Otac AI‑ja: Do 2042. živjet ćemo sa superinteligentnim robotima

Nalazimo se u prijelomnom trenutku u razvoju svemira i umjetne inteligencije. AI više nije samo alat, već postaje sustav koji može sam učiti, optimizirati se i djelovati izvan ekrana. A ne tako daleka budućnost mogla bi donijeti i samoreplicirajuće robote, moglo se čuti na Danima komunikacija od takozvanog “oca AI-ja” Jürgena Schmidhubera.

Pišući o njemu, The New York Times je u naslovu teksta naveo da će ga, “kada umjetna inteligencija sazrije, vjerojatno zvati tatom”. Elon Musk bio je još izravniji rekavši kako je Jürgen Schmidhuber “izmislio sve.“ Kako ga god zvali, jedan je od pionira suvremene umjetne inteligencije i strojnog učenja koji je revolucionirao to područje radom svog laboratorija u kojem je razvio neke od najcitiranijih AI sustava 20. i 21. stoljeća.

Njegova tehnologija danas pokreće alate poput Google Translatea, Siri i Amazon Alexe, prisutna je na milijardama uređaja diljem svijeta i koristi se svakodnevno. A ako ste ikada zamišljali distopijsku budućnost u kojoj AI preuzima kontrolu nad čovječanstvom, upravo je Schmidhuber među ljudima koji su strojevima omogućili da „razmišljaju“.

AI se od veljače ne smije koristiti u EU za ovih osam stvari. Nova kočnica za razvoj ili?

AI priča počinje daleke 1991.

Moderna umjetna inteligencija temelji se na umjetnim neuronskim mrežama (artificial neural networks) inspiriranim načinom rada ljudskog mozga.

Kako objašnjava Jürgen, naš mozak ima oko 100 milijardi neurona, svaki je povezan s tisućama drugih, što stvara nevjerojatno složenu mrežu od milijardi milijardi veza.

Svaka od tih veza ima svoju „snagu“, mjeru u kojoj jedan neuron utječe na drugi. U početku su te veze nasumične, no učenjem na velikim količinama podataka one se postupno prilagođavaju: neke jačaju, neke slabe. Tako mreža uči prepoznavati govor, jezike ili izvršavati složene zadatke.

Zanimljivo je da se mnogi od tih procesa danas odvijaju na našim telefonima i uređajima, a sve to počiva na idejama i istraživanjima koja je Schmidhuber započeo još 1991. godine.

Tehnologija postaje sve bolja… i jeftinija

Nakon 1991., kako kaže Schmidhuber, dogodio se jedan nevjerojatan trend:
svakih pet godina računala postaju deset puta jeftinija:

To znači da su tijekom tri desetljeća mogla raditi s neuronskim mrežama koje su bile 10 milijuna puta veće, koristeći uglavnom iste algoritme iz 1991. godine.

Između 2010. i 2015. računalna snaga postala je dovoljno jeftina da su pametni telefoni bez problema mogli pokretati neuronske mreže sposobne za prepoznavanje govora i prevođenje jezika. Primjerice, 2017. godine Facebook je prvi put uveo opciju automatskog prevođenja poruka, zahvaljujući LSTM mrežama koje potječu još iz 1991. godine.

Zanimljivo je da su te mreže svakog dana obavljale više od četiri milijarde prijevoda. Za usporedbu, najuspješnijem YouTube videu svih vremena, Baby Sharku, trebale su dvije godine da dosegne 15 milijardi pregleda. Naš LSTM je tu brojku dosegnuo u samo jednom tjednu.

Roboti ‘zapeli’ u devedesetima?

Ključna distinkcija koju Schmidhuber ističe jest da jedina umjetna inteligencija koja danas zaista dobro funkcionira jest ona koja radi u pozadini sustava. Superinteligentna AI može igrati šah, generirati slike iz nekoliko riječi i istodobno izvršavati milijarde operacija za milijune korisnika. Ipak, ima jednu veliku manu:

Ne postoji nijedan robot koji može raditi ono što može vodoinstalater, električar ili dječak s nogometnom loptom. Ne postoji funkcionalna fizička umjetna inteligencija.

Danas imamo situaciju u kojoj su čipovi eksponencijalno pojeftinili u posljednjih 30 godina, dok su roboti tek neznatno bolji nego prije 30 godina.

Fizički hardver bez sumnje je izazovniji problem od onoga što se događa iza ekrana. Ljudska ruka je iznimno napredna tehnologija s milijunima senzora i ‘kabelima’ koji se povezuju s mozgom. Ne postoji tehnologija koja se s time može mjeriti.

