Afera Orašar: Samo hrvatski mediji od baleta mogu napraviti dramu

Cijeli cirkus koji se digao oko kupovine ulaznica za Orašara najmanje govori o Hrvatskom narodnom kazalištu i njegovom sustavu za kupovinu ulaznica, a najviše o domaćim medijima.

Ako vam Orašar ništa ne znači u životu, samo ću reći da je dio tradicije da se ovaj balet postavi na daske ususret Božiću. Izvedbe su uvijek bile popularne i često rasprodane, ali u posljednjih nekoliko godina to je postao glavni događaj sezone i pola hrvatske populacije odluči da se jednostavno MORA pokazati tamo, uključujući i one koji misle da je riječ o mjuziklu ili operi pa odu s predstave krajnje razočarani jer, citiram, “nitko nije pjevao?!”(true story).

Tako se u zadnjih nekoliko godina povlači za rukav sve poznate i nepoznate koji rade u HNK ne bi li osigurali ulaznicu, pred blagajnama se stvaraju redovi koji završe u medijima, a otkad postoji online kupovina, tisuće ljudi čeka pred svojim računalima da se karte puste u prodaju u nadi da će biti najbrži prst, jer se većina (dobrih) ulaznica rasproda u prvih nekoliko sati – samo prošle godine, samo je u prvom danu prodano 8 tisuća ulaznica.

 

Je li red pred HNK nastao zbog pada sustava ili urote?

Oni koji ne čekaju ulaznice pred računalom, rade to u redu u i pred HNK, što je bila udarna vijest prošle godine (jer otkad Hrvati toliko mare za kulturu?), ali i mediji su shvatili da ne mogu dvije godine zaredom pisati o redovima kao osmom svjetskom čudu.

Ljudi u današnje vrijeme (doslovce) kampiraju u redovima za tenisice, mobitele, utakmice, kafiće, karte za mjuzikle i sijaset drugih stvari pa je teško čuditi se k‘o pura dreku što netko čeka u redu kartu za balet koji se izvodi samo pred Božić, a još je teže pisati o tome tekstove sa senzacionalističkim naslovima.

Na sreću mnogih novinara koji su trebali minoran povod koji će pretvoriti u teoriju zavjere, pao je sustav za online kupovinu karata, kao što to sustavi rade pod velikom navalom.

No, Zlatko Hasanbegović iznio je svoju teoriju da je intendantica HNK sabotirala online prodaju da bi se kreirao PR moment i snimili redovi za promociju kazališta. Na tu su priču naskočili i Index, tportal i ini, svatko sa svojom minornom razradom, jer ne smiješ propustiti temu, čak i ako znaš da je tema smeće.

Srećom, kao tehnološki novinar, ne moram se gurati u takve političko-kulturne odnose, ali bih vam promoviranja informacijske pismenosti radi predložila da cijelu situaciju uzmete cum grano salis.

Redovi za Orašara se uvijek stvore, bez potrebe za sabotažom, ne zato što “sustav padne”, već zato što dio Hrvata uopće ne voli kupovati online (ili ne zna), ljudi misle da će tako dobiti bolja sjedala, neki stoje u redu i istovremeno pokušavaju kupiti karte online, sve je to dio folklora oko Orašara.

Neki od ovih ljudi kampiraju kako bi prvi pogledali nastavak iz Sumrak Sage, a mediji se čude što je netko otišao kupiti karte za Orašara na blagajnu.

Moje društvo, primjerice, gotovo svake godine ide na Orašara i uvijek su radile strategije tko će i kako “uloviti” karte za sve nas, a ove godine, kao i većinu drugih, kupili smo ih preko – *fanfare* – online sustava za kupovinu.

Kao uostalom i mnogi drugi koji nisu viknuli “SABOTAŽA!” nego su pričekali pola sata-sat da se sustav digne i obavili svoje.

Je li 250.000 kuna puno za sustav za kupovinu karata?

