Kako do prakse na kojoj si plaćen i na kojoj učiš, ulažeš u sebe i napreduješ?
Foto: Mario Poje

Kako do prakse na kojoj si plaćen i na kojoj učiš, ulažeš u sebe i napreduješ?

Nekima je još u redu pripravnike uzimati na neplaćeno pa ih natovariti kao da su Katica za sve. Pripravništva su se promijenila, barem u nekim tvrtkama, a netom diplomirana ekonomistica i njezin kolega na apsolventskoj godini, otkrit će vam i kako.

Dok ste student svi će vam reći da trebate iskoristiti što više prilika, kako za radom u struci, ali i van struke, dodatnim obrazovanjem u državi ili van države, ali i drugim aktivnostima poput volontiranja, putovanja i jednostavno uživanja u dijelu života koji prati nešto manji niz obveza. Pripravništva u tom razdoblju igraju veliku ulogu jer mladima nude priliku da iskuse praktičan dio posla prije nego stupe na tržište rada. Međutim, nitko vam otvoreno ne napomene da ćete na mnogim praksama biti potrčko koji rješava sve moguće stvari, a rijetko kad samo onaj dio posla kojem ste se nadali.

Nije tajna da su mnogi pripravnici neplaćeni dok često rade od 9 do 5, kao njihove punopravno zaposlene kolege, a nije tajna ni da neki na kraju bolje znaju kuhati kavu, kopirati dokumente i odrađivati repetitivne zadatke koje nitko drugi neće, nego li one na kojima će zbilja graditi svoju karijeru.

Drago mi je što sam imala priliku upoznati Helenu i Matiju, pripravnike Phillips Morrisa Zagreb, koji su se pokazali kao svijetla iznimka i primjer da i tvrtke i studenti – mogu i znaju bolje.

Tko kaže da postoji previše ekonomista?

Helena Bedeković prije dva mjeseca postala je diplomirana ekonomistica, na smjeru financije, a svoju priču u Philip Morrisu Zagreb započela je prije godinu dana. Matija Kokolić, njezin kolega s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, taman je na apsolventskoj godini studija Analize i poslovnog planiranja. U prosincu će biti dvije godine otkako je u PMZ-u, a u međuvremenu je od pripravnika postao i stalni zaposlenik. Od prošlog mjeseca Helena mu je također postala kolegica.

Foto: Mario Poje
Matija iskreno kaže kako je na početku imao tremu i strah od uštogljene korporativne atmosfere, ali već nakon prvog razgovora i greške kojoj se pristupilo s razumijevanjem – trema je potpuno nestala.

Oboje zaljubljeni u brojke od ranih dana svog školovanja, Helena i Matija znali su da se u karijeri žele posvetiti ekonomiji. Iako se baš u njihovo vrijeme prelaska iz srednje škole na fakultet dosta raspravljalo o višku studenata ekonomije s obzirom na potrebe tržišta, njih to nije sprječavalo da nastave smjerom koji su zacrtali. Helena ističe da na takve priče nije reagirala jer “za one ekonomiste koji su dobri bit će i uspjeha“.

Kad je u pitanju upoznavanje s radnim svijetom, Matija konačno dodaje i kako smatra da društvo samo stvara nekakvu stigmu da će prijelaz od studentskih do “pravih” poslova biti šok – pogotovo u području ekonomije.

Mogli smo do sada nebrojeno puta čuti kako ima mnogo ekonomista, nećete se nikada zaposliti i slično… Dosta je negativno okruženje, ali zapravo je realnost drugačija – svi moji prijatelji su se više-manje zaposlili, i to na dobrim poslovima i u firmama u kojima su htjeli raditi.

Za one dobre prilika uvijek ima

Matija i Helena su unatoč studentskim obvezama bili aktivni u nekoliko studentskih udruga – od AISEC-a do Ekonomske klinike i Financijskog kluba. Oboje mi pričaju kako im je to bila super prilika da se upoznaju s poduzećima kroz različite projekte na kojima sudjeluju njihovi predstavnici, a osim toga i da se uče mekim vještinama koje su u digitalnoj ekonomiji danas iznimno važne.

