Europski startupi: Zašto ne biste trebali ići po investiciju u Ameriku?

Kada pogledamo brojke, odluka za odlazak po investiciju u Silicijsku dolinu za europske startupe čini se poprilično logičnom – barem na prvi pogled. No, sada ću pokušati dokazati suprotno: Za većinu europskih startupa, koji su u seed fazi ili Seriji A, prikupljanje financija u Americi nema smisla. Ili još gore – to može „ubiti“ startup.

Ilustracija: Young Germany
Ilustracija: Young Germany

Europski startupi mogu prikupiti samo djelić kapitala kod kuće, ako to usporedimo s njihovim američkim pandanima. Tamošnji investitori im daju i veću dodatnu vrijednost. Zašto bi itko uopće išao po investiciju izvan Silicijske doline?

Nisam bio iznenađen kad sam dobio slične reakcije na moj nedavni tekst o veličini investicije i valuaciji startupa u Europi. Kada pogledamo brojke, odluka za odlazak po investiciju u Silicijsku dolinu za europske startupe čini se poprilično logičnom – barem na prvi pogled. No, pokušat ću dokazati suprotno: Za većinu europskih startupa, koji su u seed fazi ili Seriji A, prikupljanje financija u Americi nema smisla. Ili još gore – to može “ubiti” startup.

Moć samopromocije

Nekoliko statistika iz SAD-a: Clinkle je prikupio 25 milijuna dolara prilikom seed runde za aplikaciju koja još nije ni lansirana. GitHub je prikupio 100 milijuna dolara u sklopu Serije A od Andreessena Horowitza. Usporedimo te brojke sa seed i Serijom A u Europi. Trustev prikuplja tri milijuna dolara u jednoj od europskih najvećih seed rundi. GitHubova investicija veća je od svih europskih fondova koji se fokusiraju na Seriju A. Kada pogledamo takve podatke, nije ni čudno što europski startupi žele ići po investiciju u Silicijsku dolinu.

Jedna od stvari u kojoj je Silicijska dolina vrlo dobra je – samopromocija. Svakoga dana Europljani čitaju američke tehnološke blogove koji veličaju Serije A veće od 10 milijuna dolara, zbog čega se čini da je riječ o samo još jednom običnom poslovnom danu u Dolini.

Jako mi se svidjela nedavna analiza Nikhila Basua Serija A u Americi, jer pokazuje koliko je takva slika daleka od stvarnosti. Uobičajena Serija A kreće se oko 6 milijuna dolara, a prosjek je oko 3 milijuna. To je zapravo vrlo blizu prosječnoj veličini runde ulaganja u našoj “siromašnoj” CEE regiji, koju sam spomenuo u analizi. I još jedna statistika od Toma Tunguza – samo 20% startupa u seed fazi dođe do Serije A, što je “hladan tuš” za sve ostale.

Poruka koju ove brojke šalju europskim poduzetnicima, koji se nadaju da će prikupiti više od osam milijuna dolara u seed investiciji ili Seriji A, ako se presele u Silicijsku dolinu, jasna je: Živite u snu.

Razlozi za veći iznos investicije

Neki će reći da jedan do dva milijuna dolara čine veliku razliku, koja opravdava odlazak u SAD. Da, istina je da je prosječna veličina investicije tamo nešto veća. No, postoji i objektivan razlog zbog kojeg američki startupi prikupljaju više sredstava od europskih – veći troškovi.

Scott Purcell iz JobspringPartnersa (agencije za zapošljavanje koja se fokusira na tehnološke zaposlenike s velikom prisutnošću u Silicijskoj dolini) spomenuo je kako je u 2013. osnovna plaća za starijeg inženjera u startupu koji je prošao Seriju A bila 165.000 dolara. Moram se nasmiješiti kada usporedim te cifre s češkim startupima – neki od njih smatraju da je mjesečna plaća od 4000 dolara za istu poziciju iznimno visoka.

Sramotno je što mnogi europski startupi razmišljaju o selidbi u Ameriku, čime se odriču velike kompetitivne prednosti koju imamo nad Silicijskom dolinom – niže plaće za tehnološke zaposlenike koji će nam omogućiti da izgradimo proizvod svjetske kvalitete za samo djelić iznosa koji bi nam bio potreban u Silicijskoj dolini.

Ako usporedimo razlike u prosječnom iznosu investicije (3-6 milijuna dolara u SAD-u naspram 1-3 milijuna dolara u CEE regiji, u Seriji A), s prosječnim troškovima koji odlaze na tehnološke zaposlenike (160.000 dolara u SAD-u naspram 30-50 tisuća dolara u Češkoj), moglo bi se reći da su europski investitori zapravo “darežljiviji” od američkih. Prosječni iznos investicije možda može biti i dvostruko veći u SAD-u, ali prosječan trošak koji odlazi na tehnološke zaposlenike (što je možda i najveći trošak koji startup ima u ranoj fazi) je tri do pet puta veći.

