FER-ovac diplomom, humanist u duši: Nakon faksa se dvoumio oko karijere, danas vodi tim od 50 ljudi

Ivan Glazer danas u Asseco SEE (ASEE) Hrvatska radi kao Delivery Manager, gdje vodi tim od 50 ljudi i obavlja važnu ulogu u agilnom poslovanju tvrtke osiguravajući efikasnost i pravovremenu isporuku klijentima. No, prije nego uđemo u pojedinosti kako danas izgleda njegov posao, vratimo se na sam početak…

Svi smo jednom sa sitnih 18 godina morali odlučiti što želimo raditi u životu. Nije to laka odluka nikome, a nije bila ni Ivanu. Prvotno je želio upisati komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali je na kraju upisao Fakultet elektrotehnike i računarstva. Nažalost, uskoro je shvatio da mu biomedicinska elektronika koju je izučavao na faksu isto nije pretjerano zanimljiva. Našao se tako u situaciji u kojoj se nije htio baviti onime za što je najviše stručan, a nije imao iskustva ni u čemu drugome. Odbio je četiri posla što je, kaže, danas čak i dobro jer bi se onda razvijao u posve drugome smjeru – a prvi koraci u IT industriji bili su na QA pozicijama u dvije tvrtke.

Nakon njih se prijavio u Asseco, a zanimljivo kako posao nije dobio od prve. Srećom, u Assecu su ga zapamtili, nazvali kada su opet zapošljavali – i moj današnji sugovornik je postao poslovni analitičar.

Inicijacija mladog project managera

S obzirom na sve prethodno, razumljivo je kad Ivan ističe da je prvenstveno humanist i da nije “klasičan” IT lik kojeg zanima samo tehnologija. Upravo mu ta pozadina, želja i volja za komuniciranjem i interakcijom donose prednosti jer, kako kaže, može komunicirati s velikim brojem ljudi o širokom spektru tema, a to ne bi mogao da je fokusiran samo na tehničku ili menadžersku stranu.

Kada govorimo o menadžerskoj strani, važno je reći kako je Ivan u Asseco došao kao poslovni analitičar, no, kako kaže, ambicije i prilike su ga često gurale i izvan te uloge. Ivan je preuzimao dodatne zadatke i trudio se da projekti napreduju bez problema, stoga ne čudi kako je nedugo od poslovnog analitičara i formalno postao voditelj projekata odnosno Project Manager:

Već na prvom puštanju softvera sam imao vatreno krštenje jer sam pristao na preoptimističan scope (op.e. obujam projekta) koji je klijent zatražio, valjda iz potrebe da se dokažem kao mladi PM.

Preoptimističan scope s prekratkim rokovima je rezultirao velikim brojem bugova i morali smo raditi vikende i prekovremene da se to sve riješi. Danas se to spominje kao nesretni R6 (to je bio broj puštanja – “releaseova”), a i tim i ja smo počeli puhati na hladno kako nam se ne bi dogodile slične situacije.

Ne postoji idealno rješenje, što prije to naučimo – bit će nam lakše i kroz karijeru

Ivan danas u Assecu radi kao delivery unit manager. Ova pozicija, kaže, u sebi uključuje mnogo stvari koje prije nije radio i u kojima bi volio steći iskustvo. Ipak, vjerujemo da je pred njime barem još nekoliko velikih koraka u karijeri.

Tijekom razvoja karijere i na ovih nekoliko pozicija Ivan mi kaže da je već naučio važne lekcije. Prva od njih je činjenica da u poslu svi imaju isti interes, a to je da se taj posao odradi. Ako krenete tako razmišljati i počnete shvaćati klijente kao partnere, sve se može dogovoriti, dodaje. Naravno, velik dio osobnog razvoja je i u dobrom timu, Ivan posebno naglašava.

Druga lekcija je jednostavna: iako se sve može odraditi, ništa se ne može napraviti savršeno. Kroz obrazovanje učimo da za sve postoji idealno rješenje, ističe Ivan, što je daleko od stvarnosti koju poslije škole upoznajemo. Pravi svijet tako ne funkcionira, a moj sugovornik iskreno komentira kako je i njemu trebalo neko vrijeme da se na tu činjenicu privikne.

Najvažnije je imati proizvod koji radi i kojim su korisnici zadovoljni, a ako neki detalj i nije skroz ispeglan nije kraj svijeta – možda taj detalj nije ni bio toliko važan.

Posljednja stvar koju Ivan napominje: poslovni svijet je super, ali ne vrijedi puno ako uz njega nemate kvalitetan privatni život. Uvijek ćete se sjećati nekog dobrog druženja s obitelji ili prijateljima, ali nekog nebitnog buga zbog kojeg ste ostajali prekovremeno baš i ne, šali se.

