Kako se odgaja nova generacija osnivača startupa? Tako što klince uz tehničke učimo i poduzetničkim vještinama!

Digitalni učenički inkubator inicijativa je Instituta za inovacije, Školske knjige i Znanstvenog centra izvrsnosti za školsku efikasnost i menadžment koja želi potaknuti učenike na kreativno promišljanje i angažirati ih oko osmišljavanja ideja te razvoja inovativnih projekata. Jer, kako ćemo drugačije dobiti nove osnivače startupa?

Učenici su tako dobili priliku učiti od Alberta Gajšaka (CircutiMess), Ivana Mrvoša (Include), Davora Runje (CISEx) i mnogih drugih. Bili su poučavani bitnim temama za poduzetništvo, a to su mindset, inovacije, digitalizacija i održivi razvoj. Morali su analizirati i opisati problem, zatim opisati i razraditi ideju, analizirati potencijalne korisnike i odgonetnuti komunikacijsko rješenje prema korisnicima. Njihovi školski profesori, koji su ih prijavili na projekte, postali su tako njihovi mentori.

Danas je zadnji dan prijava za novi ciklus besplatnih edukacija pa smo iskoristili priliku saznati više o tome kako klince i tinejdžere učiti vještinama poduzetništva. Razgovarali smo s Ivanom Ružić, profesoricom u I. osnovnoj školi Čakovec i Daliborom Pekasom, profesorom u Tehničkoj školi Ruđera Boškovića u Zagrebu čije su ekipe odnijele pobjedu prošle godine.

3D računalna igra o prirodnim katastrofama i pametni lokot odnijeli pobjede

Ivanina pobjednička osnovnoškolska ekipa zauzela je prvo mjesto tako što je izradila 3D računalnu igru o ponašanju u prirodnim katastrofama kao što su potres, poplava i požar:

Ideja je potekla od strašnog potresa koji je pogodio Petrinju i okolicu. Učenici vole računalne igre pa su osmislili svoju, naučili alate, programirali i stvarali.

Daliborov tim, koji je uzeo srebrnu medalju u srednjoškolskoj kategoriji, sastojao se od dvojice maturanata Lovre Šanteka i Davida Antonija Borasa te njega samog kao mentora:

Imali smo sastanak svaki put po objavljivanju novog zadatka. Na tom sastanku bismo razdijelili zadatak na manje cjeline, dogovorili formu, zaduženja i rokove.

“U fokusu našeg bavljenja projektom nisu bila tehnička rješenja… već razvoj ideje o proizvodu”

Srednjoškolci Lovro i David učili su o razvoju poduzetničke ideje, projektnom načinu rada i digitalizaciji, ističe Dalibor:

Projektni način rada pokušali smo provesti kroz neke nastavne predmete, ali tek ovdje smo imali priliku iz tjedna u tjedan, iz dana u dan raditi na projektima koji za nas imaju osobni značaj.

Do ideje su odmah došli na prvom sastanku, ističe Dalibor, gdje su predlagali sve što im pada na pamet:

Bio je tu i sveobuhvatnih energetskih rješenja i sitnica, ali od desetak ideja ispalo je da su nam najinteresantnije one koje rješavaju neku od situacija s kojima se svakodnevno susrećemo.

Odlučili su zato nastaviti razvijati čak tri ideje istovremeno: pametni lokot i eko punjač za bicikle te osobnog asistenta.

U fokusu našeg bavljenja projektom nisu bila tehnička rješenja – iskustvo govori da se uz dovoljno vremena i sredstava sve može napraviti – već razvoj ideje o proizvodu.

Bilo je važno razlučiti čemu uopće takav proizvod, po čemu se razlikuje od sličnih rješenja, za koga ga kanimo proizvoditi, kako ga planiramo oglašavati i prodavati.

Smart Bike Lock ispao je kao pobjednička ideja, dok je Online Assistant ostao kao prototip, a Green Bike Charger nisu stigli izraditi.