Foto: Mario Poje
Pripravnici u Philip Morrisu Zagreb mogu za vrijeme programa proći nekoliko različitih odjela i funkcija, što je izvrsna prilika da prošire spektar znanja potrebnih za karijeru, a Matija i Helena su također iskoristili tu mogućnost.

Osim toga, kao i mnogi studenti, Matija i Helena radili su od prve godine faksa, na početku najčešće samo u ljetnim danima, uglavnom za džeparac tijekom godine ili putovanja. “Koliko god to nije plaćeno i nije toliko ozbiljno, ipak je prilika za steći radne navike i odgovornost za budući posao”, ističe Matija. Tada su to uglavnom bili poslovi van struke, ali upravo je zadnja godina diplomskog studija, kada su predavanja uvijek popodne i kada imaju više vremena na raspolaganju – bili prilika za posao u struci.

Zašto pripravništvo u Philip Morrisa? Svidio im se opis posla, priča mi Helena, kao i ono što su u Philip Morris Zagreb nudili, a potvrđuje mi to i Matija:

Kad sam vidio da se traži osoba u odjelu Poslovnog planiranja prijavio sam se prvo jer mi je zvučalo kao dobra prilika. Imao sam tad samo završni rad i jedan ispit na preddiplomskom što znači i dovoljno vremena te sam znao da želim naći studentski posao, ali u struci, a koji bi bio perspektivan – gdje znam da mogu nešto stvarno doprinijeti i napredovati. PMI je velika tvrtka za koju se činilo da donosi velike mogućnosti, i eto, nekako sam se našao u tom oglasu što me i dovelo ovdje.

“Sustav koji pameti kad si dobar”

Pripravnički program u Philip Morris Zagreb traje od šest mjeseci do godine dana. Program se otvara unutar određenog odjela, odnosno unutar određene funkcije koja se bavi nekim projektom ili novim procesima koji se uvode. U jednoj godini kroz različite odjele PMZ-a u prosjeku prođe od 5 do 7 pripravnika. Zna se točno koji pripravnik što radi, a kako bi im pomogli u usvajanju novih znanja, realizaciji i napretku, svaki pripravnik ima i svog mentora koji ga evaluira nakon odrađenog pripravništva, pojašnjava mi Nikolina Sertić, People & Culture menadžerica u Philip Morris Zagreb.

Ne možemo osigurati svim kolegama koji su pripravnici zaposlenje odmah nakon Internshipa, kao što je to primjerice bio slučaj s Matijom i Helenom, ali gradimo bazu talenata pripravnika iz kojeg kasnije, po potrebi, zapošljavamo.

Nikolina objašnjava kako ne mogu svima osigurati zaposlenje odmah nakon pripravništva, kao što je to bio slučaj s Matijom i Helenom, ali da grade bazu talenata iz kojeg kasnije, po potrebi, zapošljavaju.

Dijana Najjar koja danas u Philip Morris Zagrebu radi u odjelu korporativnih poslova, svoju karijeru u PMZ-u je također započela kao pripravnica. Po završetku pripravništva u PMZ-u znala je kako želi ostati u korporativnim komunikacijama, ali kako tada u tom odjelu pri PMZ-u nije bilo mjesta, zaposlila se u drugoj tvrtki. Ipak, prilika u Philip Morris Zagrebu, čini se, nikada nije zamrla.

Ovo je sustav koji pamti kad si dobar, a meni se upravo to dogodilo. Nakon šest godina dobila sam poziv da se vratim. Uvijek se isplati, kad god radiš, gdje god i što god radiš – dati maksimum od sebe. Jer onda kad pokažeš da si dobar, da želiš raditi i učiti, sve ti se vrati.

