
Što nas je potjeralo prvo u startup (Squee), potom u Sofiju (akcelerator)? Svijet koji se mijenja!
Ne mogu vam reći da ćemo uspjeti, volio bih svakako, ali vam mogu obećati da ćemo proživjeti avanturu, nudim vam karte za prvi red, tko ide sa mnom? Otprilike tako je počeo prvi razgovor kada smo formirali ekipu koja danas radi na Squeeu. To nas je držalo, dogurali smo do Sofije, 800 km u suprotnom smjeru od prvotno planiranog, ali tek nas je krenulo…

Ovo je prvi od dva članka o Squeeovom iskustvu pokretanja i razvoja startupa u nepoznatim smjerovima u ne tako dalekoj Sofiji, s nekim novim mentorima, iskustvima i mogućnostima.
Ne mogu vam reći da ćemo uspjeti, volio bih svakako, ali vam mogu obećati da ćemo proživjeti avanturu, nudim vam karte za prvi red, tko ide sa mnom? Otprilike tako je počeo prvi razgovor kada smo formirali ekipu koja danas radi na Squeeu. To nas je držalo, dogurali smo do Sofije, 800 km u suprotnom smjeru od prvotno planiranog, ali tek nas je krenulo…
O tome što namjeravamo napraviti sa Squeeom već ste mogli čitati na Netokraciji. 6. siječnja 2013., subota, stigli smo u Sofiju nakon 7 sati vožnje, sretni, puni energije, ideja i želje. Smjestili smo se u ulicu imena Aksakov, u blizini centra grada i mjesta gdje ćemo raditi.
Nakon toga je slijedio odlazak u Roof prostor akceleratora Eleven čiju smo investiciju osigurali – nalaze se u u ulici Gurko Prvi radni dan, ovo smo čekali zadnja dva mjeseca, spremni smo, ništa nas ne može iznenaditi, zakasnili smo pola sata. Srećom kasnili su i mentori tako da nitko nije primijetio. Nismo pogriješili…
Zaista stoji ona fake it until you make it, jer se dosta dogodilo kad smo krenuli da bi završili u Sofiji. U početku zaista nismo znali smjer u kojem guramo, nisam ni danas 100 posto siguran gdje će nas ovo odvesti, ali svi se u jednom slažemo, za ništa ne bi mijenjali našu trenutnu situaciji i posao.
Tuđe i vlastito – iskustvo
Ne tako davno užasavala me pomisao da ću zauvijek raditi na istom radnom mjestu do kraja svog života, baš kao što su mnoge generacije prije mene, tradicija je breme, navika koju čovjek ne osjeti dok ne bude preteška da bi je se riješio. Kasnije ista ta tradicija postane naučena ‘genetika’, na kraju imaš poreze od 80 posti u državi i u ruci jednosmjernu kartu.
Nema smisla opisivati riječima broj trenutaka kada su svi oko mene govorili kako se ne isplati raditi sam za sebe, boriti se, da je najbolje zaposliti se i učiti od drugih. Što učiti – uvijek sam se pitao. Kao da je svijet oko startupa, posla, života zasnovan na univerzalnoj istini. Zaista mislite da vam nečije iskustvo može pomoći i usmjeriti vas kako oblikovati vaš startup?
Da su vam mentori poznati Zemantin investitor Fred Wilson, Twitterov suosnivač Jack Dorsey, Brad Feld, Eric Ries te Farmeronov i WhoAPI-jev investitor Dave McClure koji nas je posjetio u sklopu Geeks on a Planea, činit će te iste pogreške koje će vam se odbijati od glavu.
Jeste li spremni za neki novi svijet… sutra?
Ljepa je ideja da možete učiti na tuđim pogreškama, ali na žalost vjerujem da je samo to – ideja. Glavni argument je bio: Pa zar ne vidiš ljude oko sebe kako se zapošljavaju, rade, imaju sigurne plaće, zašto ne možeš biti jedan od njih, još jedan kotačić u sustavu? Hmmm, na koji točno sustav mislite?
Svijet će za 10 godina biti neprepoznatljiv, 2006. nismo imali iPhone, danas Apple ima kvartalni prihod od više od 50 milijardi dolara, najveći zabilježeni u povijesti korporativnog SAD-a. Ne samo zbog iPhonea, naravno, ali to je pokretač svega što je Apple dovelo u ovu poziciju.
Sve će se mijenjati, sve se mijenja, barem ne u ovome trenutku dohvatljiva nama, ako želite uspjeti morate razmišljati drugačije od res publica. Bilo je trenutaka kada bih pokleknuo, kada bi pomislio da sam idiot, oko mene da su svi pametniji, ali nisam se dao asimilirati. Nisam se dao asimilirati, jer sam poduzetnik velikim dijelom iz potrebe, ne samo zato što to volim i želim biti jedan, nego zato što sam i primoran.

Daleko smo od uspjeha sa Squeeom, ali radim ono sto želim, volim i nije mi bitno jel petak ili ponedjeljak. Stvar koja me najviše veseli je da sam izvan svoje zone sigurnosti, trenutno sam u nepoznatom i tada život zapravo počinje. Tko sam da vam dijelim savjete, da vam namećem vlastito mišljenje? Takvih po internetu imate koliko hoćete. Ovo su prva dva tjedna moga novog života, avanture koje dijelim s dobrim prijateljima, bratom, partnerima u poslu.
Da bi vam tu priču mogao uopće ispričati, trebalo je krenuti…
Nastavak sa Squeeovim konkretnim iskustvima iz Sofije slijedi u sljedećem članku…
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.