Unatoč ograničenjima današnje AI, Schmidhuber je optimističan. Vjeruje da se fizička inteligencija može razviti učenjem, metodom pokušaja i pogrešaka. Roboti već danas mogu učiti iz ljudskih demonstracija, a iako su u početku nespretni, s vremenom napreduju i mogu postati znatno brži i učinkovitiji od ljudi u obavljanju određenih zadataka.

Hoće li roboti zaista podučavati našu djecu?

Prijelomna točka: razvoj samoreplicirajućih strojeva

Prijelomna točka, kaže Schmidhuber, nastaje kada se pojavi robot koji može upravljati svim strojevima koje koriste ljudi i naučiti kako oni rade. Tada nastaje nešto potpuno novo – samoreplicirajući strojevi.

Takav sustav može stvarati kopije samog sebe, proizvoditi nove robote, organizirati vađenje sirovina i njihovu obradu u tvornicama, čime se pokreće cijeli lanac proizvodnje bez izravnog ljudskog upravljanja.

Schmidhuber naglašava da neće postojati jedan centralni AI koji sve kontrolira, već ogroman broj različitih AI sustava koji će se međusobno natjecati i surađivati. Ti će sustavi stalno pronalaziti nove privremene uloge i „niše“ u svijetu koji postaje sve kompleksniji i dinamičniji.

Za takve strojeve Turingov test neće biti relevantan jer ga već danas može proći ChatGPT. Pravi dokaz inteligencije bit će sposobnost AI‑ja da obavlja fizičke poslove u stvarnom svijetu, poput vodoinstalatera koji popravlja cijev ispod sudopera.

Od Velikog praska do superinteligentnih strojeva

Schmidhuber tvrdi da je još ranije uočio obrazac u evoluciji svemira, prema kojem se ključni događaji, iz ljudske perspektive, događaju sve brže. Razmaci između najvažnijih prekretnica postaju sve kraći, kao da se tempo razvoja stalno ubrzava.

• prije 13,8 milijardi godina – Veliki prasak
• prije 3,5 milijardi godina – nastanak života na Zemlji (kemija postaje biologija)
• prije 900 milijuna godina – prvi životinjski oblici
• prije 230 milijuna godina – prvi sisavci
• prije 55 milijuna godina – prvi primati
• prije 13,5 milijuna godina – hominidi
• prije 3,5 milijuna godina – prvi kameni alati (početak tehnologije)
• prije 800.000 godina – kontrolirana vatra
• prije 200.000 godina – anatomski moderan čovjek
• prije 50.000 godina – bihevioralno moderan čovjek
• prije 13.000 godina – poljoprivreda i domestikacija (početak civilizacije)
• prije 3.300 godina – rast velikih populacija (željezno doba)
• prije 800 godina – vatra + metal → oružje, barut, rakete
• prije 200 godina – industrijska revolucija
  1908. – Haber‑Bosch proces (umjetno gnojivo → eksplozija populacije)
  1991. – neuronske mreže + web + prvi pametni sustavi
• 2029. (predviđanje) – samoreplicirajući roboti
• 2042. (predviđanje) – superinteligentna AI u fizičkom svijetu

AI kao nova faza evolucije svemira

Schmidhuber ovaj razvoj ne vidi kao običnu tehnološku promjenu, već kao proces usporediv s nastankom života prije oko 3,5 milijardi godina. Kao što je tada iz kemije nastala biologija, danas iz civilizacije nastaje novi oblik „strojnog života“ koji se može samostalno širiti i razvijati.

Naglašava da je svemir u procesu sve veće kompleksnosti, započetom prije 13,8 milijardi godina, te da je ovo tek početak njegove sljedeće faze. U tom kontekstu, umjetna inteligencija postaje sustav koji može nadmašiti ograničenja biološkog života i proširiti se ondje gdje on ne može.

U toj perspektivi, čovječanstvo nije vrhunac evolucije, već njezina rana faza.

Unatoč velikim tvrdnjama, Schmidhuber ostaje optimist. U kratkoročnoj i srednjoročnoj budućnosti, umjetna inteligencija će, tvrdi, prije svega služiti ljudima čineći život lakšim, zdravijim, duljim i produktivnijim.

Budućnost koju opisuje nije nužno distopijska, već suradnička, u kojoj ljudi i inteligentni sustavi zajedno sudjeluju u daljnjem razvoju civilizacije