Nikola Dujmović na CISEx Friday otvoreno o tome zašto su izabrali Zagrebačku, a ne Londonsku burzu

Održan je 47. CISEx Friday čiji je program započeo prikazivanjem dokumentarca o Spanovom poslovnom razvoju i nakon dugo vremena prvom izlasku privatne IT kompanije na burzu u Hrvatskoj. Nakon toga je slijedio panel s Nikolom Dujmovićem, suosnivačem Spana i Ivanom Gažić, CEO-om Zagrebačke burze, dok je predsjednik udruge CISEx, Davor Runje, moderirao raspravu.

Srednjometražni dokumentarac kojeg je pripremio Span prikazuje lijepi, ali i zanimljiv te mukotrpan put kojeg je prošla cijela firma kako izašli na burzu. To svakako nije jednostavan, a bome ni lak zadatak. Usprkos tome, panel se pokazao kao glavna poslastica čemu je dijelom zaslužan Dujmović sa svojim novozagrebačkim načinom govora koji je bez dlake na jeziku.

Span je, za onoga koji nije upoznat, jedna od najdugovječnijih domaćih tehnoloških tvrtki koja ima preko 25 godina iskustva u isporuci tehnologije čiji je cilj transformirati poslovanje različitih tvrtki. U izlasku na burzu u opticaju je bilo 570 tisuća dionica.

“IT firma u Hrvatskoj ima 3 sudbine.”

Runje otvara panel pitanjem za Dujmovića, za koje ovaj kaže da ga često čuje u posljednje vrijeme, a to je kada će ići u mirovinu. U šali odgovara kako će to biti za 28 godina, ali brzo se uozbiljava jer zna kako bi njegovim odlaskom u mirovinu nastati novi problemi:

IT firma u Hrvatskoj ima 3 sudbine. Jedna je da nestanu zajedno s osnivačima što se dogodilo mnogima, druga je da se prodaš nekome bogatijem i uspješnijem i treća je sudbina ova koju smo mi pokušali. Mi želimo ostati aktivni i želimo još nešto graditi.

U jednome trenutku, Dujmović je shvatio kako mu je cilj postao osigurati budućnost tvrtke:

Kada sam navršio pet banki, rekao sam: sada mi je zadaća da osiguram da me firma nadživi poslovno i biološki.

Zašto je burza postala najboljim odabirom za Span?

Dujmović odgovor započinje činjenicom kako su prije šest godina bili u Elite programu Londonske burze i jako su htjeli da Span izađe na Londonsku burzu, ali tada su bili premali za prime akontaciju. Posljednje predavanje na tome programu držao im je odvjetnik koji je napisao 150 prospekata za prime akontacije i Dujmović je jednu stvar jako dobro zapamtio:

Jedna stvar je bila ključna. Rekao je: “Gle, ako hoćete na Londonsku burzu, morate imati ured u Londonu jer kada investitori s London Stock Exchangea zovu, oni žele čuti naglasak londonske burze.” To znači kako moraš iznajmiti direktora koji ima taj naglasak. Ne bilo koji londonski naglasak, već naglasak koji se čuje u Cityju Zbog toga je ključ uspjeha komunikacija s investitorom. Naše tvrtke koje ciljaju veće burze, će morati svoja središta prebaciti.

Ali zašto Zagrebačka burza:

Što ćemo mi sada u Milanskoj burzi (čiji je vlasnik Londonska burza) imati tamo nekog talijanskog direktora koji će prevoditi što ja pričam? Ne, i zato Zagrebačka burza.

Također, još jedna važna stvar. Mi sav talent crpimo iz Hrvatske i htjeli bi ovdje “zaorati”. Bez obzira na sve naše uspjehe, ako se prodaš – a mi smo dobili ponude iz  Rusije, Norveške i Amerike – ti postaješ strana firma s nekim hrvatskim direktorima.

Mi plaćamo poreze u Hrvatskoj i ulažemo tu u školovanje. Mi želimo ostati ovdje. Ne želimo djeci ostavljati firme, nego ćemo ostaviti tisućama hrvatskih malih investitora.

Ovdje se Dujmović u šali ponovno vraća na svoju penziju i naglašava kako neće ići u mirovinu dok dionica neće vrijediti 1000 kuna.

“Svaki put kada objavimo dobre rezultate, dionica nam padne dvije kune…”

Ivana Gažić naglasila je kako je privatizacija pojam koji u Hrvatskoj budi primarno negativne konotacije, a kao jedan od glavnih primjera navodi Inu zbog koje je bivši premijer bio u zatvoru. Također, imamo i duboko ne razumijevanje privatizacije:

Kada prodajete firmu većinskom vlasniku, on plaća nešto što se zove control premium. Nikola je i to mogao napraviti, sigurno bi mu to bilo brže i jednostavnije, te bi dobio nešto višu cijenu, ali u ovom slučaju nije prodao kontrolni paket.