Ne uzimajte investiciju od američkih blue chip fondova

Susreo sam se s nekolicinom poduzetnika koji su odlučili doći po investiciju u Silicijsku dolinu, iako su bili svjesni da su brojke protiv njih. Zašto? Kažu da su razlog “titani” sa Sand Hill Roada, odnosno poznati venture capital fondovi iz Silicijske doline, koji imaju iskustvo i veze koje se ne mogu mjeriti s bilo kojim europskim investitorom.

Donekle s mogu i složiti s time. No, kako sam vidio iskustva sličnih poduzetnika, koji su se vratili sa svojih američkih investicijskih putova, moram ovo reći: Mislim da prikupljanje seed novca, pa čak i Serije A, iz blue chip američkih fondova nema smisla za većinu europskih startupa. I to govorim iz tri razloga.

Prije svega, cijeli proces pronalaska investicije duži je i skuplji no što to osnivači očekuju, a u većini slučajeva proces niti ne vodi do ulaganja. Mnogi europski osnivači smatraju da će se u roku od mjesec-dva nakon dolaska u Silicijsku dolinu vratiti kući s čekovima od Sequoie ili Andreessena Horowitza. Ohrabreni pozitivnim povratnim informacijama nakon desetominutnog razgovora s osobom na nižoj poziciji u dobrom fondu, tijekom kakvog događaja posvećenom druženju (to je lijepa stvar kod anglo-saksonske kulture – uvijek se doimaju pozitivnima), poduzetnik misli da je ček iza ugla. Tri do šest mjeseci kasnije još nisu zaključili dogovor jer fond traži sve više dokaza, poput broja korisnika i kupaca, i to najbolje u SAD-u (to je pristojan način na koji fond kaže da nije zainteresiran). Kako može startup koji je u seed fazi ili fazi Serije A preživjeti toliko dugo bez svog CEO-a ili suosnivača koji je na drugoj strani svijeta? Ako takav proces prikupljanja investicije ne ubije startup u potpunosti, prouzrokovat će manjak fokusa na ono što je doista bitno – gradnju odličnog proizvoda ili tvrtke.

Drugo, blue chip fondovi često zahtijevaju da se tim (ili barem njegov dio) preseli u SAD. Oni neće imati vremena putovati na sastanke u Europu. To obično prouzrokuje napetost među timom jer se moraju razdvojiti u dva dijela (dio ostaje u Europi, dio se seli). Nadalje, logistika oko preseljenja (viza, uredi…) može potrajati mjesecima, što uzrokuje daljnje smetnje.

Treći je razlog najtužniji. Recimo da ste nekako uspjeli sve riješiti, unatoč slabim šansama, u vas je uložio investitor s Sand Hill Roada, preživjeli ste selidbu tima, a sada ste spremni na to da vas slavni ulagač upozna s mnoštvom korisnika, daje vam redovite povratne informacije o vašem proizvodu, ponudi savjete o tome kako izraditi tvrtku. No, ništa od toga se ne događa. Zovete vašeg VC-a, a on vam veli da je zauzet i da će se s vama moći susresti za tjedan ili dva, ako se uopće javi na telefon. A onda vas matematika ponovno zaskoči – fond upravlja milijardom dolara ili više i ima preko 100 tvrtki u portfelju. Više od deset partnera koji upravljaju fondom moraju razdvojiti svoje vrijeme na te tvrtke, kao i na potencijalne investicije. Koliko vremena mogu izdvojiti na tvrtku u koju su uložili tri milijuna, odnosno 0,3 % njihovog fonda? Posebice ako se pored vas u portfelju nalaze GitHub ili GitHub?

Kada otići u Silicijsku dolinu?

Nemojte me krivo shvatiti, postoje europske tvrtke koje su dobile investiciju od američkih ulagača u spomenutim fazama i koje su vrlo sretne. Primjer za to je tvrtka iz našeg portfelja, Apiary. No, da bi došlo do toga, mnogo se toga mora poklopiti.

U isto vrijeme, velik sam fan investitora iz Silicijske doline i uvjeren sam da mogu dati ogromnu dodatnu vrijednost svakoj europskoj kompaniji. Mislim da je ključni faktor za prikupljanje investicije u SAD-u pravo vrijeme. Volim kada naši startupi rade na svom proizvodu i dokažu poslovni model prvo u Europi, a potom sazrijevaju i šire se na SAD. Koriste dio investicije iz Serije A da bi otvorili američki ured, pridobili prve tamošnje korisnike i nježno počeli “flertati” s američkim ulagačima. A kada dođe pravo vrijeme, prikupe Seriju B ili C od investitora sa Sand Hill Roada, koji će im pomoći da osvoje svijet.

