Od učenika do učitelja, od škole JavaScripta do predavača i posla (uz rad na startupu)

“Svakako se uz faks educirajte u području koje vas zanima. Faks daje podlogu, ali stvari koje se koriste u stvarnosti jedino se nauče radom na stvarnim projektima, bilo to na poslu ili u slobodno vrijeme”, Sergej savjetuje kolegama studentima. Savjet je isprobao na sebi, baveći se razvojem softvera još od srednje škole, kada je počeo i kreirati prve konkretne projekte za natjecanja učenika srednjih škola. Danas se na takvom natjecanju nalazi u žiriju, a to nije prvi put da je od učenika postao mentorom – slično se dogodilo kad je počeo pohađati Axilis JavaScript School, da bi već na idućem ciklusu radionica nastupao kao predavač.

Otkriva što ga je ponukalo da se uopće prijavi na edukaciju, s obzirom na postojeće znanje razvoja softvera.

Otprije sam imao iskustva s HTML-om i CSS-om kroz rad na vlastitim projektima gdje sam se već susreo s JavaScriptom, ali nisam imao potrebu ni vremena pošteno ga naučiti, već bi se njegovo korištenje svodilo na kombiniranje primjera s interneta.

Kada sam na Facebooku vidio najavu za Axilis JavaScript School, činilo mi se kao prava prilika naučiti ga jer, za razliku od pregledavanja online materijala, mogao sam postavljati pitanja, imati mentore na raspolaganju, a na neki način bio sam prisiljen pratiti tempo obrađivanja gradiva na radionicama.

Na samim radionicama bile su pokrivene sve osnove, nakon čega smo dobili opcionalnu domaću zadaću za idućih tjedan dana. Ono što mi se posebno svidjelo bili su prijedlozi korisnih dodatnih materijala koje sam u slobodno vrijeme pokušavao proučiti.

Navodi kako je na kraju dobio dobru podlogu za korištenje tehnologija koje su se obrađivale, kao što je React, za koji do samih radionica nije ni znao da postoji, a na kraju je bio u stanju napraviti jednostavan projekt pomoću svih njih.

Nakon radionice – poziv za praksu

A onda je od Axilisa došao poziv na ljetnu praksu na završetku radionica. Iako nije bio siguran kako bi uz obveze na fakultetu uskladio posao, prevladao je interes na radu s projektima, stoga se uspio organizirati.

Tijekom osam mjeseci rada na projektima imao sam priliku stvarno utvrditi znanja naučena na radionicama. Kada se pojavila prilika sudjelovanja na novim, ovogodišnjim radionicama, rado sam se javio kako bih dio iskustva koja sam stekao pokušao prenijeti drugim studentima.

Radionice, poput one koje je pohađao, daju dobru nadopunu onome što se radi na fakultetu, kaže, posebice jer se u sklopu studija, nažalost, i dalje obrađuje poprilična količina gradiva koja velikom broju studenata nikad neće biti korisna. S druge strane, dosta novih tehnologija i konkretnih znanja potrebnih u svakodnevnom radu na većini smjerova gotovo se ni ne obrađuje, smatra Sergej.

Ovakve mi se radionice čine kao odličan način za naučiti vještine koje se uistinu koriste i to baš od programera koji svakodnevno rade s njima, što se za dobar dio fakultetskih predmeta ne može reći.

Uspjeh s vlastitim projektom, Midnighty

I nije lagao kad je rekao da voli rad na projektima – s timom radi na razvoju projekta Midnighty, web aplikacije koja omogućuje korisnicima jednostavan i brz pronalazak lokala u blizini koji su otvoreni u kasnonoćne ili ranojutarnje sate, kada većina poznatih lokala više ne radi. Tipičan studentski problem, ali samim time je rješenje nastalo kao odgovor na njega:

Nastao je upravo iz problema s kojim smo se i sami suočavali – subota je, 5 sati ujutro, a mi ne znamo gdje bismo mogli nešto pojesti. Roštilj petkom se odužio dugo u noć, ponestalo je pića i cigareta i jedino pitanje koje nam se nameće je: Gdje je najbliža benzinska koja radi?

Kako nismo uspjeli pronaći dovoljno dobru alternativu, odlučili smo se sami iskušati u rješavanju tog problema. Dva mjeseca kasnije pojavio se Midnighty.

Projekt je osvojio dvije nagrade na nedavno održanom App Start Contestu, za treće mjesto i za najbolju prezentaciju. Sergej kaže da su tu bila presudna dva faktora, a prvi od njih bilo je upravo ono prethodno programersko iskustvo koje je stekao u radu na projektima, ali i na ranijim natjecanjima. Tamo je na vlastitim greškama naučio kako dobra prezentacija treba izgledati i koliko je važno da projekt rješava stvarni, a ne imaginarni problem.

Drugi i glavni faktor je tim. Koliko god se možda činilo neobično da Petar, student FSB-a, radi poslovni dio ili da Lara, studentica krajobrazne arhitekture, radi web dizajn, u usporedbi s Nikom i Jasnom s FER-a koje su sudjelovale u programiranju, upravo ta iznimno različita prethodna iskustva pojedinih članova su nam omogućila da projekt provedemo na vrijeme i na potrebnoj razini.

Iskoristio bih ovu priliku da još jednom pohvalim cijeli tim i zahvalim im na uloženom trudu i radu bez kojih finalni rezultat ne bi bio ovako dobar.

“Samo sat vremena na dan dovoljno je za rad na vlastitim projektima”

Nije jednostavno uskladiti sve obveze koje ima, priznaje, ali sve je stvar prioriteta – za stvari koje su nam stvarno važne i zanimljive uvijek nađemo vremena.

Meni su vlastiti projekti i posao stvarno užitak pa sam zbog toga za njih spreman osloboditi vrijeme, makar to značilo ne gledati više serije ili prestati ići na dvije kave s prijateljima dnevno.

A za sve koji tvrde da nemaju vremena za rad na vlastitim projektima: samo sat vremena dnevno je i više nego dovoljno, ali tada stvarno treba biti i ostati ustrajan.

A na Sergejevom primjeru, ustrajnost će se, vjerujem, doista isplatiti – dosadašnji rezultati samo su dokaz tomu.