Dr. Ranko Rajović: Djetetov jedini posao do 12. godine jest da se – igra

Ako ste imali priliku slušati dr. Rajovića uživo, znate kako lako i brzo osvoji publiku vještim predavačkim metodama i načinima kojima je natjera na razmišljanje. Ne samo to, tjera je da aktivira dijelove mozga koji su pomalo zanemareni u digitalno doba, ali i zbog obrazovnog sustava koji potiče repetitivno učenje, odnosno učenje napamet, a ne asocijativno. Upravo je zbog toga razvio program učenja pod imenim NTC. Posljednjih desetak godina radi na njegovoj implementaciji u obrazovne sustave, ali ujedno educira roditelje i sve ostale zainteresirane o tome.

Djelomično je educirao i publiku na Weekend Media Festivalu, naglasivši zašto je važno da se dijete nauči razmišljati. U budućnosti će to biti važnije no ikada jer zanimanja u kojima postoji rutina, gdje nije potrebno puno misaonog rada, odumiru.

Djeca počinju misliti i prije no što progovore

Prije bilo kakve priče o učenju i inteligenciji treba znati nekoliko stvari o razvoju mozga, naglasio je Rajović. Najvažniji period za razvoj mozga je od prve do četvrte godine, prema istraživanjima, stoga je potrebno što prije početi s programima rane stimulacije.

Neki eksperti u Europi i dalje žale kinesku djecu jer uče čitati u trećoj godini. Mi ih žalimo. Oni se nama smiju.

Previše štitimo djecu, posebno od igre, smatra Rajović. Primjerice, majke ne dopuštaju očevima da bacaju djecu u zrak, iako je to odlično za razvoj mozga djeteta. Majke su, većinom, previše zaštitnički nastrojene, očevi su opušteni, a djetetu je potrebno i jedno i drugo.

Posao mame je da pripazi da se tata ne zaigra.

Mozak se razvija dok se dijete kreće, igra

Mozak se razvija u pokretu, nastavlja Rajović, odnosno upravo tada povezuje svoje regije. Rajović najgorim prizorom smatra trogodišnjaka koji sjedi u kolicima i igra se s tabletom.

Govore da je svaka nova generacija slabija od prethodne dvije. Danas djeca imaju slabiju motoriku, koncentraciju i ograničeniji rječnik. Zato moramo mijenjati metode i pristup.

Često se pokreće debata koliko je za razvoj djeteta važno okruženje, a koliko genetika. Rajović veli da je okruženje važno 100%. A i genetika – 100%. Takva matematika ima smisla tek kad se pojasni da jedno ovisi o drugom.

Učenje napamet stvara akutni stres, a učenje asocijacijom potiče kreiranje dopamina

U dobrom dijelu predavanja Rajović je ostvario interakciju s publikom kroz niz vježbica ne bi li pokazao koliko je teže učiti napamet, a i stresnije, dok učenje uz asocijacije više liči na igru – zabavnije je, a u konačnici učinkovitije. Prema Rajoviću, puno je važnije povezivati znanje, nego učiti napamet. Istodobno, trenutni obrazovni sustav potiče upravo ovo drugo, a ispitivanje znanja koje je steknuto na takav način kreira kod djece akutni stres (a i kod Rajovićeve publike kojoj je nekoliko puta “prijetio” da će je ispitivati, kako bi dokazao poantu).

Ovdašnja regija je ispod europskog prosjeka po funkcionalnom znanju, a Europa je ispod Istočne Azije.

Jedini “posao” djeteta do 12. godine je igra, no u današnjim školama za to nema prostora. Igra je važna za kreiranje sinaptičkih veza, jer je tijekom igre djetetov mozak u stanju vrlo sličnom REM fazi, u fazi sinkrone aktivnosti mozga.

Ono što dodatno pomaže pamćenju su hormoni, poput dopamina, koji se aktiviraju kad smo uzbuđeni, u iščekivanju. Rajović je naveo primjer iščekivanja rođendana i odmotavanja poklona – iznenađenje pojačava pamćenje, što je razlog zbog čega će nam u sjećanju ostati, primjerice, trenutak kad su nas roditelji “prevarili” i zamotali poklon za naš peti rođendan u dva papira, ne u jedan.

“Kad razmišljaju, naučit će.”

Da Rajović nije protiv tehnologije u potpunosti, govori i činjenica da i sam radi na mobilnoj aplikaciji koja pomaže razvoju asocijativnog i divergentnog razmišljanja pod imenom NTC Skočko. U njoj se koriste razne metode iz NTC programa koji je razvio, a njihov vrhunac su nelogične priče koje dijete treba osmisliti ili zapamtiti.

Mozak najbolje radi kad je nešto nelogično. Asocijativne regije u mozgu kreiraju kreativnost i divergentno razmišljanje. Ako ubijamo asocijativnost, ubijamo i to dvoje.

A zapravo su osobe koje imaju razvijeno divergentno razmišljanje darovite, smatra Rajović. Tu nije dovoljan samo visok IQ, koji je po njemu tek pokazatelj misaonih kapaciteta koje neka osoba ima. A što se tiče kapaciteta za učenje, kod učenja napamet on je ograničen. Ako ne učimo napamet – nije.

Iako je Rajovićevo predavanje bilo naslovljeno “Djeca i digitalno doba”, teze koje on zagovara zapravo su univerzalne i primjenjive na bilo koje doba. No, danas su, u doba kad smo okruženi tehnologijom, u doba kad je obrazovni sustav podređen učenju napamet, kad već primjećujemo slabiju motoriku, pažnju i izražavanje kod djece, možda važnije no ikada.