Emily u Parizu, Emily u hrvatskim oglasima za posao

Bila je to jedna od onih večeri u kojoj smo žena i ja – nakon uspješnog spremanja na spavanje naše male bebe pa sve do njenog ponovnog buđenja – pokušali u što manje vremena, uz prigušeno svjetlo i zvuk (čitaj: razina glasnoće između 0 i 4) ugurati što više epizoda neke serije. Jedini kriterij bio je da je serija dovoljno pitka i da nam se moždane vijuge ne naprežu više nego što je to potrebno.

Već nekoliko tjedana, u redovima između onih ponešto ozbiljnijih tema koje se ističu na mom LinkedIn feedu, tu i tamo se znala pojaviti i pokoja (uglavnom kritična) tema o seriji Emily in Paris iliti Emily u Parizu.

Sve što sam do tog trenutka u večeri znao je to da njena radnja ima neke dodirne točke s marketingom i da nije pretjerano oduševila svijet marketingaša, upravo suprotno. Dugo je stajala i na naslovnoj stranici našeg Netflix računa pa mi je i samim time nekako bila prisutna u podsvijesti…

Marketing, odnosno karakteristika istaknutosti, kriva je za sve

Salience, odnosno karakteristika istaknutosti koju često spominjemo u marketingu, očito je odradila svoje te je naš izbor za večernju aktivnost držanja nogu na povišenom (u ženinom slučaju) i ispijanja vina (u mom slučaju) spao na avanturu s Emily Cooper.

Već nakon nekoliko epizoda bilo mi je jasno da je stavka budžeta namijenjena za stiliste i za konzultante iz modne industrije daleko nadmašila onu stavku budžeta namijenjenu za osobe iz svijeta marketinga. Da se ne lažemo, moje agencijsko iskustvo vrlo je skromno (svakako bacite oko na tekst kolega koji imaju više iskustva).

Zapravo, više puta sam se nalazio na onoj drugoj strani kao klijent nasuprot agencija pa otprilike znam kako funkcioniraju njihovi pitchevi. I sa sigurnošću mogu reći da kad bi mi kao klijentu pitchali ideje na način na koji to rade u Emilynoj luksuznoj agenciji Savoir, vjerojatno bih tražio izliku da što prije sastanak privedem kraju i nađem izlazna vrata.

Prije svega, uloga same Emily u agenciji – od početka, ali i kroz sve tri sezone – nije nimalo jasna. Ali se zato idealno uklapa u određene opise poslova koje pojedine tvrtke oglašavaju na ovom našem malom hrvatskom tržištu.

Emily samu sebe oslovljava kao Marketing Executive, a kroz seriju se ističe i kao: Social Media Manager, Brand Manager, Copywriter, Account Manager i Events Manager.

Popis ide u širinu. Ili u dubinu, kako vam je draže.

Jasno mi je da gotovo nitko od ljudi koji se bave marketingom nema usko ograničena područja djelovanja i nekada mora “zaprljati ruke” ulazeći i u druge domene, ali ovo je otišlo u domenu jednog oglasa kojeg sam nedavno imao prilike vidjeti, a u kojem se tražio administrator, recepcioner i djelatnik za digitalni marketing(!).

U jednoj osobi.

Naša glavna junakinja priče u međuvremenu za vrijeme radnog vremena ruča po nekoliko sati i u nekoliko navrata, ispija kavu s prijateljicom barem još toliko i dolazi doma prije 17 sati, a ljudi u stvarnim marketinškim agencijama sretni su i s malim stvarima unutar dana.

Tipa, odlaskom na WC.

Znam i to da je ona samo fiktivan lik, ali znam i da dobri konzultanti vezani uz marketing nisu baš toliko dobro plaćeni.

Osim što joj je posao nejasan, loše ga radi

Ali ostavimo sad sa strane i tu nepoznanicu oko njene same uloge u ovoj prestižnoj agenciji koja se bavi luksuznim brendovima. Ako pogledamo malo širu sliku, ruku na srce, Emily je prilično loša u svom poslu.

Brainstorming ideja za vrijeme pitcha klijentu, predlaganje da klijent na društvenim mrežama pita publiku je li njihova reklama seksi ili seksistička, potpisivanje odgovornosti za skupocjeni sponzorski sat na licu mjesta bez da je prošla kroz ugovor, samo su neke od njenih potpuno promašenih odluka.

Kroz seriju se također pokušao forsirati taj neki sukob između škole tradicionalnog marketinga, koji predstavlja Emilyna šefica Sylvie, i modernog marketinga usmjerenog na njegov digitalni dio, koji predstavlja Emily.

Međutim i jedna i druga su prikazale suštinu lošeg marketinga: nepostojanje kvalitetne marketinške strategije. Sylvie smatra da luksuzni brendovi moraju biti tajnoviti. 

Stanimo malo.

Zamislite da netko traži agenciju za marketing i kaže: “Postat ćemo vaš klijent i dati vam hrpu novaca za vaše usluge. Sve što želimo je da nitko ne zna za nas.”

Emily pak smatra da je ključ svega u društvenim mrežama i da svaka kampanja kreće od njih. Bez nekog dubljeg plana, promišljanja, pogleda u strategiju (u cijeloj seriji mislim da se riječ marketinška strategija spominje ravno 0 puta)… 

Za Emily, samo jedan vid komunikacijskih aktivnosti u marketingu je ključ svega. Sve ostalo gradi se oko te aktivnosti.

Međutim, realnost je takva da kad osoba mora, poput Emily, pokrivati nekoliko uloga u jednoj, a u uz to ili nema vremena ili joj poslodavac ne želi priuštiti dobru edukaciju iz marketinga, ne može ni doći do promišljanja o marketinškog strategiji kao takvoj.

Ili o marketingu općenito.

Tko je kriv za Emily?

Emily u Parizu i njena uloga iz marketinške perspektive svakako je fikcija. 

Međutim, osobama koje nešto dublje poznaju marketing, kad pomisle na prikazivanje marketinga kao struke u seriji, osmijeh naglo iščezne s lica.

Znaju oni da je poimanje marketinga u javnosti isto onoliko površno kao i u seriji.

Ali i da su za to poprilično krivi i oni koji ovakav iskrivljeni marketing kakav je prikazan u seriji i provode.