Do tada, investicija je dovoljno velika da motivira američke ulagače kako bi pomogli startupu (čak i ako to znači da oni moraju putovati u Europu!). Istodobno, europski seed fondovi i fondovi za Serije A bit će sretni povratom uloženog. A sam poduzetnik bit će uzbuđen jer je “pokorio” Zapad na zreo način, korak po korak.

Komentari

  1. Savjetnik

    Savjetnik

    31. 03. 2014. u 6:25 pm Odgovori

    Moja iskustva su sasvim razlicita. Neusporedivo je manje prilika za naci investotore u EU. Drugi problem je da EU fondnovi daleko zaostaju u kapitalu i poznavanju tematike u koju bi trebali ulagati. Dozivio sam vise tragikomicnih situacija da me EU investitori pitaju smijesna pitanja jer je bio ocito da uopce ne razumiju o cemu se radi u ponudi. Na tom neznanju oni donose odluku o (ne)investiranju. To se u USA vrlo vrlo rijetko dogadja.

    Druga stvar sa kojom se ne slazem je broj i kolicina ulaganja EU-USA. Prateci relevantne podatke sa Crunchbase i Pitchbook vidjliv je veliki nesrazmjer na stetu EU. Dnevno dobivam izvjestaj o 5-6 A rundi iz USA dok u EU toga nema ni u tragovima.

    Volio bi da je tako kako postovani autor govori, ali nazalost cini se da je situacija znacajno losija u EU

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Kultura 2.0

Zašto je HRT ukinuo HD čim je završilo Svjetsko prvenstvo (i tek onda predstavio novi HRTi app?!)

Nova HRTi aplikacija stigla je tek nakon završetka Svjetskog prvenstva u nogometu, a nakon prvenstva se čini kako trebamo i zaboraviti da ćemo zemaljskim signalom dobiti HD programe u skorije vrijeme. Zašto?

Tehnologija

Svoj novčanik od sada i u Hrvatskoj možete zamijeniti – aplikacijom!

Za Google Pay ste vjerojatno već čuli, ali ako nemate račun u nekoj stranoj banci, niste ga mogli niti koristiti u Hrvatskoj. To se sada mijenja - ali samo za neke.

Startupi i poslovanje

Good Gameov žiri odlučit će kojem hrvatskom startupu ide 100 tisuća kuna!

Nakon uspješnog trećeg izdanja Good Gamea ove godine, od kotizacija timova prikupljeno je 100 tisuća kuna, a taj novac će se investirati u jednu poslovnu ideju. Koja će to biti saznat ćemo na Good Game Liftoffu u rujnu ove godine, ali za sada znamo imena članova žirija koji će tu odluku i donijeti.

Što ste propustili

Internet marketing

#DigitalnaKarijera video skripta: Nauči osnove komunikacije na Instagramu!

Otvaramo prvu sezonu edukativnog serijala #DigitalnaKarijera Video skripta u kojoj digitalni stručnjaci prenose najbitnije lekcije s 10 različitih radionica iz područja digitalne sfere.

Digitalni mediji

Za Weekend u Rovinju otkrijte Berlin i Pariz, ali i sve ono što redefinira medijsko tržište

Koje su najvruće teme medijske industrije, bilo u Parizu i Berlinu, bilo u i Rovinju, u razgovoru otkrivaju direktor i programski direktor Weekend Media Festivala, Tomo Ricov i Nikola Vrdoljak.

Internet marketing

Marina Mamić: Kako su mi preoteli Facebook stranicu s 300.000 fanova

Iako joj je upit za poslovnu suradnju putem Facebooka u početku bio sumnjiv, nakon što je prevarant imao odgovor na sva njena pitanja, 'makeup' umjetnica Marina Mamić napravila je grešku koja ju je gotovo koštala sedam godina truda kojim je okupila zajednicu od 300.000 fanova.

Startupi i poslovanje

Zakon o doprinosima: Uključite se u javnu raspravu za spas malih tvrtki!

Jedno od rijetkih povećanja plaća kojima se mnogi neće veseliti. Tisuće malih i mikro poduzeća, a među njima brojna iz IT industrije, mogli bi se naći na rubu propasti ako prođe nova Vladina izmjena i dopuna Zakona o doprinosima.

Kultura 2.0

Živjeti od glazbe u Hrvatskoj: Svirali su u garažama, a sada produciraju za video igre

Donosimo priču četiri glazbenika, producenta i kompozitora kroz put nekonvencionalne glazbene karijere: kako se sklada za gaming blockbustere?

Digitalni mediji

Infowars dokazuje da su društveni mediji – mediji bez odgovornosti (čak i kod nas)

Društveni mediji ne žele imati odgovornost kakvu imaju mediji, njihovi novinari, urednici. A opet, imaju je.