Nekada trebate sazreti do pozicije koju želite

Ivan je na svom karijernom putu imao vjerojatno mnogo više hrabrosti i introspektive nego vršnjaci, i nakon nekoliko pokušaja otkrio gdje želi raditi i u kojem se smjeru želi razvijati. Na žalost, mnogi mladi na počecima karijere iz različitih razloga ne znaju što bi radili (i kako), a zatim to rezultira nesretnim zaposlenicima. Ivan:

Oglasi za posao često opisuju idealnog kandidata, a idealnih kandidata je jako malo, dapače, vrlo često ih ni nema. Bitno je da vas to područje zanima i da razumijete što uloga koju želite znači.

Project management je posao koji uključuje snažne organizacijske, komunikacijske, ali i tehničke vještine. Osvještavanjem tog možete vidjeti što vam eventualno nedostaje i poraditi na tome, internet je pun mjesta za edukaciju. Isto tako, čak i manjak iskustva ne treba biti presudan za dobivanje nekog posla.

Ivan ističe kako je u Asseco došao na poziciju poslovnog analitičara bez nekog iskustva u poslovnoj analizi i fintechu, ali je na intervjuu pokazao zašto misli da je to posao za njega. Iz kompanije su to prepoznali i danas, nekoliko godina kasnije, možemo reći da nitko ovdje nije pogriješio:

Obzirom na svoju karijernu priču, o klimi mogu reći sve najbolje. U Assecu se ne broje godine iskustva i certifikati da bi se napredovalo, ako imaš stav i argumente da možeš i želiš odraditi neki posao, dobit ćeš priliku za to – to je nešto što zaista cijenim.

Ponekad je jednostavno važno da prođe vrijeme kako bi osobe sazrele i stekle određene vještine za posao koji žele raditi, ali nekada je potrebno i da okolina bude ta koja sazrijeva i shvati da ste upravo vi ono što tom poslu treba.

Dodaje i kako su developeri koji su imali snažne komunikacijske vještine prije bili percipirani kao “filozofi” koje ne zanima tehnička strana posla, a danas ih se smatra cjelovitim ličnostima i standardom kojem teži industrija.

Sve nedoumice trebaju se odmah riješiti

Pred Ivanom je svijetla budućnost u Assecu, pogotovo s obzirom na to da je napredovao brže nego dosta nas koji čitamo ovaj tekst. Ivanov tim danas čini oko 50 ljudi i podijeljeni su na tri velika projekta:

Dani su nam poprilično dinamični jer su nam projekti najčešće agilni i nemamo raspored rada koji je definiran tjednima unaprijed. Svako jutro počinje daily standupom gdje ukratko komentiramo što je tko odradio i koji su prioriteti taj dan.

Nakon tog radimo na onome što smo dogovorili, a komunikacija tu ne staje, dapače, Slack i Microsoft Teams su nam puni poruka (statistika kaže da je Slack prošao 2.1 milijun poruka) jer se trudim naglasiti potrebu da smo svi u kontaktu cijelo vrijeme i da sve nedoumice rješavamo odmah direktnim kontaktom.

Vremena gdje su tehničke osobe dobivale zadatke na traci i odrađivale ih unutar nekakvog odjeljka i zatim slale dalje su prošla. Danas su suradnja i komunikacija osnova bilo kojeg dobrog tima koji isporučuje uspješne proizvode. Moj tim i ja smo radili jako puno i postigli da nam svaki dan funkcionira tako.

“Kriznih situacija će uvijek biti, ali zadaća vodstva je da ih amortizira“

Centralni dio implementacija na kojima danas Ivan radi su adaptivni elementi. Konkretno, radi na Asseco fintech proizvodu za mobilno bankarstvo u kojem aplikacija funkcionira kao slagalica, koja se definira na strani servera. Ovo je vrlo važno upravo u mBanking sektoru jer omogućuje kraće vrijeme razvoja i fleksibilnost.

Specifičnost rada u njegovom timu je upravo u tome što nijedna pozicija nije isključivo poslovna ili isključivo tehnička. Developeri u Assecu kontinuirano komuniciraju s klijentima i rade na mekim vještinama.

Tijekom pandemije stvari se nisu previše promijenile, za kraj komentira. Još od 15. ožujka prošle godine tim radi s 50 različitih lokacija, a Ivan napominje kako je to i logično jer smo svi najproduktivniji kada radimo u okruženju koje vam najviše odgovara. Dodaje i kako su se u Assecu možda malo manje gledali licem u lice, ali su organizirali niz događaja za druženje unutar tima:

Za Božić smo npr. organizirali kviz čija su tema bili upravo članovi tima – tako su članovi tima koji su i možda manje komunicirali (ipak nas je 50) mogli saznati tko je iz tima veliki audiofil, tko je član zeleno-lijeve koalicije ili tko je zabunom umjesto psa lutalice posvojio vuka.

Za Ivana je, kako zaključuje, izuzetno važan i balans poslovnog i privatnog, a u njegovom timu se radi malo prekovremenih sati, a još su rjeđi radni vikendi. Kriznih situacija će uvijek biti, ali zadaća vodstva je da ih amortizira i da do tima dođe samo ono što se zaista i može riješiti.