 

Ova ionako tanka priča se, na veliku žalost medija, brzo izlizala pa je trebalo nabaciti novi spin, a tu na pozornicu ulazi Teatar.hr, poznati hrvatski tehnološki… pardon, kazališni, portal – uspijeva izvući sljedeći veliki skandal: Sustav za kupovinu ulaznica došao je 250.000 kuna! Četvrt milijuna kuna!

Da je Teatar.hr kojim slučajem zbilja tehnološki portal ili da se njegova urednica i autorica teksta Nora Krstulović zapravo raspitala u stručnim krugovima (što joj je i posao?), znala bi da je 250 tisuća kuna za custom-made sustav kupovine karata – malo. Možda bi se čak zabrinula nad niskom cijenom i upitala zašto HNK škrtari na razvoju web stranice i web shopa preko kojeg trebaju prodati dvadesetak tisuća ulaznica mjesečno.

Custom software je skup. Uključuje mnogo različitih aktera od dizajnera, back-end i front-end developera, project managera, testera, a svi oni imaju skupu satnicu. Sustavi za ecommerce, ako nisu “gotova” rješenja kakva se koriste za male webshopove, još su skuplji jer uključuju novčane transakcije, što znači da moraju biti još sigurniji. Ali da ne morate vjerovati meni na riječ, pitala sam stručnjaka.

Berislav Marszalek je pokretač i CEO platforme za prodaju karata Entrio, ujedno i moj jedini sugovornik jer je ova kolumna uglavnom rant o tome kako domaći mediji moraju napraviti cirkus od svega, a cijena je jedina stavka koju bi u cijeloj toj gunguli trebalo pobiti mišljenje stručnjaka,a ne samo zdrav razum.

Kako je Berislav razvio jedan vrlo efikasan sustav za kupovinu karata, najbolji je kandidat da procijeni je li 250 tisuća kuna za web stranicu i sustav za kupovinu karata razumna cijena:

Otkupiti takav sustav ili ga proizvesti, košta više od parsto tisuća kuna. Zato najčešće i je najisplativije outsourceati ga. Ali kažem, 250 tisuća kuna nipošto nije preskupo za bilo kakav stabilan ticketing sustav, jer ticketing uključuje niz procesa, od softverskih do customer supporta.

Dodajmo pritom da bi Berislavu bilo u korist da trubi na sve strane da je sustav preskup i da bi HNK trebao koristiti njegov Entrio, što je napravio Hrvoje Laurenta, sugovornik u članku Teatar.hr koji je naglasio kako bi HNK mnogo bolje prošao da je koristio sustav za prodaju karata koji je za vlastite potrebe razvio ZFF.

Je li HNK trebao koristiti vanjski sustav za prodaju karata?

No je li to istina? Riječ je o dva potpuno različita modela, ali i dva različita tipa troška. Entrio, Eventim, Ulaznice.hr i, pretpostavimo, sustav ZFF-a ako ga koriste druge institucije, je ono što se zove “softver kao usluga” (SaaS), što znači da za određenu naknadu možete koristiti njihov sustav, za razliku od razvoja vlastitog rješenja za koje se odlučio HNK. Da apsolutno banaliziramo tu razliku za one koji nemaju nikakvog dodira sa softverom, recimo da bi SaaS bio kao da posudite film u videoteci, a vlastiti sustav je kao da taj film kupite na DVD-u, ako slučajno živite u devedesetima.

SaaS vam nudi instalaciju, korištenje i održavanje softvera za neku naknadu – obično je to postotak prodaje ulaznica, a kako kaže Berislav, ugovori za fiksne, dugoročne instalacije, poput kazališta, obično imaju custom dogovore koji su nešto povoljniji.