Pripravnik, a ne pripravitelj kave

Ono što je stvarno specifično za Philip Morris Zagreb, ovdje nema kuhanja kava, nema kopiranja, nema skeniranja, printanja i slično, objašnjava mi Helena:

Ovdje radiš stvarni posao kao i drugi ljudi koji su zaposleni na tim pozicijama. Stekneš stvarno jako puno znanja i mislim da mi je ovo bila odlična odluka što sam baš došla u PMI. Došla sam u odjele u kojima želim biti i kojima se želim ubuduće baviti. Nema tu odvajanja posla, ti si student pa ćeš raditi nešto lakše. Ne, svi rade isto i svi rade marljivo i to mi je stvarno super.

Matija dodaje kako su ga svi tretirali ravnopravno otkako je došao. Sjedimo zajedno u uredu, idemo zajedno na ručkove i na sastanke.

Nije bilo situacije: Ne, ovo je sastanak, to je ozbiljno nešto – to ti ne trebaš. Već je bilo: Znaš, ovaj sastanak ne znam koliko ti je sada koristan, ali će biti kasnije – hajde dođi sa mnom. Od početka se osjećaš veoma uključen u sve što se događa, a time razvijaš i neki osjećaj odgovornosti.

Kako je u tvom odjelu? Dođi pa vidi.

Helena ističe kako joj u Philip Morrisu Zagreb posebno znači što kao pripravnici mogu proći različite odjele, bilo unutar financija ili sličnih odjela:

Što je dobra stvar jer tako dobivaš širok spektar znanja u području unutar kojeg želiš raditi.

Foto: Mario Poje
Osim što su im mentori uvijek na raspolaganju ako negdje zapne ili treba što riješiti, Helena dodaje kako ih se, osim zajedničkog rada i učenja, potiče da budu samostalni, ali i da znaju koga trebaju pitati za što.

Osim toga, to je prilika da i što prije u praksi vide što im paše i u čemu su dobri, dodaje Matija. Slaže se s time i Helena komentirajući:

…kako na fakultetu svi često upisuju predmete koji im se sviđaju te uče uglavnom prema teoriji, a onda kad dođu u stvarni poslovni svijet, vide da stvari malo drugačije funkcioniraju. Ovo im je prilika da se izravno upoznaju s onim što radi svaki odjel na dnevnoj osnovi.

Helena je tako prvih šest mjeseci provela u Commercial Measuring and Reporting odjelu, a nakon čega joj je bila ponuđena pozicija u Business Development and Planning (BDP) odjelu, gdje radi kao pripravnica zadnjih pet mjeseci. Matija se pak više usmjerio analizi te je svojih prvih devet mjeseci proveo u BDP odjelu, nakon čega ga je mentor preporučio za poziciju unutar odjela Nabave gdje je već godinu dana.

Najvažnije praktično iskustvo koje su imali priliku odraditi?

Helena ističe da ne može istaknuti jedno iskustvo, od samog početka bilo je i više nego korisnih stvari:

Ja sam počela u Commercial measurement and reporting odjelu gdje sam se prvi put susrela s duhanskom industrijom u detalje: kako PMI funkcionira, tko su im konkurenti, koje brend varijante postoje na tržištu, s tržišnim udjelom i sličnim stavkama – do odjela Business Developmenta i Planninga gdje sam više upoznata sa svim našim volumenima i projekcijama za ovu godinu, projekcijama za iduću i slično. Drago mi je što sam uključena u toliko stvari i što radimo puno toga – svo to znanje samo upijam.

Foto: Mario Poje

Kako je Matija svoje pripravništvo također započeo u odjelu BDP-a, imao je dosta dodira s makroekonomijom, što ga je i iznenadilo:

A s druge strane mi je i malo približilo tu makroekonomiju koja mi je na fakultetu bila dosta apstraktna. Nisam znao kako bih ju primijenio, pogotovo ne za poslovne subjekte koji nisu državne institucije ili banke. To je bilo dobro teoretsko znanje koje sam naučio, a nešto jako praktično je rad u SAP-u. SAP je uvijek zvijer i bio sam uplašen kako ću ikad naučiti raditi u njemu, onda sam zapravo shvatio da je jako jednostavno – pa čak i neki sustavi koji nisu možda generički, koje ne koriste iste kompanije – sve je to na sličnoj bazi i svi imaju istu logiku u pozadini. Mislim da će mi sad biti mnogo lakše, ako ću jednoga dana i promijeniti posao, snaći se u drugim poslovima i u drugim funkcijama, sustavima.

