A što se događa sa startupima nakon akceleracije? Osnivači odgovaraju

Većina projekata sudionika panela akcelerirana je u Elevenu, osim Habbitsa Stevice Kuharskog, koji je također bio u Bugarskoj, ali u LAUNCHubu, te WhoAPI-ja, startupa u kojemu je Edi Budimilić bio kad je američki 500 Startups u njega uložio. Svi su sudionici na početku panela izdvojili najvažnije stvari koje ih je akcelerator naučio.

Ivan Mojsilović je s projektom Yanado za vrijeme akceleracije shvatio da mora napraviti proizvod ispočetka, tako da se dio vremena provedenog u Elevenu odnosio na pivotiranje te ponovno razvijanje. Kao najvažniju stvari izdvaja energiju zajednice, činjenicu da na istom mjestu stotine osoba “juri” svoj san, radi na ideji i ne žali se. Također, vrlo je bitna količina potencijalnih investitora i mentora s kojima se može raditi.

Iskoristite mrežu osoba koje akcelerator ima

Hardver je još uvijek “egzotična” stvar na ovim područjima, napomenuo je Vukašin, a dobar dio ovdašnjih akceleratora nije imao previše hardverskih startupa u svojim portfeljima. Što se tiče Elevena, Ivan Jelušić iz u:pluga ističe da im je tu dobrano pomogla mreža ljudi koju akcelerator ima, a koji mogu pomoći u rješavanju konkretnih problema, poput proizvodnje ili distribucije.

Aleksandar Gvozden iz LegalTreka (nekadašnjeg CaseTreka) napominje kako akcelerator daje svojevrsno “zaleđe” uz koje je daleko jednostavnije u budućnosti razgovarati s drugim investitorima ili tvrtkama. Stevica i Edi pokazali su kako se akceleratori međusobno razlikuju, stoga je važno odabrati pravi. Habbits je ušao u prvu generaciju LAUNCHuba, stoga su i osnivači fonda u to vrijeme “učili” kako akcelerirati startupe. Smatra lošim to što nije postojao coworking prostor, jer su timovi bili odvojeni i nisu mogli učiti jedni od drugih te razmjenjivati informacije. Edi je, za razliku od ostalih, prošao kroz američki akcelerator. Međutim, od toga smatra važnijim položaj 500 Startupsa – on se nalazi u srcu Silicijske doline, gdje se nalaze i sve one tehnološke tvrtke čije proizvode koristimo tamo se nalaze. Vrata su svima otvorena, samo tu priliku treba znati iskoristiti.

Gnjavite ljude, nikad ne znate hoće li vas spojiti s nekim bitnim.

Aleksandar napominje kako tim cijelo vrijeme treba biti svjestan da će akceleratorskoj fazi doći kraj.

Investitori nakon toga i dalje ostaju u kontaktu s vama, ali ne na dnevnoj bazi. Savjetuju, ali pomažu tako da vas upute na idući korak, možda i povežu s nekim tko je taj korak već prošao. Primjerice, kroz Eleven je prošlo već nekoliko generacija startupa, a mnogi od njih su vjerojatno prošli kroz neke situacije kroz koje upravo prolazite i vi.

Nakon tri mjeseca nastupa – samoća

Ivan Mojsilović kaže da nakon tri mjeseca akceleracije nastupa samoća. To nije ni čudno ako se uzme u obzir da tim (u većini slučajeva) tri mjeseca radi u coworking prostoru, koji vrvi mentorima, a uz doručak, ručak i večeru priča se o problemima, iskustvima, napretku…

Onda dođeš kući, u ured, i on je prazan. Nitko te ne tapša po ramenu, nitko ne pita kako ide, čak i mailovi dolaze u manjoj količini nego prije.

Na to se treba prilagoditi, “preživjeti” i početi samostalno raditi. Nažalost, mnogi to ne uspiju.

Na pitanje posjetitelja kad je pravo vrijeme za ulazak u akcelerator, Edi je odgovorio bi startup trebao ostvarivati prve rezultate, dobivati prve klijente. Ako vam dobro ide, kaže, mnogi akceleratori će vas dodatno nagraditi, povećati investiciju, pokrenuti iduću rundu. Mojsilović dodaje da je za startupe dobro da uđu u akcelerator kad imaju gotov proizvod te da ne trebaju unutar akceleratora trošiti vrijeme na njegov razvoj, nego na razvoj poslovanja.

Slušaj i uči

Odlazak u drugu državu, pa bilo to i privremeno, nije lak, što je potvrdio i Komorčec. No, ako tim vjeruje u ono što radi, to je nužno. Ipak, najbolje bi bilo kada bi tamo prvotno otišao samo jedan član tima, CEO, i pripremio teren za ostatak, smatra Edi, jer se njegovom timu dogodilo da su na početku dosta sredstava potrošili na smještaj u hotelima, jer nije bilo lako unajmiti stan. Takve situacije mogu djelovati poražavajuće, a Ivan Jelušić nije se stidio priznati i da ima i onih “očajnijih” trenutaka. Njegov startup je zaprimio investiciju tek mjesec i pol nakon odlaska u Bugarsku i to je bilo “najtužnijih mjesec i pol dana”. Uz to, prezimili su bugarsku zimu u stanu bez grijanja.

Koji su savjeti sugovornika za startupe koji se žele upustiti u akceleraciju? Komorčec također napominje da se treba od prvog dana programa biti svjestan da programu dolazi kraj, stoga vrijeme treba odlično iskoristiti. Ili, kako to Mojsilović kraće kaže – slušaj i uči. Kuharski smatra treba raditi, pivotirati, unovčiti i sve to ponavljati. Jelušić savjetuje startupima da ranije utvrde procese, tako da ih po izlasku iz akceleratora ne moraju ponovno uspostavljati. Edi pak smatra da se treba uživati u svakom trenutku, jer je to vrijeme koje se pamti cijelog života, bez obzira na ono što mu slijedi.

A kojih će deset projekata iz Osijeka ući u akceleratorski program Frank Venturesa te vrlo brzo moći primijeniti ove savjete, doznat ćemo sutra.