Višak ljudi iz javne uprave preuzet će IT sektor?

Višak ljudi iz javne uprave preuzet će IT sektor? – mogla bi pomisliti Kolinda

U intervjuu za jučerašnji Večernji list predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović izjavila je kako bi višak zaposlenika javne uprave mogao preuzeti javni sektor, jer "mu treba". S obzirom na komentare mnogih članova hrvatskog tehnološkog sektora, sa članom upravnog odbora hrvatske udruge nezavisnih izvoznika softvera CISEx, Draženom Oreščaninom, popričao sam o realnim mogućnostima da realni IT sektor preuzme ljude iz javne uprave.

tehnoloskisektor

Dražen Oreščanin je osnivač i predsjednik uprave ICT konzultantske tvrtke Poslovna inteligencija, sa sjedištem u Zagrebu te član upravnog odbora CISExa. S dugogodišnjim iskustvom u radu i zapošljavanju na hrvatskom tržištu, u mogućnosti je dati realan pogled na “realnu” izjavu Grabar Kitarović:

Što mislite općenito o ideji da realni sektor, kako je izjavila gospođa Grabar Kitarović, preuzme ljude iz javne uprave?

Ja to ne bih nazvao idejom, nego predizbornom parolom. Svi znamo da je u realnom sektoru u zadnjih šest godina izgubljeno 200 tisuća radnih mjesta, da je preko 300 tisuća ljudi na Zavodu za zapošljavanje i da se 50 tisuća ljudi prošle godine u potrazi za poslom odselilo iz Hrvatske. Zašto bi onda pored takvih katastrofalnih podataka o zaposlenosti privatni poslodavci hrlili zapošljavati višak ljudi iz javne uprave?

Vezano za tehnološki sektor čiji je član i vaša tvrtka, kolika je tu mogućnost da zaposlite osobe iz javne uprave?

Realno gledajući, mogućnost da zaposlimo nekoga je vrlo, vrlo mala. U trinaest godina poslovanja naše tvrtke, zaposlili smo samo jednu osobu koja je došla iz javnog sektora, a i ta se osoba nije uklopila i vrlo brzo je napustila tvrtku. IT sektor, posebice tvrtke koje su primarno okrenute izvoznim tržištima, ima prosječno veće plaće, ali su i zahtjevi prema zaposlenima, ne samo što se tiče potrebnih znanja i vještina, nego i općenitog stava prema radu, učenju, osobnom razvoju i rezultatima, puno drugačiji nego u javnom sektoru.

Što zaposlenicima koji bi se željeli zaposliti u realnom sektoru nedostaje?

Kao prvo, velik dio javnog sektora teško može prijeći u realni sektor – policija, vojska, sudstvo, školstvo i zdravstvo imaju vrlo ograničene mogućnosti zapošljavanja u realnom sektoru. Ljudi koji su zaista opterećenje za gospodarstvo i za budžet su ljudi u javnoj upravi i javnim tvrtkama koji rade birokratske poslove, dakle premeću papire s hrpe na hrpu i ne donose novu vrijednost, ili se u gorim slučajevima, kakvih također ima, uopće ni ne pojavljuju na poslu. Većina tih ljudi godinama radi iste birokratske poslove i ne znaju raditi ništa drugo, a kriteriji po kojima su često dobivali posao bi se mogli okarakterizirati kao uhljebljivanje podobnih. Takvih ljudi “posakrivanih” po raznim ministarstvima, ustanovama, agencijama, lokalnoj samoupravi, javnim poduzećima ima na desetke tisuća.

Kao dobar primjer spomenutog navodi primjer Adris Grupe koja je nakon preuzimanja Croatia Osiguranja najavila otpuštanje 500 zaposlenih iz podrške poslovanju:

Croatia Osiguranje je samo jedna tvrtka! Većina tih ljudi nema znanja potrebna za rad u privatnim tvrtkama, ali glavni problem je stav prema poslu kakav je uobičajen u javnoj upravi, koji je u mnogo slučajeva dijametralno suprotan stavu prema poslu u privatnim tvrtkama. Naravno, ima u javnoj upravi i vrlo kvalitetnih i sposobnih i vrijednih zaposlenika, ali ako oni napuste javnu upravu a ostanu samo oni nesposobniji, onda smo samo dobili još veći problem.