Isti među jednakima

Kako bi i trebalo biti u dobrim uvjetima na praksi, u Philip Morrisu Zagreb, nakon određenog perioda pripravnici od mentora dobivaju povratnu informaciju o svom radu, što dobro rade, što ne te da li trebaju nešto poboljšati. I to ne samo od mentora već i od ostatka kompanije, objašnjava Matija.

Kao student, kako su u pitanju relativno ozbiljni poslovi koji nisu tipični ‘studentski’ poslovi, u komunikaciji si s puno ljudi – od junior kolege do menadžera nekog odjela. Svi te gledaju na isti način, svi gledaju tvoju ulogu u korporaciji i tebe kao osobu. Svi će ti dati feedback. Nema prešućenih stvari, bilo da je konstruktivna kritika ili neka pohvala.

Dijana ističe kako se, unatoč godinama, njezino iskustvo poklapa s Matijinim i Heleninim, i kao studenticu svi su je gledali kao ravnopravnu, a to može i danas potvrditi kad se vratila kao senior s više znanja.

Danas u odnosu na onda nemam nikakvu drugačiju percepciju niti se moja komunikacija s kolegama promijenila. Poanta je da se ljudi konstantno razvijaju pa onoliko koliko si ti dobar prema njima i koliko ih potičeš toliko dobro će se i razvijati. Jedno je zaokruženo s drugim. Mislim da bilo što suprotno može biti vrlo demotivirajuće.

Foto: Mario Poje
Dijana: “Isto kao Matija i Helena, i ja sam stvarno radila sve. Od lijepljenja deklaracija, slaganja igračaka do nekih ozbiljnijih stvari. Ali po meni, i način na koji ti lijepiš tu deklaraciju jako puno govori o osobi. Smatram da svatko može iz svakog, i najmanjeg posla, nešto naučiti i steći radne navike za dalje.”

Helena mi tako priča kako nije bilo situacija kada se osjećala nesigurno ako nešto nije razumjela ili znala jer je u svakom trenutku imala nekoga koga je mogla pitati za objašnjenje ili savjet. Još jedna stvar koja je specifična za korporacije, dodaje Matija, jest činjenica da je većina toga dokumentirana i sigurno negdje postoji odgovor na tvoje pitanje:

U tom pomaže organizacijska kultura jer stvarno uvijek dobiješ informaciju ako ju trebaš.

Dijana, koja je već par godina u Philip Morrisu Zagreb, svjesna je koliko je važno stvarati i njegovati takvu kulturu unutar tvrtke – u kojoj se ljudi ne osjećaju krivo ako pitaju ili ako nešto ne znaju. Osim toga, pripravništvo je za tvrtku učenje i s jedne i s druge strane, pojašnjava:

Prvo dođe student koji uči: nove procese, nove sisteme, način rada, komunikaciju unutar firme, ali isto tako i voditelji koji imaju pripravnike također uče kako razvijati pripravnikove vještine i znanja, kako im komunicirati savjet, ali i kritiku te kako primijetiti njihov potencijal.

Odvažite se na prvi korak, prilike se nalaze izvan comfort zone

Foto: Mario Poje
Priče Matije, Helene i Dijane se isprepliću na zanimljiv način. Svo troje, veoma angažirani i proaktivni studenti u svoje vrijeme, dokazali su svoje radne navike i razinu obavljanja posla iznad prosjeka, što je PMZ prepoznao.

Na moje pitanje da li im je narasla količina stresa sa zaposlenjem i da li je prijelaz iz studentskog načina života bio značajna promjena moji sugovornici su veoma otvoreni. Matija ističe kako će uvijek postojati razlika između studentskog i života zaposlene osobe, ali to ne znači ništa loše:

Ja sam po prirodi dosta odgovorna osoba i od konobarenja koje sam radio još u srednjoj školi na praksi do današnjeg posla, svugdje se trudim dati svoj maksimum i napraviti najbolje i najviše što mogu. Razlika je prvenstveno u tome što nema više osobe koja će te iskontrolirati i provjeriti da li je sve dobro, ali s druge strane tu je podrška kolega. Ne moram nikad biti u strahu ako negdje zapnem, ako mi treba pomoć, doći ću do svog nadređenog i pitati ga možemo li zajedno proći kroz nešto.