Ne postoji čarobna formula koje je od toga bolje i isplativije – to ovisi o količini karata, visini postotka koji se naplaćuje od prodaje, cijeni održavanja vlastitog softvera i drugim parametrima. Cjenovno, kod razvoja vlastitog softvera radi se veliko ulaganje unaprijed, koje se to više isplati što se softver duže koristi (kao i bilo koje ulaganje). Kad je riječ o SaaS-u stvara se kontinuirani operativni trošak, koji je tim veći što se duže platforma koristi. 

Nabacimo brzu i ne baš točnu, ali ilustrativnu računicu – da HNK koristi svoj sustav samo godinu dana (a neće), to je nešto manje od 21.000 kuna mjesečno. Da bi im se samo u toj godini dana isplatilo plaćati SaaS rješenje, to znači da bi za 20.000 karata koje mogu prodati mjesečno trebali plaćati naknadu od 1% prosječne cijene ulaznice (104 kune). Ovo, očito je, nije računica koja uzima u obzir sve aspekte, ali cilj ionako nije bio napraviti analizu isplativosti (to je valjda napravio netko u HNK?), već pokazati da razlika nije drastična i HNK nije mogao značajno uštedjeti, kako vam mediji govore, niti je riječ o rasipanju poreznog novca, što je popularna sintagma kojom vas mediji žele razljutiti i tako osvojiti vaša srca i klikove.

Da, sustav je pao pod navalom i nekoliko puta kroz dan je bio nedostupan. Da možda su se napravile neke greške, možda sustav ili server nije predviđen za toliku navalu odjednom, možda je to i proračunati rizik, jer ostalih 365 dana u godini nije tolika navala. Ništa od toga nije niti šokantno niti neuobičajeno.

Suma sumarum, tresla se brda, rodio se miš.

Zašto je Netokracija uopće trebala pisati o ovome?

Zato što se brda nisu trebala tresti. Ljudi koji su htjeli kupiti karte za balet, uključujući i mene, kupili su ih u 11:30 umjesto u 10 ujutro, ali to nije vijest pa su se na to morale nakalemiti teorije zavjere, trošenja javnog novca i ostale gluposti koje metaforički prodaju novine.

Mediji prenapušu nešto minorno, sve uobliče vrlo emocionalno obojenim riječima, a omiljene boje su one koje izazivaju šok, ljutnju i zgražanje – jer ste onda vi, čitatelji, najbrži na klikovima i komentarima, čak i ako je riječ o temi do koje vam nije stalo, ulaznicama koje ionako niste htjeli kupiti.

Nije to grijeh samo domaćih medija – podatkovni znanstvenik Kalev Leetaru napravio je istraživanje sentimenta u New York Timesu na publikacijama između 1945. i 2005. godine i pokazao kako i NYT i ostali mediji od 1970. nadalje koriste sve negativniji jezik i objavljuju negativne vijesti. A vi, koji medije čitate, stvarate crniju percepciju stvarnosti no što ona zapravo jest. Na primjeru poznatog psiholingvista Stevena Pinkera, brinete zbog kriminala, iako je stopa kriminala manja – na domaćem primjeru, bjesnite zbog korupcije i kazališnih urota jer je netko drugi čekao pola sata više na ulaznice.

Ako mediji koje čitate i u čije se teorije uživljavate naprave toliki skandal od kupovine ulaznica za balet – što onda rade oko bitnijih tema? No, prije no što se naljutite na njih, budite svjesni svoje uloge i provjerite koliko klikate na huškačke, a koliko na informativne naslove. Ako želite to promijeniti, prvo pođite od sebe, a potom tražite više i bolje i od medija i ne dozvolite da vam serviraju emocije umjesto informacija.

