WhoAPI u američkom akceleratoru dao 110% i tražio investitore iz kreveta!

WhoAPI nakon ‘američkog sna’: Dali smo 110% i iz kreveta tražili investitore!

Sviđa vam se članak?

Preporučite ga prijateljima i kolegama putem društvenih mreža!

Riječki WhoAPI nedavno se vratio u Rijeku nakon tromjesečne “akceleracije” u američkom startup akceleratoru 500 Startups, gdje su prošli mentoriranje i praktičan, daljnji razvoj svog projekta. Kako im je zaista bilo, zašto su investiciju tražili iz kreveta i “pitchali” na ulicama mirnog američkog (tehnološkog) grada, Duškić ekskluzivno otkriva za Netokraciju u svom prvom intervju nakon povratka iz SAD-a.

Duškić 'pitcha' u Mountain Viewu i pokušava zainteresirati prolaznike!

Duškić ‘pitcha’ u Mountain Viewu i pokušava zainteresirati prolaznike!

Riječki WhoAPI nedavno se vratio u Rijeku nakon tromjesečne “akceleracije” u američkom startup akceleratoru 500 Startups, gdje su prošli mentoriranje i praktičan, daljnji razvoj svog projekta. Kako im je zaista bilo, zašto su investiciju tražili iz kreveta i “pitchali” na ulicama mirnog američkog (tehnološkog) grada, Duškić ekskluzivno otkriva za Netokraciju u svom prvom intervju nakon povratka iz SAD-a.

Za one koji nisu još čitali o riječkom WhoAPI-ju, radi se o internetskom startupu koji razvija platformu za pretraživanje domena, u koju je krajem prošle godine investirao 500 Startups, američki akcelerator sa sjedištem u Mountain Viewu kojeg je osnovao Dave McClure.

3 temelja 500 Startupsovih startupa

U 500 Startupsovom sjedištu u Mountain Viewu suosnivači Goran Duškić i Edi Budimilić te njihov tim prošli su program s naglaskom na tri područja: dizajn, data i distribuciju, koje taj akcelerator objašnjava na svojoj web stranici:

  • Design: Dobri proizvodi počinju sa kvalitetnim korisničkim iskustvom koje čini kupce i korisnike sretnima;
  • Data: Kvalitetni startupi dolaze do informiranih odluka, jer znaju i doznaju što njihovi kupci žele;
  • Distribucija: Startupi trebaju skalabilne, učinkovite metode akvizicije novih kupaca.
WhoAPI-jevci u posjetu Facebooku (Iz osobnog arhiva Edija Budimilića)

WhoAPI-jevci u posjetu Facebooku (Iz osobnog arhiva Edija Budimilića)

 

Šok za riječki startup

Neovisno o upoznatosti s navedenim područjima s tehničke i poslovne strane, Duškić za Netokraciju otkriva kako im je prvih nekoliko tjedana bilo pravi šok te da bi bilo idealno da je jedna osoba pripremala teren za cijelu “ekspediciju” kako bi se lakše uhodali:

Prvih nekoliko tjedana je bilo strašno stresno! Odmah u startu morali smo se navikavati na suživot s kolegama, dok istražujemo teren, privikavamo se na nove uvjete i rješavamo probleme u hodu. Imali smo velikih problema sa pronalaskom adekvatnog smještaja za nas 5 (zbog kredit scorea kojeg niti jedan stranac bez “social security broja” nema). Ima tu priča o namještaju, o prvoj narudžbi pizze i svega pomalo. Bilo je pozitivnih i negativnih stvari na koje se trebalo naviknuti, takav je život u stranoj zemlji.

Radna atmosfera oko 23 sata, samo WhoAPI i kolege iz Japana (Snimio Goran Duškić)

Radna atmosfera oko 23 sata, samo WhoAPI i kolege iz Japana (Snimio Goran Duškić)

Praktičan način rada im se nije toliko promijenio, osim što se Duškić bavio prvenstveno traženjem dodatnog kapitala i vježbajući predstavljanje projekta odnosno pitchanjem. Kao što se očekuje od Silicijske doline, Duškić objašnjava kako je kapital puno dostupniji i procedure daleko jednostavnije:

Američki investitori lakše zarade 10 tisuća dolara, a za hrvatske uvjete je to dosta novaca. Druga najveća prednost je što smo imali na raspolaganju supermana zvanog Dave McClure i dobili smo na vrijednosti samim pojavljivanjem u 500 startups gdje nije jednostavno upasti.

Investicija (uz doručak) u krevetu?

WhoAPI-jevci su stoga odlučili itekako iskoristiti priliku koju su zaslužili predstavljajući projekt na prošlogodišnjem Geeks on a Plane Zagrebu prošle godine, kojeg je Netokracija suorganizirala. Duškić objašnjava kako su se zaista ubili od posla, tako da je on u jednom trenutku se razbolio te 2 tjedna ostao zatvoren u sobu, radeći “fundraising” iz kreveta. “Nemojte me pitati zašto” – kaže.

