Neutralnost Interneta u Hrvatskoj još nije narušena, ali…

Nakon prošlotjedne rasprave o cenzuri na internetu, jučer se u prostorijama Kuće ljudskih prava vrlo zanimljiva rasprava koja nažalost nije okupila toliko znatiželjnika.

U raspravi o pitanju neutralnosti mreže sudjelovali su: Ivan Marić (SRCE), Ivo Špigel (Prepetuum Mobile d.o.o., HUP), prof. dr. sc. Maja Matijašević (FER), Marko Rakar (Initium, CROWD, pollitika.com), Tomislav Medak (mi2, hrvatski Creative Commons tim), te mr. sc. Mario Weber (HAKOM).

Već u samom početku utvrdilo se da čak i tvrdokorni geekovi ponekad krivo uporabljuju ovaj, budimo iskreni, običnom puku potpuno stran pojam.

Što je zapravo neutralnost mreže? Ukratko, to je načelo koje govori da na, u ovom slučaju Internetu, ne bi smjelo biti nikakve vrste diskriminacije. Sav promet koji teče internetom tretiran je jednako, svi paketi koji ulaze u internet dobivaju isti tretman na svom putu kroz mrežu od izvora do odredišta. Drugim riječima, ISP-ovi ne bi smjeli nikakvim radnjama onemogućavati, ali ni poticati neki sadržaj na osnovu njegovog vlasništva, podrijetla ili destinacije.

Pojavom novih servisa poput Youtubea i Facebooka, ali i Googlea općenito, ovaj se “problem”  zakomplicirao, budući da oboje nude iznimnu lakoću i širenje velikih količina informacija, često potpuno zamjenjujući tradicionalne medije. Postavlja se pitanje kako će se spomenuti servisi nositi s odgovornošću koju imaju.

Stanje u Hrvatskoj

Na moderatorovo pitanje upućeno publici o tome pamte li neki primjer u kojem su ISP-ovi namjerno blokirali neki sadržaj, nitko nije ni pisnuo. Naprosto zato jer primjera, barem onih direktnih, nije ni  bilo. Marko Rakar čak je istaknuo da ni oko slučaja objave registra branitelja (zbog kojeg je postao mayor PUZ-a u Heinzelovoj na Foursquareu) nije bilo namjernog blokiranja, već su se jednostavno događale u takvim situacijama standardne tehničke poteškoće.

Ivan Marić, zamjenik ravnatelja SRCE-a, potvrdio je prethodno iznesene teze da je u Hrvatskoj najveći problem monopol ISP-eva, koji uz internet nude i ostale usluge, što daje prostor dodatnom proizvoljnom “reguliranju” operatera.

Isto tako apelirao je da HAKOM napravi detaljnu studiju kvalitete broadbanda u Republici Hrvatskoj, istaknuvši da korisnici u neznanju (jer ruku na srce većina Hrvata  ne zna za Speedtest.net) dobivaju puno manje od onoga što su u dobroj volji kupili. U Francuskoj primjerice postoji zakon koji nalaže da operateri objavljuju podatke o duljinama parica, uz koje se vrlo jednostavnom matematikom može izračunati kolike se zaista brzine mogu izvući iz postojeće infrastrukture. Nema nikakvog razloga da i u Hrvatskoj ovakvi podaci ne budu javni.

Isto tako napomenuo je čisto zbog tehničke prirode, određena regulacija ponekad ipak nužna. Profesorica sa FER-a Maja Matijašević, napomenula je kako je Europska komisija izrazila stav u kojem još jedno vrijeme ne misli regulirati internet, osim u kritičnim i nužnim situacijama, te da rasprava o neutralnosti mreže u SAD-u još nije ni pokrenuta.

Postoji li stvarni problem?

Pred kraj je Marić lagano zaključio možda i najpametnijom misli cijele rasprave – da bi internet kao sustav mogli regulirati, moramo ga prvo izmjeriti.

Ima li smisla regulirati internet? Hoćemo li ponovo dopustiti da nam se ponovo dogodi situacija da zbog nepažnje i tromosti izgubimo ovu blagodat koju većina nas svakodnevno koristi? Internet bez načela neutralnosti i nema previše smisla, jer se ne iskorištavaju svi potencijali stvaranja inovacija, sloboda govora, te generalno – demokracija.

HAKOM-ov tekst o javnim konzultacijama možete preuzeti u PDF-u te svoje stavove i mišljenja osobno dostaviti registracijom na njihovim stranicama, a najkasnije do 28. 02. 2011. u 16 sati. Pomalo retoričko pitanje za kraj – smatrate li vi da internet treba, i do koje mjere regulirati?