Pa čak i kod onih usko specijaliziranih za temu o kojoj čitate, bilo da je riječ o Teatru ili Netokraciji.

ponuda

Komentari

  1. Nora Krstulović

    Nora Krstulović

    08. 11. 2018. u 3:14 pm Odgovori

    Poštovana gospođo Šojer,

    kad ste me već osobno prozvali, red bi bio da vam odgovorim.
    Kao prvo, ne – nisam tehnološka novinarka, premda o tehnologiji dosta znam.
    Dapače, nisam uopće novinarka, premda sam u 20 godina uređivanja portala Teatar.hr napisala more istraživačkih priča
    koje su rušile intendante, ministre, mijenjale zakone i natječaje.

    Kazališna sam redateljica i menadžerica u kulturi,
    s više od 20 godina iskustva na nezavisnoj sceni, ali i u nekima od najvećih javnih ustanova u Hrvatskoj, pa i samom Ministarstvu.
    U Dubrovačkim ljetnim igrama, primjerice, bila sam zadužena za digitalizaciju ustanove,
    a u tom smo razdoblju još 2000. uveli online i SMS prodaju,
    s papirnatih monografija prešli na multimedijalna izdanja i pretvorili web u prvi kanal komunikacije s publikom.
    Bila sam beta tester za svu silu domaćeg softvera, uključujući i ticketing sustave.
    Za neke sam napisala i priručnike.

    Ukratko, nisam gospođo Šojer, baš neupućena u materiju.

    No, za razliku od vas, uz sve navedeno znam i gotovo sve o poslovanju domaćih javnih kazališta.
    Uostalom, to je jedan od razloga zašto Teatar.hr,
    prvi i još uvijek jedan od rijetkih medija s paywallom na .hr domeni,
    uopće uspijeva opstati.
    Dapače, samoodrživ je.

    Uglavnom, gospođo Šojer,
    kao stručnjakinja za kazalište mogu vam pouzdano reći
    da ne postoji niti jedno javno kazalište u ovoj zemlji čiji bi financijski planovi opravdavali ulaganje u vlastiti ticketing sustav.
    Takvo što nije praksa ni u puno, puno većim i uspješnijim europskim kućama,
    i to na za kulturu puno lukrativnijim tržištima od ovog.
    Berlinska Volksbuhne npr. koristi Eventimov sustav. (https://ticket.volksbuehne-berlin.de/eventim.webshop/webticket/eventlist?language=en)

    250.000 kn za ticketing i web stranicu (od čega je web stranica cca 150.000 kn)
    jednako je prosječnom proračunu kompletne produkcije predstave nekog gradskog kazališta.
    To je proračun jednog kratkog igranog filma.
    U zemlji koja za kulturu izdvaja manje od 1%.

    Govorimo, podsjećam, o javnom kazalištu.
    Čiji podaci o poslovanju također, slijedom zakona, moraju biti javni.
    Dakle, ne postoji niti jedan jedini razlog da ta i takva ustanova ima zatvoreni ticketing sustav i potpunu kontrolu nad podacima.

    Sasvim će joj biti dostatno i puno jeftinije, licencno rješenje.
    Novac treba trošiti na program. Na koji trenutno odlazi tek 20% proračuna ustanove.

    Konačno, gospođo Šojer,
    u tim i takvim okolnostima, postojeći sustav prodaje ulaznica u našoj najvećoj i najskupljoj kazališnoj ustanovi
    nije u stanju podnijeti jedno vršno opterećenje godišnje.
    Koje je predvidljivo, koje je moguće kontrolirati i koje traje par dana.
    On za 250.000 kn ne radi kako bi trebao.

    I o tome je moj tekst.

    Srdačno,
    Nora Krstulović

    • Tena Šojer

      Tena Šojer

      08. 11. 2018. u 3:55 pm Odgovori

      Draga Nora, to su vrlo validne primjedbe – šteta što nisu navedene u tekstu i što se tekst oko njih ne vrti, nego ste se odlučili fokusirati na vrlo populističko sencazionaliziranje cijene, koja je realna, možda i preniska.