Kako zainteresirati učenike za poduzetničke teme?

Učenicima kojima Ivana predaje Informatiku redovito sudjeluju u raznolikom izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima. To podrazumijeva natjecanja u razvoju softvera i robotici, međunarodne projekte i inicijative, ističe Ivana:

Učenici rado prihvaćaju novine u nastavi, rado sudjeluju u aktivnostima izvan učionice i u suradnji s učenicima iz drugih škola i država. Takav način učenja za njih je dodatan poticaj i motivator.

Na Ivaninom projektu sudjelovala su 3 tima, a u svakom timu bilo je 8 ili 9 učenika. Pandemija im je otežala sudjelovanje zbog čega su morali nastavu održavati na daljinu:

Rad na daljinu neke je ponukao i na odustajanje od sudjelovanja. Učenici su bili prezasićeni online sastancima, online aktivnostima,… radili su i ostali ustrajni samo najmotiviraniji.

Uprkos radu na daljinu, Ivaninim učenicima najzanimljiviji dio bio je upoznati stvarne ljude, stvarne poduzetnike o kojima mogu čuti i čitati u medijima. S druge strane, najteži dio bio im je osvijestiti troškove za proizvodnju i stvaranje robe te usluge.

Tinejdžeri su i više nego željni učiti o poslovnim procesima

U Ruđeru, čitava lijepa priča potekla je upravo od učenika, naglašava Dalibor:

Oni su osluškivali što se događa, reagirali na objave naše knjižničarke, sanjali o ostvarivanju svojih ideja. Dakle problema s motiviranjem nije bilo.

Učenici nisu bili iznenađeni time da rješavaju tehnički problem (što su bili navikli raditi u školi), a iznenadilo ih je razvijanje ideje u smislu pripreme za stvarne poduzetničke situacije.

Upravo tom novom izazovu su prionuli s velikim entuzijazmom – prihvatili su igru koju će danas-sutra zaigrati i s drugim sudionicima, i oko drugih projekata.

Dalibor ističe kako im nijedan zadatak nije bio težak, ali bi rekao kako je nešto više pokušaja trebalo kako bi se napravila uspješna prezentacija:

Svaka ideja koju smo do tad razvijali bila je u poznatom okruženju – razreda, škole, prijatelja. Sad je postalo jasno da za ovu ideju moramo pridobiti i nove ljude. Kako? Moramo ih zainteresirati – samom idejom, ali i poduzetničkim planom koji prati tu ideju.

Entuzijazam mladih je zarazan!

Ivana ističe kako je njezina uloga više bila koordinacijska i motivacijska nego uloga učitelja kojeg učenici slijede što znači kako je njezina dužnost bila je osigurati potrebnu opremu i sve reurse koji su bili potrebni učenicima u radu. Učenike je usmjeravala u realizaciji i razradi njihove ideje.

S druge strane, Dalibor se podsjetio koliko može biti zarazan entuzijazam nekoga tko ima ideju i vjeruje u nju te s ponosom ističe kako su Lovro i David upisali tehničke fakultete i vjerujem da će postati sjajni inženjeri:

Edukacije koje su prošli, kao i cijeli projekt, sigurno će im dati poticaj da se lakše odvaže na sudjelovanje u projektima. A ako u tome budu uspješni, u što ne sumnjam, možda jednog dana budu i sami voditelji edukacija za buduće poduzetnike.

U svakom slučaju, i učenicima iz osnovne, ali i srednjoškolcima ovo je bilo izvrsno iskustvo uranjanja u teme koje se rijetko prolaze kroz obrazovni kurikulum. Ako vaše klince, rođake, nećake ili učenike zanima stvaranje, razmislite da ih uključite u besplatni program Digitalnog učeničkog inkubatora za koji prijave traju još danas, ali će se prihvaćati i još par dana ako koje mrvu zakasne, kažu iz organizacije.