašivači manje plaćaju jer im je TV publika manja… i sad su vlasnici licenca u nemogućoj situaciji jer su im primarni izvori zarade presušili, a novi prihodi od streaminga su ograničeni jer nitko ne želi plaćati 200+ eura mjesečno za pristup sadržajima. Jedini biznis model koji još uvijek donosi zaradu je oglašavanje (zato su svi streaming servisi uključujući Netflix nedavno uveli “jeftinije” planove koji uključuju reklame) ali pitanje je hoće li to biti dovoljno da uopće učini biznis profitabilnim kao što je nekada bio.
Radio sam za par većih streaming servisa tako da sam vidio poteškoće kroz koje oni prolaze. Situacija zaista nije jednostavna.