      Iz novinarske perspektive, shvaćam tu potrebu – prosječan čitatelj ne bi se jednako razjario da ste napisali “Za cijenu ovog sustava mogli su postaviti još jednu predstavu”, ali svakako će ga pogodini magična populistička formulacija “potrošili su četvrt milijuna kuna! vašeg novca!”. O tome se radi moj tekst.

      • Nora Krstulović

        Nora Krstulović

        08. 11. 2018. u 5:05 pm Odgovori

        Cijelu polemiku možete vidjeti ovdje: https://www.facebook.com/nora.fora/posts/10214612082110393?__xts__%5B0%5D=68.ARDAdbn8hk4rSP73vV7nOqsB4qM3_3R5qL85YFaJxkWHLvKwp1ggFr_UjI2uyLkfDbxM7Ha_irOqKCf5bmUOwxbVXDTp47JBuKbwtwvL6_3CsHR_Hp9KSxkV9Bi_fSG2bYphRqeaNzjLdkHW6di_cDJK-3wxh8PM4UhF114D-xE1VuQRKmOZt-wI7S6IHD7pvXuE7qXwMH6LeZ3LQXWZp0OS-w&__tn__=-R

        …ali postat ću samo moj zadnji komentar:

        Tena, omašili ste ‘ceo fudbal’.
        Prvo ste me prozvali zbog navodne tehnološke nepismenosti,
        pa onda zbog neetičnosti
        i sad još pokušavate proizvesti dojam da sam sitničava i nemam pametnijeg posla?
        Ne. Ja vodim posao.
        ICT i kulturni istovremeno.
        Već 20 godina. U Hrvatskoj.
        A vi se branite.
        I tu ću se zaustaviti.

        • Mia Biberović

          Mia Biberović

          08. 11. 2018. u 5:51 pm Odgovori

          Poštovana Nora,
          polemika bi, vjerujem, na Vašem zidu bila zanimljivija da joj se mogu priključiti i oni koji nisu Vaši prijatelji ili označeni u raspravi.
          Stoga i ja ovdje ostavljam svoj komentar, kao urednica ovog portala i osoba koja je interno smatrala da se i mi o ovoj temi moramo oglasiti i reagirati na Vaš tekst.
          U naslovu Vašeg članka, na koji se tekst referira i koji je zapravo bio “okidač” za pisanje kolumne, postavljeno je pitanje “Zašto četvrt milijuna kuna vrijedan sustav ne radi?”, a u tekstu na to pitanje nije ni približno odogovoreno.
          Jasno je da postoje druga rješenja na tržištu, da, domaće izrade, da i ona o kojima smo ovdje pisali, ali prema navedenome u Vašem tekstu da se zaključiti da je cijena previsoka za nešto što ne radi dovoljno dobro, a mi smo željeli pojasniti zašto ta cijena zapravo nije visoka za custom made software te da svaki sustav i njegovi serveri u iznimnim situacijama, kao što je velika navala posjetitelja, nerijetko “pucaju”.
          Da, slažem se s korisničke strane da se to moglo i trebalo predvidjeti, jer je riječ o sezonskom problemu, jednako kao što je banka čiji sam korisnik treba već znati da Apple nadograđuje svoj mobilni sustav svakog rujna, ali redovito dobijem upozorenje da ne nadogradim iOS idućih nekoliko dana jer je moguće da mi bankarska aplikacija neće raditi ispravno.
          Što je velik izazov ako pratite tehnologiju i doista želite i morate nadograditi taj sustav.
          Nitko ne smatra da se javnim novcem ne bi trebalo ni moglo mudrije upravljati i da je opravdano postaviti pitanje bi li outsourceano rješenje bilo povoljnije i kvalitetnije od onog rađenog po mjeri. Problem je što niste postavili to pitanje, nego ste doveli u pitanje cijenu trenutnog sustava, koja se prosječnom čitatelju može učiniti visokom i tako ga doveli u zabludu.
          Nažalost, formula za dobivanje reakcije čitatelja danas je jednostavna – “zašto javni sustav od [umetni puno nula] kuna ne radi” + “ime tvrtke koja je sustav izradila” = “ua, lopovi, samo nas kradu”. A kako to obično biva, prava priča je uvijek kompleksnija.
          Inače, pozdravljam Vaš poslovni uspjeh i činjenicu da uspijevate naplatiti svoj sadržaj, što je doista rijetkost u domaćoj, ali i globalnoj medijskoj sceni.
          Možda smo nesvjesno upravo zato ispali nešto oštriji jer se u ovom slučaju, barem osobno, osjećam kao da sam dobila clickbait, a od sadržaja koji je specijaliziran i skriven iza paywalla očekujem nešto više.