McClure intervjuira gosta u 500 Startups (Snimio Goran Duškić)

McClure intervjuira gosta u 500 Startups (Snimio Goran Duškić)

Duškića je osobno najviše veselilo predstavljanje projekta za koje je opisao da je ipak drugačije kad u publici imate osobe poput investitora Marka Sustera. Naglašava kako je “pressing bio puno veći”, posebice zato što su sva predstavljanja bila prenesena uživo širom svijeta putem live streama.

WhoAPI-jevci su bili smješteni u Mountain Viewu kao i sam 500 Startups, što je 45 minuta vožnje od San Francisca. Uz sav rad, našli su nešto vremena za opuštanje i iskoristili Dolinu posjetivši Facebook, Google, Microsoft, Twitter. Duškić ukratko opisuje:

Bacili smo se u bazen poput scene u filmu Social Network. No isto tako smo okusili i crnu stranu San Francisca i susjednog Oaklanda. Beskućnici, visoka stopa kriminala, skupa i nezdrava hrana.

Na pitanje kako bi opisao jedan radni dan u Mountain Viewu, nastavlja:

Na putu do 500 startups sretneš nekoga tko radi za Firefox, Linkedin, Google ili neki startup. Popneš se na vrh jedinog nebodera u krugu 30 km gdje puca pogled na dolinu, silicijsku. Pogledaš u daljini zgrade Googlea, Linkedina, Facebooka, Mozzile, sjedneš za svoj stol i radiš. Ponekad odradiš mentoring sastanke sa suosnivačima usješnih startupa, potencijalnim investitorima.

Pitchanje na ulici bila je jedna od vježbi.

Pitchanje na ulici bila je jedna od vježbi.

WhoAPI i ostale startupe u 500 Startupsovom trenutnom batchu bi pak jednom tjedno čekalo predavanje ili razgovor s osnivačem uspješnog projekta, poput osnivača Trulie vrijedne pola milijarde dolara ili pak osnivačem LivingSociala vrijednog više od milijardu i pol dolara:

Jesu, al trebate čuti što ti obični ljudi imaju za reći.

Povratak u Rijeku

Duškić nam je opisao nekoliko situacija koje baš i nisu za Netokraciju, niti biste ih doživjeli na hrvatskim ulicama. Iskreno nam također naglašava da što se tiče povratka među ostalim najviše veselio dobrom roštilju! No, bolji osjećaj života u Rijeci ipak nije jedini razlog WhoAPI-jeva povratka i ostanka u najvećoj hrvatskoj luci, kako Duškić iskreno objašnjava:

Kada bi se nas 4 full time team membera preselilo u SAD na klasične plaće za naše pozicije (i recimo da Edi i ja nemamo CEO i CTO plaće nego za marketing managera i senior developera), sa uredom i sličnim uvjetima kakve imamo ovdje… Za narednih 6 mjeseci bi trebali osigurati sredstva u visini od minimalno četvrtinu milijuna dolara. U Silicijskoj dolini postoji strašan deficit developera, pa postoji i velik rizik od prebjega u bilo koju drugu tehnološki nadmoćniju tvrtku.

Osim tog, suosnivači WhoAPI-ja zajedno su s Hrvojem Hudoletnjakom pokrenuli inicijativu novog riječkog inkubatora koju je grad Rijeka prigrlio.

5 silicijskih želja

Za kraj sam Duškića zamolio da naglasi nekoliko stvari koje je naučio, a koje bi volio primjenjivati ili vidjeti na “domaćem terenu” – tih 5 stvari su:

  • Otvorena komunikacija sa drugim ljudima;
  • Convertible notes ili convertible securities;
  • Mladi ljudi koji preuzimaju odgovornost i spremni su radit naporno;
  • Prometni znakovi i kultura vožnje u Kaliforniji;
  • Ohrabrivati propale pokušaje – u sjedištu Facebooka su veliki plakati “Fail Hard, fail fast.”.

WhoAPI-jevci su itekako zadovoljni svojim boravkom u Silicijskoj dolini i svime što su naučili, ali znaju da je dug put pred njima. Nedavno su osigurali investicije nekolicine američkih anđela koje će im omogućiti daljnji razvoj za klijente koji čekaju njihovu platformu za pretraživanje domena.

Iako smo već i dosad pisali o tome koliko su se Goran i Edi kao suosnivači uvijek razlikovali od drugih po svojoj odlučnosti (prodali su postojeću tvrtku kako bi financirali razvoj startupa) te prilagodljivosti (redovito dolazili u Zagreb na Startup Srijede pa pitchali po drugim europskim gradovima), Duškić otkriva kako je i za njih tempo u Dolini bio ubitačniji. “Svi oko tebe daju 110 posto i jednostavno se loše osjećaš ako i ti ne daješ 110 posto” – zaključuje.