Kako im preporučate da te nedostatke nadoknade?

Oreščanin smatra kako se stav “Nitko mene ne može tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi” jednostavno mora promijeniti.

U Hrvatskoj je i u realnom sektoru radna atmosfera prilično opuštena, a u javnom pogotovo. Kada radimo na projektima sa stranim partnerima i za strane korisnike, cijelo radno vrijeme se koncentrirano i produktivno radi, osim pauze za ručak. Nema kafenisanja, pet pauza za cigaretu, odlazaka na plac, fejsbučenja. Onaj tko se trudi i radi, tko je voljan učiti i tko razumije što radi, ima rezultate i na temelju tih rezultata napreduje.

Nekoga tko ima dvadeset godina staža kao referent u poreznoj upravi nemoguće je prekvalificirati u Business Intelligence konzultanta, ali se možda može prekvalificirati u neke druge djelatnosti u turizmu ili nekoj drugoj uslužnoj grani, ali mora postojati volja i želja za radom i učenjem novih stvari, te naravno radno mjesto koje treba popuniti. Problem je što novih radnih mjesta nema već godinama, a postojećih je sve manje.

Postoji li način da država, neovisno o gospođi Grabar Kitarović, olakša smanjenje javne uprave?

Problem s iseljavanjem mladih stručnjaka iz Hrvatske je ogroman i Hrvatska će ga u punoj mjeri osjetiti za pet do deset godina. Neće nam nedostajati samo programeri i inženjeri, nego i liječnici, kuhari, električari i mnoga druga zanimanja. Iz Hrvatske odlaze mladi i natprosječno kvalitetni kadrovi. U IT industriji odlaze ne samo nezaposleni, nego i zaposleni iz hrvatskih tvrtki odlaze raditi u inozemstvo bez namjere za povratkom. Već sada se, iako je još uvijek kriza, osjeća manjak kvalitetnih resursa.

Oreščanin smatra kako će se i hrvatska IT industrija kao i cijela zapadna Europa okrenuti jeftinijim razvojnim resursima na istoku kad u zemlji ponestane domaćih. Zaključuje kako bi država mogla podržati zapošljavanje viška zaposlenika iz javne uprave poticajima, što bi po njegovom mišljenju funkcioniralo u nekim manje zahtjevnim uslužnim djelatnostima, ali u IT-u – vrlo teško!

Komentari

  1. Igor A Krstelj

    Igor A Krstelj

    11. 01. 2015. u 1:26 am Odgovori

    Ha ha … iT projekti u Hrvata kasne i prebacuju budzete i bez djelatnika Javne Uprave, koja bi tek komedija bila kad bi se za projektne menadzere uzeli ljudi koji su tehnoloski visak npr. Ministarstva Pravosudja … Bas je duhovita ta Kolindica

  2. Goran Kabić

    Goran Kabić

    11. 01. 2015. u 3:23 pm Odgovori

    Nisam vidio da se spominje IT konkretno, ali imalo bi smisla obzirom da se radi o vrlo propulzivnom sektoru. Isto tako, naravno da bi realni sektor mogao povući dobar dio ljudi iz javne uprave i takvih primjera ima (Novi Zeland npr.). Ipak, da bi se tako nešto dogodilo potrebno je značajnije rasterećenje realnog sektora i zadovoljavajuće kvalifikacije ljudi koji bi se našli na cesti. Bojim se da je i jedno i drugo iluzija i da je gosp. Oreščanin jako dobro oslikao trenutnu situaciju i posljedice koje slijede.
    No ja bih iskoristio temu da se dodirnem i realnog sektora kojem i sam pripadam. Naime, svi mi znamo jako puno firmi (uključujući IT sektor naravno) koje su u zadnjih 20-tak godina bile pretplaćene na milijunske poslove sa državom i koje su izgradile svoje danas vrlo jake tržišne pozicije zahvaljujući dobro poznatom principu ‘ruka ruku mije’. Ozbiljne javne pare su upumpane u privatne firme kroz projekte od kojih mnogi nisu nikad ni zaživjeli (ovo je predobro :)), a kamoli isporučili kvalitetu. Čast izuzecima naravno.
    Možda da takve firme pokupe dio zaposlenih iz javne uprave i na taj način otplate barem djelić duga domovini odnosno svima nama koji smo njihovo poslovanje financirali iz privatnih džepova.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Tehnologija

Kako sam od osobe koja regrutira programere sama postala programerka?