          • Nora Krstulović

            Nora Krstulović

            08. 11. 2018. u 6:16 pm

            Poštovana Tena,
            moj status je javan pa na njega može reagirati tko hoće. I kako hoće. U skladu s FB uvjetima poslovanja, naravno.
            Vi u ovoj polemici kontinuirano vlastito nepoznavanje konteksta u kojem je članak objavljen pokušavate pretvoriti u njegovu manu. Niste znali kao stvari stoje u praksi u našoj branši, ali ja sam kriva jer sam napisala da je neki iznos previše, a nisam baš objasnila detaljno povijest bolesti vama koja prvi put čitate nešto u specijaliziranom mediju? I to je odmah okarakterizirano kao nepismeni napad na ICT? Mislite li da (evo pretenciozno ću baš) Nature u svakom članku objavljuje definicu stanice? Give it up. Napali ste me s pozicije tehnološke nepismenosti, a tu mi stvarno, ali baš stvarno, ne možete puno prigovoriti i to je dosta lako provjerljivo. Prihvaćam da se možda trebamo ćešće referirati na okvir u kojem radimo, kad već nudimo pay-per-view, ali etički – pa čak i za potrebe domaće ICT zajednice – vaš tekst je potpuno promašen. I jako mi je zbog toga žao.
            Odjavljujem se.

          • Mia Biberović

            Mia Biberović

            08. 11. 2018. u 8:38 pm

            Mia, ovdje, ne Tena.
            I, ne, ne mogu komentirati Vaš Facebook status, samo lajkati, a ne znam kako bi se to shvatilo van konteksta pa ću to radije preskočiti. 🙂
            I, da, kontekst u kojemu je članak objavljen nije poznat baš iz razloga što ga u spornom tekstu nema. Ne mora se uvijek iznova objašnjavati, istina, link je dovoljan. Svakako imate pravo iz svoje perspektive, s obzirom na dublje poznavanje konteksta, smatrati našu reakciju promašenom – iz naše je perspektive na mjestu. Ako ništa drugo, nastala polemika je rasvijetlila neke nepoznanice koje su u međuvremenu nastale.

  2. Iva Matić

    Iva Matić

    08. 11. 2018. u 3:51 pm Odgovori

    Koga farbate vi, pa imala sam karte tri puta u košarici KAD JE WEB VEĆ (kao) RADIO, tri puta je pisalo “transakcija nije uspješno izvršena”. Moj suprug je zvao American Express jer je mislio da nešto nije u redu s karticom, tamo mu se javila gospođa koja mu je kazala kako je ne znam koji po redu koji zove zbog karata preko HNK weba. Dakle, karte sam odabrala, zašto ih nisam mogla platiti?? Nemojte nas farbati.

  3. Saša Rukvec

    Saša Rukvec

    08. 11. 2018. u 4:50 pm Odgovori

    Nebitna je isplativost custom-made sustava. On je tu da bi prijatelj intendantice dobio posao iako je sasvim logično proslijediti tako nešto Entriu ili sl. firmi.
    Hrvatska kultura je leglo kriminala i to onog najgore vrste,a jedini koji je ikad progovorio 2 rečenice o tome je gosp. Hasanbegović kojeg ste ovako lijepo uredili za potrebe članka. Bilo bi barem pristojno da je uvažena intendantica otvorila dodatne 2 blagajne umjesto da iznajmljuje dronove.