Kad je u pitanju upoznavanje s radnim svijetom, Matija konačno dodaje i kako smatra da društvo samo stvara nekakvu stigmu da će prijelaz biti šok te da mladi svakako trebaju više samopouzdanja kad je u pitanju taj prvi korak.

Prilika ima, slažu se moji sugovornici, a kako zaključuje Dijana:

Trebaš ih znati prihvatiti, ali ne samo prihvatiti nego i iskoristiti.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Tehnologija

Probao sam robotsku kosilicu – mnogo je više od “Roombe za travnjake”

Imati robota koji vam kosi travu je super ideja, ali koliko je realizacija zapravo jednostavna i uspješna?

Startupi i poslovanje

Nemojte se ugledati na ‘lifestyle’, ‘hustle’ i Instagram poduzetnike koji ne kuže biznis (osim onih koji kuže)

Toksična pozitivnost i poslovna naivnost mogu biti katastrofalna kombinacija u doba ekonomske krize. Je li vrijeme da unfollowate sve lifestyle poduzetnike i motivirajuće Instagram profile?

Kultura 2.0

Prva prepreka za elektroničko glasanje je digitalna nepismenost

Kako je situacija s pandemijom koronavirusa digitalizirala i digitalno transformirala dobar dio i privatnog i javnog sektora, aktualiziralo se i pitanje o elektroničkom glasanju. O temi spremnosti na taj oblik glasanja, i s tehnološke i društvene strane, razgovarala sam s osobom koja je razvila jedan takav sustav, Ivanom Hendijom iz FairVotesa.

Što ste propustili

Intervju

Wirecard je potonuo, je li za sobom povukao Revolut, druge fintechove i – vaše novce?

Hoće li pad Wirecarda značiti gubitak povjerenja korisnika u fintech svijet?

Startupi i poslovanje

Ovo je potpuni plan za sav sadržaj koji uspješan webshop mora imati!

Sadržaj je ključni faktor zbog kojeg korisnici dolaze interaktirati s vašim brendom. Sadržaj je kralj, a eCommerce tu nije iznimka. Od poslovnog plana, općeg sadržaja i opisa proizvoda, ovo su stavke koje svaki uspješan webshop mora pokriti.

Tehnologija

Tenisice, ruž, naočale… Kad ih već ne možemo isprobati u trgovini, zašto ne bismo virtualno?

Unatoč razvoju online prodaje, fizičke trgovine zadržale su svoju glavnu prednost - mogućnost da kupac sam isproba željene proizvode. No, nakon što su se trgovine diljem svijeta zatvorile zbog pandemije, porasla je popularnost virtualnog isprobavanja proizvoda koje pokušava donekle nadomjestiti korisničko iskustvo na kakvo smo navikli u tradicionalnim trgovinama.

Intervju

Nakon investicije od više od 50.000 eura, najveća regionalna CS:GO zajednica, CSadria, postala Esport Adria

Ovaj novi brend okupit će gamere i fanove ne samo esport igara, već i mobilnih i drugih igara koje igra mnogo veći broj ljudi.

Startupi i poslovanje

Email marketing u doba “korone”: 3 greške i 3 trika za bolju učinkovitost

Pomno pripremate i šaljete newslettere, ali učinka nema? Uz Brunu Zagorščaka iz agencije Neuralab, nedavno certificiranog Mailchimp partnera, prolazimo osnovne pogreške i taktike email marketinga.

Tehnologija

S Omoguru widgetom ne čitaju lakše samo disleksičari, već svi mi koji u ekrane buljimo svakodnevno

Za osobe koje imaju poteškoće u čitanju Omoguru je dar s neba, a odnedavno im je njihov alat još dostupniji. Radi se o widgetu koji gotovo svaku stranicu može učiniti čitljivijom.