Prije otprilike godinu dana intenzivno sam guglala “kako postati (samouki) developer”. Danas sam u situaciji da sama pišem o tome. Iako je svačije iskustvo drugačije, nadam se da će ono što sam putem naučila biti korisno i inspirativno svima koji koketiraju s programiranjem i razmišljaju o karijeri u IT-u.

Intervju

Good Game Nikole Stolnika osigurao 2,2 milijuna kuna, među investitorima Sacha Dragić, Ivan Klarić i Bruno Kovačić

Esport organizacija Good Game nedavno je osigurala svoju prvu veliku investiciju od 300 tisuća eura, na krilima grupe investitora koja uključuje Ivana Klarića, Brunu Kovačića i Sachu Dragića.

Društvene mreže

Filip Zavadlav: Kako je ubojica podrškom na online mrežama postao simbol borbe za pravdu?

Uspoređuju ga s Jokerom i Punisherom, prozivaju ga herojem, a ne ubojicom. Priča o Filipu Zavadlavi, 25-godišnjaku koji je počinio trostruko ubojstvo u Splitu, puni sve medije već nekoliko dana. Ali i društvene mreže.

Što ste propustili

Tehnologija

Hrvatska pošta u zraku: Dostava dronom u Hrvatskoj sve nam je bliža

Nakon eksperimentiranja s kriptovalutama, Hrvatska pošta poletjela je i u istraživanje bespilotnih letjelica koje bi mogle dostavljati pakete u udaljenim dijelovima Hrvatske.

Tehnologija

Gradionica – gdje zagrebački klinci grade LEGO robote i zajednicu spremnu za svijet budućnosti

Marljivi polaznici udruge Gradionica svoje zimske praznike nisu provodili pred računalima, mobitelima i konzolama. Nadvijeni nad LEGO kockicama, motorima, kabelima i senzorima planirali su što s novim zadatkom FIRST LEGO lige, na čijoj je svjetskoj završnici u Houstonu prošle godine bio upravo robot iz hrvatske (G)radionice.

Intervju

Hrvatski studio Tanais Games usred razvoja igre Saint Kotar rebrandirao se u Red Martyr Entertainment

Razviti igru u Hrvatskoj samo po sebi je teško, ali napraviti potpun rebrend studija usred razvoja posve je nov izazov.

Kultura 2.0

Sextortion mailovi kruže Hrvatskom: Ucjenjivač je već ugrabio 49 tisuća kuna

Nacionalni CERT (eng. Computer Emergency Response Team) danas je zabilježio povećani broj lažnih ucjenjivačkih poruka kojima napadač pokušava iznuditi novčanu dobit od žrtve, a prema posljednjim informacijama na račun je stiglo najmanje sedam uplata od po 7 tisuća kuna.

Startupi i poslovanje

Porezna prognoza za freelancere: Strože kontrole, nove minimalne plaće, zdravstveno…

Godina iza nas započela je pretežno vedrom prognozom, no s izmjenama Općeg poreznog zakona vrijeme se krajem 2020. značajno pogoršalo za nezavisne izvođače te mikro i male poduzetnike. Što nas još čeka u novoj (fiskalnoj) godini?

Društvene mreže

Nana Nadarević, Mija Dropuljić, Natko Beck: Influenceri koji zdravlje – a možda i život – znače

Razgovarala sam s tri influencera, Nanom Nadarević, Mijom Dropuljić i Natkom Beckom, koji su svoj utjecaj iskoristili za poticanje važnih tema - od podizanja svijesti o uznemiravanju do boljeg komuniciranja u zdravstvu.