  4. Luka M

    Luka M

    12. 11. 2018. u 4:18 pm Odgovori

    Kako netko tko kaže da se razumije u tehnologiju može smatrati primjerenim ulagati 250.000kn u ticketing sustav jednog kazališta u državnom vlasništvu!? Da, može toliko koštati (može i 250.000€, zavisi od potreba), ali da autorica krene na medije zbog propitivanja teme.. pored institucija kakve imamo.. Barem se prozvana javila i lijepo objasnila. Tema zaključena.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Digitalni mediji

RedViewMedia postao većinski vlasnik oglašivačke platforme Linker (Media)

Platforma za otkrivanje sadržaja, Linker.hr, postaje Linker Media, nakon investicije oglašivačke agencije RedViewMedia. Agencija je preuzela 51% vlasništva platforme, a Diana Dumanić, direktorica RV-a, pridružila se u upravu Linker Medije uz dosadašnjeg partnera/suosnivača Branimira Prskala.

Vodič

Veliki popis coworking prostora u Hrvatskoj

Treba vam mjesto za rad, ali ne biste unajmili "pravi" ured? Rješenje za ovaj problem može biti coworking, a mi smo pripremili vodič kroz sve takve prostore u Hrvatskoj!

Startupi i poslovanje

Tatjana Zabasu Mikuž: Voljela bih kad bismo mogli uložiti u više startupa koje su osnovale žene

U Berlinu se nedavno održao skup “Žene Europe u rizičnom kapitalu” gdje je stotinjak VC investitorica i investitora raspravljalo o potrebi za što većom raznolikosti u startup ekosustavu, odnosno o važnosti ženske perspektive za europsku VC industriju.

Što ste propustili

Kolumna

Cijelu svoju digitalnu karijeru dugujem(o) igrama poput Warcrafta 3

Otac mi je jednom dobroćudno predvidio da neću zauvijek igrati “igrice”. Nisam tada kao tvrdoglav klinac mogao pretpostaviti koliko će biti u pravu - i koliko će upravo te igre usmjeriti moj život i karijeru.

Intervju

Heureka! Jeftinije.hr postao dio najveće CEE grupe ecommerce platformi za usporednu kupovinu

Platforme poput jeftinije.hr omogućuju pronalazak Best Buy proizvoda za svakoga, ali i veću transparentnost cijena na tržištu. Otkrivamo znači li ulazak u grupaciju Heureka nužno i poboljšanje takvog iskustva.

Startupi i poslovanje

Productive: Kako Infinumov softver za vođenje agencije, uz silnu konkurenciju, uspijeva rasti

Kako izgleda stvarati SaaS proizvod i kako to uspijeva timu koji razvija Productive, Infinumov spinoff?

Startupi i poslovanje

IoT izazov: Internetom stvari mogu se spasiti hrvatske šume

Natječaj Let's CHALLENGE – NB - IoT saves Croatian Trees želi pronaći IoT rješenje za ranu detekciju šumskih požara.

Digitalni mediji

RedViewMedia postao većinski vlasnik oglašivačke platforme Linker (Media)

Platforma za otkrivanje sadržaja, Linker.hr, postaje Linker Media, nakon investicije oglašivačke agencije RedViewMedia. Agencija je preuzela 51% vlasništva platforme, a Diana Dumanić, direktorica RV-a, pridružila se u upravu Linker Medije uz dosadašnjeg partnera/suosnivača Branimira Prskala.

Kultura 2.0

Priznajem, na razvoj mog glazbenog ukusa itekako su utjecale – igre

Jeste li ikada čuli pjesmu i sjetili se da vam je poznata iz neke igre koju ste prelazili prije 10 godina?