Ta kontrola se odnosi na management i sve što stvara vrijednost Spana, a vrijednost Spana su ljudi. Niti imaju tvornicu, niti imaju zgrade, niti laboratorije. Imaju samo ljude i računala, a Nikola je zadržao kontrolu.

Našem tržištu trebalo je puno vremena da prihvati tvrtke kao što su Span. Brick and mortar je uvijek nešto što su banke i investitori jako voljele:

Ako mi kao država ne možemo financirati firme koje stvaraju najveće efikasnosti i gospodarski rast već godinama, a posebno sada u doba COVID-a, onda mi kao financijsko tržište stvaramo ekonomiju koja nikad neće napraviti neke monumentalne pomake.

Ivana smatra kako je investicijska zajednica prepoznala kako je Span nesebična firma, a takvi su bili i u suradnji sa Zagrebačkom burzom. Nikola se ovdje nadovezuje sa zanimljivom i pomalo smiješnom činjenicom:

Svaki put kada objavimo dobre rezultate – dionica nam padne dvije kune. To je jedino što još nismo uspjeli razjasniti, ali borimo se s tim. Objavimo 40 posto rasta i cijena padne s 205 na 203 kune.

Ljudi žele investirati, kripto je najbolji pokazatelj

Potencijal retail investitora je ogroman, naglašava Gažić, a štednja kontinuirano raste jer ljudi trenutno nemaju na što trošiti. Ipak, nešto nam nedostaje:

Ono što nama nedostaje je ‘roba’ i fale investicijske priče. Nije se dogodilo da je na burzu dišla dobra investicijska priča, a da potražnja nije bila veća od broja dostupnih dionica. Trebalo je napraviti domaću zadaću, dovesti revizore, uvesti neku računovodstvene politike..Kada se to implementira i imate dobar biznis, novaca na tržištu ima.

Ivana smatra kako investitori pokazuju svoju glad prema investicijama kroz investicije u kriptovalute:

Iza kripta nema nikakve priče. Nemate priču kao Span, nemate ljude, nemate tržište, nemate budućnost. Imate samo valutu koja je zapravo jedna tehnološka primjena. Investiranje je emocionalna i psihološka priča. Ljudi uvijek vole investirati u kompanije koje vide i koje su im bliže, a u Italiji ili Londonu bi bili samo još jedna IT kompanija. U Hrvatskoj su oni Span koji svi znaju.

Nikola također vidi veliki potencijal i posebno ga je dirnulo što su ljudi čekali po dva sata u redu kako bi mogli kupiti dionice. Naravno, to bi se moglo izbjeći kada bi Zagrebačka banka omogućila kupovanje dionica pomoću njihove aplikacije.

“Mi smo HR kompanija specijalizirana za IT”

Dujmović kaže kako onaj koji misli da zna što će biti u IT-ju za 5 godina, jednostavno laže. Zatim ističe zanimljiv paradoks:

Korisnici percipiraju da je IT široko dostupan i jeftin jer se svaki nećak time bavi, a samo u Europi fali 700 tisuća ljudi, a po nekim procjenama i milijun. IT će postati još elitniji…

Smatra kako će Hrvatska IT industrija imati probleme zbog inercije u obrazovanju što znači kako će potreba za IT-jevcima biti još veća. Kada su ga na Londonskoj burzi pitali da predstavi firmu on je odgovorio: “Mi smo HR kompanija koja je specijalizirana za IT” i zatim objašnjava svoj odgovor:

Ako ti uspiješ naći ljude, uspiješ ih zadržati, s poslom nema frke. Mi ćemo se transformirati u headhuntere, a posla će biti sve više i više.

Ističe kako su njihova najveća vrijednost ljudi, a ljude naravno ne možeš posjedovati:

Što je naša investicija i što je ujedno trebali objasniti fondovima?

Mi smo imali nešto slabije rezultate zadnje dvije godine jer smo investirali u ljude pa onda investitori gledaju gdje je investicija. Investicije nema jer je ona u costu. Mi smo u osiguranje uložili preko 2 milijuna dolara i dvije godine nismo izlazili na tržište kako bismo obrazovali ljude. Zašto su nam sada tako dobri rezultati? Zato što nam se sada sve počeo isplaćivati, ali kada čitaš klasičnu bilancu to se ne vidi.